Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Poslije trideset godina, najzad su završeni jedni izbori, istina lokalni, bez tenzija i većih incidenata. To je jedan od pokazatelja ljekovitosti promjene vlasti, ali i da gubljenjem nade poslije iskustva sa novom vlašću u proteklih godinu dana građani na izbore ne izlaze sa prijašnjom ostrašćenošću i žarom.
Izbori u tri crnogorske opštine su jasno pokazali ono što se pretpostavljalo, da DPS više nema ama baš nikakve šanse da se sa svojim tradicionalnim koalicionim partnerima vrati i sa njima vrši vlast na državnom nivou, ma šta bivša opozicija a sadašnja vlast radila i uradila, što je dobro, ali može biti i potencijalno opasno po crnogorsko društvo.
DPS je zbirno u ove tri opštine osvojio ukupno preko 40% glasova. Naizgled impresivan rezultat. Međutim, ako se uzme u obzir da je DPS na dosadašnjim izborima u tim opštinama imao apsolutnu vlast, koju je u Petnjici i na Cetinju osvajao bez ikakvih poteškoća, onda se može zaključiti da je u stvari doživio pravi sunovrat. Izborni rezultat pokazuje i da bi sada, ako bi izbori bili održani na državnom nivou, onda bi DPS-ov maksimum bio oko 30% ili nešto malo više, što je daleko od procenta potrebnog za formiranje vlasti na državnom nivou sa svojim dosadašnjim koalicionim partnerima. Zaključak je jednostavan: bez šireg koalicionog kapaciteta, DPS-ova budućnost je da bude nova vječita „jedina prava opozicija“.
Iznenađenja na ovim izborima skoro da nije bilo, osim što se i kod nas polako pokazuje trend koji je zahvatio Hrvatsku, donekle i BiH, da tradicionalne političke partije lagano gube podršku. Tako je najveće izneneđenje na cetinjskim izborima rezultat SDP-a i grupe građana koji su osvojili čak osam mandata, a Stara garda LSCG-a, takođe grupa građana, tri mandata. Na prošlim izborima je SDP sam osvojio tri, a Stara garda LSCG dva mandata. I u Mojkovcu je grupa građana koja je nastupila pod imenom „Ne damo Mojkovac“ osvojila dva mandata.
Ako na Cetinju SDP i grupa građana naprave koaliciju sa dosadašnjom opozicijom i pošalju DPS tamo gdje mu je mjesto – u opozicione klupe, onda je to šansa za povratak SDP-a na scenu. Ali i za neku novu politiku u Crnoj Gori. Ovo pod uslovom da kao stožer nove vlasti pokažu da se neće ponašati kao stara i nova vlast, mislim prije svega na partijsko zauzimanje funkcija, namještenja i zapošljavanja u lokalnim javnim preduzećima.
U Mojkovcu je pobijedila bivša opozicija, a najviše mandata je osvojila koalicija „Za budućnost Crne Gore“(DF), koji su zabilježili najznačajaniji rast u odnosu na lokalne izbore iz 2017. godine. Demokrate su pale jedan mandat, a za toliko je porasla URA. Istina, ovi podaci bivše opozicije a sadašnje vlasti izgledaju potpuno drugačije ako bi se uporedili sa podacima sa državnih izbora prošle godine, jer bi oni pokazali slobodan pad DF-a i blagi rast Demokrata. Ali, državni izbori su održani pod nekom vrstom vanrednih okolnosti i DF je tada imao otvorenu podršku crkve koju sada nema. Ona je sada prikriveno na strani Demokrata, stoga poređenje između dva kruga lokalnih izbora pruža mnogo realniji uvid.
DF, čije su pristalice slavile pobjedu uz skandiranje Ratku Mladiću, odmah je, nakon prvih nezvaničnih rezultata izbora i bez ikakvih pregovora i dogovora, objelodanio da će gradonačelnik Mojkovca biti iz njihovih redova. Demokrate su od državnih izbora skrenule u desno – gdje teško mogu parirati DF-u. Da su zajedno sa URA-om gradili mostove saradnje i razumjevanja – umjesto svađa i međusobnih optuživanja, za što podjednako krivim i URA-u i Demokrate – mogli su zajednički biti stožer vlasti u Mojkovcu, ali i cijeloj Crnoj Gori. Ovako, društvo srlja u dalje podjele i antagonizme koje nameće DF, a glavne vrijednosti koje mu se nude su: sa jedne strane DPS-ov pljačkaško-koruptivni „patriotizam“, a sa druge teški nacionalizam, šovinizam, revizionizam, skopčan sa najrigidnijim desnim populizmom.
Lokalni izbori su bjelodano pokazali DPS-u da pod hitno mora da se oslobodi svojih najkompromitovanijih kadrova tipa Ivanovića, Boškovića, Gvozdenovića, Veljovića, Lazovića (bio on formalno član DPS-a ili ne), a prije svih njih Đukanovića. U suprotnom, koalicioni kapacitet će mu ostati isti, a to znači da više nikad neće biti dio vlasti na državnom nivou, niti u velikoj većini opština u Crnoj Gori, bez obzira što će vjerovatno i dalje imati najbolji pojedinačni rezultat. Da li DPS ima snage da se distancira i oslobodi od Đukanovića i ekipe, pokazaće bliska budućnost. Bolje je imati upola slabiji rezultat na izborima a širi koalcioni kapacitet, nego najbolji a bez njega. Tragična spoznaja je da ovako rigidan, nacionalistički, šovinistički i anaticivilizacijski Demokratski front ima bolji koalicioni kapacitet od „proevropskog i građanskog DPS-a“, kako sebe predstavlja.
I Demokrate mogu izvući pouku iz prethodnih izbora. Na Cetinju i u Mojkovcu imali su pad za dva, odnosno jedan mandat, a dio javnosti – u koju spadam i ja – misli da sve više gube građanski identitet koji su mukotrpno gradili. Ozbiljne partije poslije izbora moraju analazirati rezultate i izvući pouke. Crna Gora je sita politike DPS-a i satelita mu koju personifikuje Đukanović, ali politika čiji je vrijedonosni simbol Ratko Mladić može biti još pogubnija za nju.
