Batina sa dva kraja

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Organizatori zovu na mirne blokade puteva, ali izgleda da će mnogi na ulice izaći spremni i za sukobe. Da li novi talas demonstracija u Srbiji dolazi u nevrijeme za vlasti ili će se ugasiti kao i prethodni protesti?
Ilustracija: Juan betancourt
Ilustracija: Juan betancourt
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Petar* kaže da je spreman da se bije s „naprednjačkim falangama“. Bio je među šakom ljudi koji su prošlog vikenda blokirali ulicu u Pančevu, zbog čega mnogima sada stižu prekršajne prijave i treba da plate po pet hiljada dinara. Petar će na ulici biti i u subotu (4. decembar) kada su neki Pančevci namjerili da blokiraju novi beogradski put.

„Na protestima sam posljednjih pet godina i ne biram puno, jer protiv ove vlasti moramo da se borimo na svakom koraku“, priča taj mladi čovjek za DW. „Mislim da će za većinu ljudi okidač biti scene iz Šapca – tu su se naprednjaci jako zeznuli. Šalju falange da tuku ljude, a policija se sklanja.“

Počelo je zbog dva zakona

„Scene iz Šapca“ u dvije sasvim različite verzije danima obuzimaju srpsku javnost. U prvoj verziji, potkrijepljenoj brojnim snimcima, utovarivač tipa Liebherr 576 od 25 tona ne staje pred građanima na savskom mostu. Neki panično bježe u stranu, drugi se penju na mašinu. Suvozač snima i šutira jednog demonstranta, koji se onda ipak popne i brutalno izudara tog čovjeka, a potom ugasi mašinu. Iza, iz istovjetnih škodinih limuzina, pristižu maskirani tipovi sa čekićima i motkama koji tuku demonstrante.

U drugoj verziji, koja se može čuti s medija pod kontrolom režima, kao i od samog predsjednika Aleksandra Vučića, mirni i goloruki građani Šapca su zapravo oni koji su krenuli na skup naprednjaka u beogradsku Arenu, kad su im „nasilnici i fašisti“ prepriječili put. Ako je nekakvih čekića i bilo, bili su gumeni, a motkama ionako niko nije strašno povrijeđen. Jedino je teže povrijeđen „radnik“ iz utovarivača.

Petar iz Pančeva kaže da radije vjeruje svojim očima. On prognozira buran vikend: „Kod nas su većinom stariji bili na protestima, utisak mi je da nisu većinski spremni da se biju. Ali, ima dosta ljudi koji ne vole mirne proteste, koji neće da izlaze na šetnjice. Mislim da će u subotu doći malo spremniji ljudi.“

„Ipak, sumnjam da će naprednjaci sada izvoditi batinaše, pre će se oslanjati na policiju. A policija može da se slika ako u Pančevu bude oko hiljadu ljudi, onda neće moći nikog da uhapse“, vjeruje ovaj učesnik demonstracija.

Počelo je prošle sedmice kao protest protiv dva zakona koji, prema mišljenju aktivista i mnogih građana, utiru put za sporni poduhvat Rio Tinta u dolini Jadra. Sada se traži i puštanje privedenih demonstranata na slobodu. Stvar je prevazišla ekološku potku i mnogi bijesni građanin će reći da je ovo „pitanje života i smrti“.

Formalno, novi Zakon o referendumu je već stupio na snagu, pa demonstranti traže njegove izmjene. Zakon o eksproprijaciji još nije, a predsjednik Aleksandar Vučić još nije eksplicitno rekao da li će ga potpisati ili ne.

Organizatori pozivaju na mirne blokade

Savo Manojlović iz organizacije „Kreni-Promeni“, koja je prva pozvala na blokade puteva, u razgovoru za DW ponavlja zahtjeve i najavljuje da će blokade iz subote u subotu trajati uvijek po sat duže. „Lopta je kod predsjednika, od njega zavisi da li će biti blokada“, navodi Manojlović.

Kako se čuje, blokade se planiraju u barem četrdesetak mjesta u Srbiji, a vjerovatno će ih biti i više. Ponekad su to neformalne grupe ljudi, često ni organizatori ne znaju sve unaprijed. Da li se Manojlović pribojava da bi stvari mogle da se otmu kontroli?

„Postoji strah od incidenata, ali za to je krivo ponašanje vlasti i izjava ministra policije da će policija primijeniti silu. Policija ne smije da primijeni silu nego zakon“, kaže on. „Pozivam građane da to budu mirni protesti, da ne reaguju na provokacije, i da se, ako su negdje brojčano slabiji, povuku i pridruže brojnijim grupama na drugom mjestu.“

Istovremeno, vlasti ukazuju da je puteve proteklog vikenda uglavnom blokiralo po nekoliko desetina ljudi i pita se gdje je policija da ih skloni. To je, čini se, policija uvažila, pa je objavila telefonski broj na koji građani mogu da prijave blokade.

Beogradska bulevarska štampa za sve optužuje strane centre moći koji navodno finansiraju rušenje vlasti. Kao da je ideja vlasti da se sve vrati kolotečini, i toliko puta viđenim protestima koji nakratko raspale energiju ulice, da bi potom sami ugasili.

Sociolog Jovo Bakić misli da bi ovog puta moglo biti drukčije. „Po svemu sudeći, Zakon o eksproprijaciji je doveo do straha egzistencijalne prirode. Vjerovatno je to bio okidač da se probudi nagomilano, ali usnulo nezadovoljstvo. Pokazalo se da društvo nije mrtvo“, ocjenjuje Bakić za DW.

Kaže i da je u Šapcu vlast napravila „jako dobru“ grešku. „Reagovali su nekom vrstom parapolicijskih, banditskih snaga i to se ne prašta. Bar se nadam.“

Daleko su izbori

Beogradski nedjeljnik Vreme piše da je prošle subote simbolički počela izborna kampanja – protestima, ali i skupom Srpske napredne stranke u Areni, gdje su bile desetine hiljada ljudi, a u okolnim novobeogradskim bulevarima stotine autobusa.

U istom nedjeljniku objavljeno je i istraživanje Demostata prema kojem stranke vlasti među opredjeljenim biračima u Srbiji uživaju 55 odsto podrške. U Beogradu je to osjetno manje (46%), dok dvije najveće opozicione kolone u zbiru imaju 35 odsto. Uz nešto sreće po opoziciju, aprilski izbori u glavnom gradu mogli bi da se pretvore u triler sa neizvjesnim ishodom.

Ipak, mnogo je još do aprila, a ide i tradicionalno vrijeme praznika koje se u Srbiji proteže maltene na mjesec dana. Pitanje je da li sadašnji protesti mogu da budu vjetar u leđa protivnicima vlasti na izborima.

Iz krugova demonstranata se pojedinim opozicionarima zamjera da su do prošle subote ćutali, a onda pokušali da uberu plodove protesta.

„Opozicija su svi oni koji se protive vlasti. Rđavo je kada dio opozicije za sebe monopoliše status opozicije“, kaže Jovo Bakić. „To što Đilas i ekipa oko njega misle da su jedino oni opozicija, to je njihov problem. Problem je što preko medija koje kontrolišu pokušavaju da monopolišu i ovaj protest, iako ga nisu organizovali. To su već ranije radili s katastrofalnim posljedicama, to pomaže ubijanju društva.“

Savo Manojlović pak diplomatski kaže: „Nije bitan odnos političkih stranaka, jer protest nadilazi stranačke razlike.“

Nataloženi bijes kulja

Ako na ulici otvoreni sukobi tek prijete, oni medijski, za tumačenje svega što se dešava, već su se rasplamsali. Daleko od tih rasprava, Dejan* iz Šapca se sastaje sa drugarima da vidi šta mu je činiti. Kaže, na savskom mostu su prošli put bili među ženama i djecom, zatečeni, pa ne žele da im se to ponovi.

„Nećemo se naoružavati, razumije se – ali bićemo grupisani. Najbolje da nas bude što više. Ako nas bude petsto, biće lakše. Vidjećemo šta je glavni plan organizatora, pa ćemo vidjeti da li ćemo ga slijediti ili ćemo nešto raditi sami“, priča taj čovjek za DW.

Nada se ipak da je naprednjacima neko „odozgo“ naredio da smire strasti i da ne šalju batinaše.

Kao ni Petar iz Pančeva, ni Dejan ne sanjari o tome da će protesti srušiti vlast. Petar kaže da je već navikao da ide na proteste koji se nekako rasprše, pa kao da ih nikad nije ni bilo.

Dejan to vidi ovako: „Očekujem da će po Šapcu krenuti da mi prijete, ali mi je ova stvar važnija – prekipjelo mi je. Nema neke nade da će sad vlast da padne, nego da ne pustimo da ovo prođe, da preživimo.“

*prava imena poznata redakciji

Čitajte više