Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
On je bio najveći učenjak i najugledniji čovjek u Egiptu u svoje vrijeme. Osim po znanju bio je poznat i po iznimnoj darežljivosti.
Svakodnevno je udjeljivao sadaku za 300 siromaha.Pravio je slatkiše za svoje studente i u njih stavljao zlatnike.Bio je uvijek vedar i nasmijan, mehkog srca, hranio je djecu svojom rukom i bio je u službi siromaha.Niko od njega nije nešto tražio, a da mu nije dao, niti mu je neko došao s nekom potrebom, a da mu nije pomogao da ispuni svoju potrebu.
Njegov godišnji prihod iznosio je osamdeset hiljada dinara (zlatnika), a nikada nije podlijegao obavezi davanja zekata, jer je toliko dijelio novac siromasima i potrebnima tokom cijele godine da kod sebe nije imao iznos (nisab) koji bi ga obavezivao na davanje zekata.
Izgorjela je kuća poznatom učenjaku i njegovom savremeniku Abdullahu ibn Lahi’i, pa mu je on poslao hiljadu dinara.Prilikom odlaska na hadž, imam Malik mu je poklonio posudu svježih hurmi, a on mu je vratio tu posudu punu zlatnika.Imam Šafija je govorio za njega: ”On je bolje poznavao fikh od imama Malika, samo što njegovi učenici nisu sačuvali (valorizirali) i afirmirali njegov mezheb.”Između ostalog, uspješno se bavio i trgovinom medom. Jedanput mu je došla žena sa čašom u ruci i tražila meda za svoga muža, pa joj je rekao: ”Idi kod Ebu Kusajme (njegovog radnika) i reci mu da ti dadne mješinu meda.” Kada joj je Ebu Kusajme dao mješinu meda, on mu je rekao: ”Ona je tražila u skladu sa svojom potrebom, a mi smo joj dali u skladu s našim mogućnostima.”
On je El-Lejs ibn Sa’d. Rođen je u provinciji Qalyubia u Egiptu, 94. h.g., a umro je 175. h.g., u osamdeset i prvoj godini.
Halid ibn Abdus-Selam el-Sadefi, rekao je: ”Bio sam na dženazi El-Lejsu ibn Sa’du sa svojim ocem i nikada nisam vidio veću dženazu. Vidio sam ljude kako tuguju za njim i kako jedni drugima izražavaju saučešće zbog njegove smrti. Rekao sam ocu: ”Oče, ovi ljudi izgledaju tako kao da je umro neko iz njihove porodice.” Otac mi je rekao: ”Sine, teško da ćeš ikad vidjeti nekoga poput El-Lejsa ibn Sa’da.”
(Izvori: Ibn Asakir, Tarih Dimešk, 50/377.; El-Bagdadi, Tarih Bagdad, 14/524.; Ez-Zehebi, Sijer el-‘alam en-nubela, 7/213.; Ebu Nu’ajm, Hiljetul-evlija, 7/319.)
