Da li su nam znane Allahove/Božije poruke?

Htjeli bi obojica, ovi „pogubnički blizanci“ Milorad i Dragan, kako ih je nedavno i nazvao gospodin Stipe Mesić, da oni biraju isključivo svoje autentične nacionalističke predstavnike u sistemu vlasti.
DA LI SU NAM ZNANE ALLAHOVE / BOŽIJE PORUKE?_61a6dc03db5d6.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Dobro je to naš predsjednik rah. Alija Izetbegović govorio na skupu u Zetri godine 2002. Možda je od njih i najvažnija, u sadašnjem vremenu i događanjima poruka, kako kaže u petoj poruci:

Upravo, u današnje vrijeme sa Blajburške poljane biju oluje, a sa Ravne gore sije opasna mećava, te zajednički nanose tamne oblake nad našom jedinom lijepom i dragom domovinom Bosnom i Hercegovinom.
Teško je shvatiti mnogima, jer dušmani su zavladali u svojim nacionalističkim i po svojim već viđenim i doživljenim ideološkim matricama, urušavanja nam zajedničke domovine i ljudskoga suživota u dobroti svih naših različitosti, htjeli bi isključivo svoje veliko srpsko- hrvatske države, veliku Srbiju i veliku NDH-aziju.

Žele prije svega oživotvoriti svoja izvršena agresorska ostvarenja, od genocidnih tvorevina RS-a i Herceg Bosne, do države i da ih pripoje svojim maticama i izvornim stvaraocima scenarija suludih osvajačkih zamisli na prostorima bivše lijepe naše Juge.

Upravo su izabrali i pogodno tlo naše domovine Bosne i Hercegovine, jer im ova „ dobrota „ u različitostima ne odgovara.

Nije čudno, kada je i gospodin Pedy Ešdaun, bivši visoki predstavnik OHR-a u BiH, za ručkom, gledajući na salveti iscrtanu podjelu Bosne i Hercegovine, prema dogovoru Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, priupitao je Franju Tuđmana: „Šta će biti sa muslimanskim područjima“, rekao mu je: „Neće biti muslimanskih područja, osim kao mali dio hrvatske države“.

Dakle, danas poslije trideset godina našeg tavorenje i jadikovanja, kada su aktuelni svi ovi razgovori i dogovori oko Ustava i Izbornoga zakona, jasno se oslikavaju sva dešavanja, smjernice i nastojanja ovih nacionalističkih recidiva i izvršioca fašističke nekaradne politike na relaciji dogovora Tuđmana i Miloševića, u nastavku i njihovih „junoša“ Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Dok, Milorad Dodik, guslar iz Laktaša, već poodavno nastavlja guslati po istim notama „luđaka iz Haških kazamata“ psihijatra Radovana Karadžića, sa njegovom dijagnozom i pod njegovom terapijom, poduzima te sulude ideje o otcjepljenju RS-a i pripajanju Srbiji.

Dotle, slične aktivnosti samo na lukaviji i perfidniji način čini i „lukavi latin“ i samozvani akademik Dragan Čović, sa UZP tvorevinom Herceg Bosnom.

Htjeli bi obojica, ovi „pogubnički blizanci“ Milorad i Dragan, kako ih je nedavno i nazvao gospodin Stipe Mesić, da oni biraju isključivo svoje autentične nacionalističke predstavnike u sistemu vlasti, da imaju svoju sudsku vlast, svoje šume i livade, svoje rijeke i sve vode i svoje teritorije, kako bi se i lakše „malo sutra“ pripojile i svojim matičnim državama Srbiji i Hrvatskoj, jer oni ne priznaju Bosnu i Hercegovinu, niti su Bosanski Srbi ili Hrvati.

Oni to i ne znaju, možda ih je njihova majka „okopilila“ negdje u šumama lijepe Hrvatske ili Srbije!

Da su i zaslužili promjenu mjesta ličnog boravka, radi njihovog znanog kriminala i lopovluka, kao i nacionalističkih stavova i težnji sve ukazuje, da je vrijeme.

Nažalost, činjenice sve ukazuju na to, da su sve ove godine od Dejtona do današnjih dana, naši uvaženi Bošnjaci vodili zaista nerazumnu politiku i svoje nedolično ponašanje, što se očitovalo u mnogo čemu.
Nije bilo niti jedinstva, niti iskrene solidarnosti u međustranačkim odnosima između Bošnjaka.
Prije svega, na djelu je jedno opšte nejedinstvo u tome korpusu, primjera je bezbroj, šta god drugi različito mislili i tumačili, ali su to znali koristiti njihovi koalicioni partneri.
Često su u svojim nastupima i dogovorima sa drugom ili trećom stranom, činili nedolične ustupke i na sopstvenu štetu i štetu države i njenih građana.

Dozvolili su otuđenje mnoge državne imovine i time propast i mnogih industrijskih firmi, ustupajući ih nacionalističkim interesima bilo srpske ili hrvatske elite u vlasti , na svim nivoima.
Isto tako, određena popuštanja u kadrovskoj politici bilo u vlasti ili državnim institucijama države, a posebno na spoljno političkom planu i u diplomatskim predstavništvima ili našim ambasadama po svijetu.
Sasvim normalno, sve se to vraćalo kao bumerang na negativan eho i značaj i uticaj naše države u svijetu, a posebno u Evropi.

Možda je u svemu tome naš grad Mostar očit primjer, tih interesa i blokada da se punih 12 godina nije moglo izaći na izbore za Gradsko vijeće grada Mostara.

Nije čudno, da je i danas Mostar istinski „polu ustaški“ grad, ma koliko ga drugi turistički hvalili i glorificirali, ali je jasno podijeljen na istočni dio kod Bošnjaka i zapadni dio kod Hrvata.
O imovini sa materijalnim vrijednostima da se i ne piše, sve se zna, po onoj dušmanskoj krilatici: „Ko je šta jamio, jamio je“.

Zato i nije čudno, da se ovi naši nacionalistički “mešetari” tako lagodno šetkaju i razgovaraju sa mnogim desničarima i nacionalistima, primjera radi Milorad Dodik ide kod Orbana ili Janeza Janše ili kod svoga Vučka ili kod ruskih diplomata i sl.

Za to vrijeme, Dragan Čović i njegovi čimbenici uz stalne povike: „Mi Hrvati smo ugroženi u BiH“ što je notorna laž, jer lično i sam Dragan Čović nije izabran u Predsjedništvo BiH, te mu to veoma smeta.
Ovaj „pogubni dvojac“ Milorad i Dragan, htjeli bi imati svoje nacionalističke države i da oni budu i njeni gospodari, odnosno Poglavnik i Vožd.

Naš izbor gospodina Željka Komšića, dokazanog patriote i borca Armije BiH, „zlatnog ljiljana“ iako je Hrvat, njima ne odgovara jer je borac za svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Prije svih, naš Željko Komšić je istinski građanin ove nam domovine, kako to i želimo našu građansku domovinu, a nikakvu nacionalističku ili po najgore ustaško-četničku državu, te su ga birali građani.
Zato je i žalosno i čudno, ne samo što ga ignorišu i negiraju ili definišu kao „personu non grate“ u hercegovačkim kantonima pod vlašću HDZ-a, već što ga i mnogi Bošnjaci tretiraju kao izbornika od glasova Bošnjaka.

Kao bosanski Srbin, visoki intelektualac i veliki privrednik, poliglota i profesor, lično sam spoznao svu vrijednost i potrebu izbora gospodina Komšića u naše Predsjedništvo, kao čestitog i uzoritog Hrvata, jer ne daj Bože da je to bio Dragan Čović, naša jedina domovina Bosna i Hercegovina poodavno bi se rastočila u radnjama i željama njenih ustaško-četničkih predstavnika, Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Nažalost, međunarodni faktori, a prije svih Amerika sa svojim izuzetnim diplomatskim korom, koji žele da nam pomognu u riješenjima našeg „Gordijevog“ čvora nisu se još uvijek duboko i iskreno znalački upustili u sva saznja i težnje ovih nacionalističkih elemenata.

Naša diplomatska aktivnost i lobiranja širom svijeta i Evrope totalno su zakazala, dok su se naši „dušmani“ preko svojih matičnih država Hrvatske i Srbije i njihovih kadrova i lobista, maksimalno stavili u funkciju miješanja u naše unutrašnje ustrojstvo, naš suverenitet i integritet kao samostalne i priznate države.

Kucnuo je i posljednji trenutak i da su se naše tzv. oporbene stranke uključile u nužne ratgovore i dogovore i na taj način, kao probosanska snaga, da pripomognu i samom Bakiru Izetbegoviću da sav teret naše realnosti i potrebne stvarnosti, podjednako rasporedi i na druge patriotske snage ove nam jedine i zajedničke domovine Bosne i Hercegovine.

U svakom slučaju, želim istaći da je to gospodin Bakir Izetbegović bio dužan i ranije raditi, a ne sam lično razgovarati i dogovarati sa Draganom Čovićem, primjer Mostara i njegove sudbine ili sa Miloradom Dodikom i njegovih ustupaka istome, primjer Doma naroda i sl.

Tada važi i dolazi do punog značaja i njihovo stranačko geslo: „U jedinstvu je snaga“!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.