Sandžaklije

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Sandžaklije vole Bosnu i to su dokazali u prethodnom ratu. Stali su u odbranu ove zemlje ne žaleći svoje živote. O tome piše historija.
Ilustracija: Kirk Wallance, Glen Thomas
Ilustracija: Kirk Wallance, Glen Thomas
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Oblast koja obuhvata dio Crne Gore i Srbije je naseljena  narodom, koji je održao  svoj identitet i kulturu a zovu ga Sandžaklijama. Riječ “Sandžak” u prijevodu znači barjak (zastava). Sandžaklije su hrabri, jedinstveni i požrtvovani.

Komšiju Sandžakliju, možeš zovnuti u pola noći i zatražiti pomoć, ako zatreba. Neće vas odbiti..

Nažalost, mnogima su oni trn u oku..Zašto, ne znam. Ne oduzimaju tuđe, ne ometaju nikoga..Vazduha ima dovoljno da dišemo  i zemlje dovoljno  da koračamo njome. Njihova djeca nisu razmažena..Odlični su učenici i od malih nogu su naviknuti na rad.

Imala sam tu čast, da budem gost rodbini mog supruga, koji žive u Novom Pazaru. Žive na selu, nadomak grada. Tamo se ustaje, prije izlaska sunca. Ako imaju stoku, ona se najprije  podmiri. Njihove domaćice su do 9 sati ujutro dotjerane a doručak je već spreman. Hljeb je kod njih za doručak, uvijek topao. Bašte su im tako sređene, da poželite, da sjednete i satima  gledate u tu ljepotu prožetu svim bojama. Djeca su im odgojena da poštuju gosta. Ustanu , kada uđemo suprug ili ja. Vole goste zato jer su odgojeni da ne mrze. Njihove đačke knjižice, su pune petica. Odrasla djeca studiraju i stižu do doktorata.

Djeca pomažu svojim roditeljima od malih nogu, bez pogovora. Roditelji kažu, da tako dijete stječe radnu naviku i da će im to valjati u životu. Nisam nikada čula da im dijete kaže ne mogu i neću. Roditelji ih ne kritikuju, već razgovaraju sa njima, otvoreno i iskreno. Djeca treniraju po neku borilačku vještinu i pored svih tih obaveza, budu odlični učenici.

Bila sam jednu sedmicu u Novom Pazaru. Svaki dan bismo suprug i ja  bili pozvani na ručak, kod drugog komšije. Njihove kuće su  čiste i besprijekorno namještene. Omladina se druži i rječnik im je biran,  bez vulgarnosti i provokativnog sadržaja. Njihove djevojke izlaze u grad a vraćaju se do onog sata, do kada im roditelj odobri. Odjeća im je tako prefinjena sa stilom..U većini slučajeva izađu sa bratom ili sestrom. Jednoga dana, smo bili  pozvani suprug i ja kod komšije, na kafu. Unutrašnjost te kuće  bijaše, kao da smo ušli u najljepši muzej. Kaže mi domaćica “Nemoj nam zamjerit, mi smo ipak na selu a vi  živite u Sarajevu.” Pomislih u sebi “Ako mi kad budete dolazili u posjetu, moram iznajmit namještaj, da bi vam  parirala.”

Kada smo odlazili iz Novog Pazara, imali smo takav ispraćaj, da sam se prosto postidila. Okupili su se komšije i svi su imali  poklone za našu porodicu i nas..

Sandžaklije vole Bosnu i to su dokazali u prethodnom ratu. Stali su u odbranu ove zemlje ne žaleći svoje živote. O tome piše historija..

Sretna sam i sa ponosom mogu reći, da sam iz Sandžaka..

Jer, nije mala stvar biti Sandžaklija❤

Čitajte više