¨Nedavno sam objavio kolumnu sadržaja; “ Aluminij na respiratorima Fadila Novalića “, objavljenu na nekim portalima, na istu temu .
Evo, u svome nedeljnom izdanju “Dnevni avaz” iz pera svoje novinarke iz Mostara M. Smajkić objavljuje sljedeću informaciju: “Brojni radnici Aluminija ni na nebu ni na zemlji”.
Po ko zna koji put u ovome dnevnom listu lansiraju se i nude široj javnosti ovakve i slične informacije, sve u cilju nastavka kontinuiteta naviknutih medijskih “ Gebelsovih laži “ iz doba planetarnog kriminalca i nacionaliste Mije Brajkovića i njegovih saradnika.
Dakle, za neupućene ili širu našu javnost ništa posebno ne znači sadržaj ove i sličnih njihovih informacija.
Međutim, za nas dobre poznavaoce ove problematike, posebno radnika srpske nacionalnoti, koji se već punih 25 godina borimo za naša radnička prava iz firme Aluminij u kojoj smo radili i proizvodili.
Latinska kaže: “Veritas amare est“ – Istina je bolna. Ali kako i za koga?
Bitno je uvijek istinu prikazati na vidiku, kakva je u stvarnoj zbilji ovoga cjelovitog slučaja “Aluminij“ ali ne i respiratori.
Sramno je i žalosno, da se naše sudstvo i šira javnost, već poduže zamajavaju sa “pišljivim“ respiratorima i Fadilom Novalićem i njegovim umješanim saradnicima u ovu problematiku od cca 10 miliona KM vrijednosti.
Namjerno su zaboravili i ovaj lažni “hercegovački div“, koji je konačno i posrnuo i njihovim neposrednim učešćem u obmanama i lažima i prema javnosti, kao i prema odgovornim institucijama vlasti, ukoliko je i bilo.
Gubitaša od skoro pola milijarde KM su ostavili na miru, te su dozvolili da se i dalje “ harči “ ova društvena ili državna ili radnička imovina, dok vlastodršci poput Fadila Novalića, premijera vlade Federacije i ministra za energetiku Nermina Džindiča, svrbe “jaja“ niti da se počešu.
Istina je da su kao dio ili karika kriminalnog aluminijskog lanca, veoma umješani u kriminalno- lopovska posla u ovoj firmi tzv.. Aluminij iz Mostara.
Vjerujemo, pod pritiskom i zahtjevom koalicionih partnera i glavnih okupatora ove firme, kadrova nacionalističke stranke HDZ-a, njihovog čelnika Dragana Čovića i finansijera u vladi Jelke Miličević i ostalih, nisu pristupili jedinom mogućem i ispravnom riješenju, donošenja odluke o stečaju firme.
Bilo je veoma nužno sve kriminalno – lopovske radnje i bivšega rukovodstva firme, kao i svih njihovih saučesnika u svim vladama Federacije,koalicionim partnerima, izbaciti na površinu i vidjelo odgovarajućih institucija vlasti, kao i naše javnosti.
Ništa od toga, već se opet permanentno lansiraju već viđene informativne laži, poput i ove na početku teksta.
Da, riječ je o radnicima, uglavnom Hrvatima, koji su radili u firmi do njene propasti, koristili su godinama sve beneficije iz radnoga odnosa, da bi dobili i odgovarajuće obilne dionice iz “radničkog kapitala” od 44%, koji im je raspodjelio i najveći kriminalac firme, bivši director Mijo Brajković i Ivo Bradvica sa saradnicima, uz aminovanje, u to vrijeme lažnoga “borca za čovjeka i državu“ Nermina Nikšića, kao premijera vlade Federacije.
Istina je, da radnici srpske nacionalnosti nisu dobili ništa, te je opet stalna briga ostala kako zadovoljiti sve Hrvate, te i ove radnike koji protestuju, a o radnicima koji su diskriminirani u svakome pogledu, nisu mogli ni da se zaposle, niti su dobili odgovarajuće dionice.
Naši vlastodršci, kao i šira javnost, poodavno su zaboravili i ispisane grafite na ulazu u firmu Aluminij: “Srbima i psima je zabranjen ulaz“ a kada se zaratilo sa Bošnjacima, onda su ovom grafitui dodali i Bošnjake.
Istina je ovo vjerodostojna, kao kontinuirane laži po Gebelsovoj metodi, o uspjesima “hercegovačkog diva“ koji je godinama potkradan i urušavan, te je moralo doći i vrijeme njegovoga posrnuća.
Sudski procesi koje su pokrenuli radnici srpske nacionalnosti, prije osam godina, prema vladi Federacije i firmi Aluminij, još uvijek se ”kisele” u sudskim institucijama, jer koga to sve interesuje u ovoj bespravnoj državi tzv. Bosni i Hercegovini.
Međutim, posebno je interesantno šta se to i danas zbiva u ovoj firmi, pod tajnovitim i lažnim informacijama i dogovorimka njhovih aktera Fadila Novalića, Nermina Džindića, Jelke Miličević i odnosa koalicionih partnera HDZ- i SDA.
Istina je, što javnost treba da zna, da je Nermin Džindić kadar SBB-a, blizak i “Dnevnom avazu“ zato su sve informacije “na kapaljku“ o daljim mućkama i netransparentnim aktivnostima u firmi Alumini, u protivnom ne bi se ništa ni znalo.
Država je u belaju i njene odgovarajuće institucije su blokirane i ne rade svoj posao, te nam je ostao dragi Bog / Allah i papa Franjo, da se njima pomolimo i obratimo za pomoć.
Država i njena imovina, godinama je prepuštena diletantima te ih ne zanima nikakav status ovih naših obespravljenih radnika srpske nacionalnosti, a još ponajmanje šta se to od silne imovine i postojeće infrastrukture u ovoj firmi moće spasiti i staviti u funkciju na legalan način.
Primjera radi, premijera Fadila Novalića i njegovog ministra Nermina Džindića ponajviše interesuje da se što više proizvede i proda “ubojite municije“ za zemlje Bliskog istoka ili neke Afričke zemlje, koje još muvijek žive u ratnim okolnostima.
