Crna nam je sudbina, poput rudarskog zarađenog hljeba

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ništa ne očekujmo, da nam drugi ili treći, posebno strani faktori donesu neke “Danajske darove“ već koristimo domaće sve, što je i najbolje i najkorisnije.
Ilustracija: Adam Q
Ilustracija: Adam Q
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Nešto ima trulo u državi Bosni i Hercegovini kada ministar u vladi Federacije gospodin Nermin Džindić, mora sa specijalnom policijom izaći pred rudare, koji traže svoja prava.

Žalosno je ovo gledati i slušati, a posebno na hladnoći i prenoćiti ispred vlade Federacije.

Šta je u svemu ovome opravdano, gdje je pravda i istina, teško je danas običnom građaninu sve ovo pojasniti.

Međutim postoje u našem društvu istinite mnoge činjenice, Kojima i nije potrebno neko dodatno objašnjenje ili tumačenje po želji šire javnosti.

Sudionici smo ovakvih dešavanja, a nismo ni svjesni kako nam “preko noći” ili svakodnevno povećavaju cijene i osnovnim građanskim potrebama, da ne nabrajam, jer je dovoljno napomenuti da je konkretno hljeb skočio na preko 4 KM.

Možda je i sapun ili neki deterdžent, sa kojima rudari trebaju, izlaskom iz jame, da operu ruke ili da se svakodnevno okupaju.

Kako li će on ii svojim brojnim porodicama sa djecom obezbjediti nafaku za njihovu normalnu egzistenciju?

Ako sve ovo zanemarimo i vratimo se na svakodnevnu društveno- političku zbilju, moramo se zapitati, nije li velika sramota posmatrati naše parlamentarne prestavnike, koje smo mi sami birali, kako za svoj nerad dobivaju basloslovni iznos, od najmanje cca desetak rudarskih plata.

Postavlja se jedno normalno i logično pitanje, nije li naša nonšalantna vlada u tehničkom mandate mogla već poodavno lijepo i konkretno razmotriti zahtjeve rudara, pozvati njihove predstavnike na razgovore i dogovore, te u mogućim uslovima, iznaći neko optimalno riješenje.

Evo, primjera radi i bivši radnici firme Aluminij iz Mostara štrajkuju i skloni su štrajku glađu, kao i nekim radikalnim potezima.

Moramo se priupitati, kako to ovaj isti ministar Nermin Džindić i njegova vlada sa “dobrim“ Bakirovim premijerom, gospodinom Fadilom Novalićem, ne žele pristupiti konkretnim stečajnim postupcima, u ovim mnogim sličnim slučajevima, te iznalaziti odgovarajuća riješenja.

Nije li se njhova stranačka politika, vladajuće koalicione structure, duboko uvukla u unutrašnja i kadrovska i poslovna riješenja?

Primjera radi, rudari na protestima insistiraju na smjeni generalnog direktora Elektroprivrede BiH, a zašto to nisu zahtjevali i za smjenu postojeće “ustajale“ i preko roka, višegodišnje vlade Federacije,re njhove minister sa  premijerom  Fadilom Novalićem.

Neće li smjena generalnog direktora Elektroprivrede BiH, značiti i cjelovito zadovoljenje rudarskih zahtjeva ili apriorni nagovještaj vladi da povećanjem cijene struje đrađanstvu, postoji i riješenje i ispunjenje ovih zahtjeva.

U svakom slučajuu, kao dugogodišnji privrednik i stručnjak koji sam izgradio i šest velikih industrijskih objekata u našoj Jugi, a posebno kao višegodišnji tehnički direktor Termoelektrane u Gacku, veoma dobro poznajem ovu cjelokupnu problematiku.

Isto tako, kao bivši (prije agresije) parlamentarac republičkog i saveznog saziva i nivoa, veoma sam upućen u kvalitetan i potreban rad i odnos parlamentaraca prema svojim obavezama u donošenju odgovarajućih i potrebnih zakona, kao i rješavanja ovakve i slične društvene problematike.

Zašto to nije i danas u našem slučaju, nažalost, nacionalisti, kriminalci i lopovi zavladali su u našim institucijama vlasti, te u zadovoljenju ličnih i stranačkih interesa, nisu sposobni suočiti se aktuelnom problematikom, u interesu i rudara, i radnika i građana u cjelini?

Nije opravdano nikako, na jednoj strani balahati i dozvoljavati da se čine blokade institucija i da rade ko šta hoće, a na drugoj strain bilo rudarima i građanstvu stalno stezati kaiš, do preseljenja na onaj, kažu vjernici i bolji svijet.

Nažalost, ali svima nama, u svim sferama našeg zajedničkog suživota i djelovanja, nužna je veća odgovornost, dovoljno uma i razuma, te izmjena odgovarajućih čipova  u sopstvenim glavama, kako bi se prilagodili razumnim potrebama dostojnog ljudskog života.

Ništa ne očekujmo, da nam drugi ili treći, posebno strani faktori donesu neke “Danajske darove“ već koristimo domaće sve, što je i najbolje i najkorisnije.

Čitajte više