Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
U selu Orlje živio je hodža Mula Emin ef. Zukorlić koji je, osim podizanja brojne porodice, cijelog života besplatno poudučavao seosku djecu i omladinu vjeri islamu. Među tom djecom bila su i njegova mnogobrojna unučad, među kojima i unuče od njegovog sina Mehdije Muamer Zukorlić. Brojna porodica zvala je svog duhovnog učitelja mula Emina – Babo, smatrajući ga glavom šire porodice, duhovnim vođom i zaštitnikom zajednice. Unuk Muamer pokazivao je ozbiljan interes za pouku od strane svog djeda, bio je marljiv, discipliniran i dinamičan. Kao najstarije dijete u svojoj porodici, još u rano dječačko doba revnosno je obavljao sve obaveze koje bi mu roditelji odredili. Tokom školovanja kao učenik putovao je iz Orlja u Ribariće, pobrinuvši se prvo o stoci, a onda brinući da ne zakasni na školski čas. Učestvujući u školskim programima izbjegavao je učiniti naklon poslije recitacije, govoreći: ,,Učiteljice, ja se klanjam samo Bogu!” …Sve je slutilo da će postati veliki čovjek. I bio je.
Oženio se mlad, dobio prvog sina Usamu mlad i postao sa 23 godine najmlađi muftija, možda na svijetu. Vodio je, u narednom periodu, Islamsku zajednicu, gradio vakufe, podizao obrazovne ustanove od obdaništa do univerziteta, otvarao narodne kuhinje – imarete za siromašne, osnovao bezbroj institucija, osnovao stranku i postao neprikosnoveni lider Bošnjaka Sandžaka. Podržavao je i usmjeravao druge, pa tako i sebe usavršavao, svoje spoznaje, pisao naučno-istraživačke radove, doktorirao, bio uspješan profesor, akademik, jedan od osnivača Bošnjačke akademija nauka i umjetnosti, posvećeni sin, brat, suprug i otac osmero djece. Postao je vođa preporoditeljskog pokreta u Sandžaku koji je brojao više hiljada sljedbenika.
Muamer Zukorlić- Muftija podučavao je svoje sljedbenike nekad direktno, nekad preko predavanja, emisija, gostovanja u programima, poučavao je ličnim primjerom i ko god je htio mogao je uzeti njegove pouke i savjete koji su bili transparentni. To je Čovjek koji je svoje sljedbenike učio kako da uvažavaju sebe i druge, kako da osvajaju slobodu, grade vakufe, podižu obrazovne humane, humanitarne i druge institucije i ustanove. Poučavao je ličnim primjerom govoreći: ,,Nisam rekao – Idite, a ja ću iza vas, već – Idemo! A ja ću ispred vas!”
Bio je emotivan, ali je to rijetko pokazivao, zaplakao je javno kada je zgrada FIS-a vraćena Islamskoj zajednici, jer je on srce vakufa. Na kraju, uz blagoslov njegovih roditelja, uvakufio je i ono čime je opečatio sve druge vakufe – svoj život.
6.novembra 2021.godine prestalo je kucati srce velikana Muamera Zukorlića – Muftije, roditelja osmero djece, gazije, vođe, lidera, šejha, akademika, profesora, vakifa, dobrotvora, humanitarca, preporoditelja, prosvjetitelja. Svijet je u trenutku stao. Rijeke ljudi su se slile u Novi Pazar da bi prisustvovali dženazi voljenog vođe, a poslije ga rijeka ljudi ispratila do njegovog rodnog mjesta. Kakvi mogu biti roditelji velikana? Veliki kao i njihov sin.
Neko danas kaza stih:
,,Kada vidiš da me spuste, smatraj da me tada dižu.
Zar na nebu sunce, mjesec, kada zađe manje gori?”
I nije se smanjila svjetlost koju je raširio, nisu se smanjila njegova dobra djela, nije oslabio preporoditelski pokret koji je predvodio, jer je pred njim stala njegova krv, njegov sin, Usame Zukorlić i visoko podigao bajrak koji je nosio njegov veliki otac.
Islamska zajednica je ostala u sigurnim rukama, pod vodstvom muftije Islamske zajednice u Srbiji, muftije Mevluda ef. Dudića i njegovog saradnika muftije sandžačkog hafiza Abdurrahmana ef. Kujevića. I sve su institucije koje je osnovao i odbranio velikan gazi Muamer-beg Zukorlić u sigurnim rukama.
Ovom prilikom želim, u ime saradnika Bošnjačke kulturne zajednice u Bosni i Hercegovini i u svoje lično ime, čestitati uvaženom Usami Zukorliću na izboru vršioca dužnosti predsjednika stranke SPP i čuvara puta muftije Muamera Zukorlića. Usame je rastao u naručju velikana, poznaje njegovo ideološko ubjeđenje, manire, išarete, vrline i poznaje svaku stopu staze koju je zacrtao njegov ponosni otac.
Spoznali su je i mnoge pristalice koje se još uvijek priključiju. Narod osjeća dug prema prosvjetitelju i dobrotvoru. Svakog dana svjedočimo izgradnji hajrata pred njegovu dušu, obavljanje Umri, izgradnji dzamija, nadijevanja imena velikana znamenitim objektima. Čak su i djeca pravila kućice za ptice da bi ih uvakufili pred dušu svog uzora. Nevine dječije, čiste duše osjećaju potrebu da se zahvale. Neka djeca pamte i recitiraju njegove izjave kao citate, sportisti se zahvaljuju muftiji Zukorliću preko transparenata, jer znaju da sve što je radio, radio je iz ubjeđenja da mu je to moralna, historijska i ljudska obaveza.
Usame, Muftija živi preko svojih dobrih djela, a mi živimo za to da ostvarimo sve plemenite ciljeve koje smo davno zacrtali na stazi bošnjačkog jedinstva. Kunemo ti se na odanost i idemo naprijed – samo pravo!
