Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Sinjavac je bjelopoljski vremeplov. Ko se zaželi starih prijatelja i čaršije iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka bujrum na Preporučnu. I minulog ljeta, zahvaljujući velikim vrućinama, danima smo se okupljali i evocirali uspomena na Limu.
Ne sjećam se svađe ili tuče na nacionalnoj osnovi, i laže svaki inatdžija koji će pokušati negirati činjenicu da se po govoru i kriški hljeba koju smo jeli po mahalama i sokacima moglo razlikovati hrišćansko i muslimansko dijete. Roditelji su strogo vodili računa da se dijete sa komadom hljeba ispusti na ulicu sa užinom koju sva djeca mogu bez bojazni jesti i dijeliti. Govorim o vremenima kada smo ja i sva druga djeca mogli ući u bilo čiju kuću bez kucanja i iskazati svoju potrebu domaćinima. Dakle, riječ je o vaktu kada smo svi bili Sandžaklije pokojnog pekara Siće Vojinovića, kada se živjelo za Sandžačke igre.
Ja ću u narednih 20 -30 istinitih priča iz tog zemana pokušati sačuvati od zaborava najljepše dane sjećanja. Nažalost mnogi iz ovih istinitih kazivanja nisu više među živima, ali legende i ljudskost ne umiru.
Helem, majstor Tomo i Bale u isti dan kupiše kolor televizore. Tomo, dobar erteve mehaničar prvo ode da drugu Balu namontira antenu i aparat. Inače, Tomo je bio poznati taksirat a kasap Bale šaldžija kakav se zadugo neće roditi u čaršiji. Eh, samo što pade prvi akšam, Bale jedva dočeka da se odmori od posla i leže sa ženom u krevet, upali televizor kako bi uživao u programu. Ali, ne leži vraže, Tomo se prikrade pendžeru jednospratne Balove kuće i na daljinski mu ugasi televizor. Iznenađen ugašenim teveom Bale nevoljno ustade i ponovo upali. Samo što leže, Tomo ga ponovo ugasi. Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja Bale zavika ženi:
„Ženo, nema nam druge već da ujutru vidim Toma da nam pogleda ovaj televizor, izgleda da sa njim nije nešto u redu.“
„Bale, hajde da probamo još jednom. Da vidimo da nije šta do Boga. Daj da zapalimo svijeću na televizor dako proradi,“ reče mu žena.
Džaba i svijeća i Balovi pokušaji. Samo što bi upalio aparat, Tomo ga na daljinski ugasi. Sutradan, samo što je Bale otvorio mesaru, eto ti Toma demek da kupi malo mesa. Bale iskoristi priliku da se požali majstoru a on prasnu u smijeh, uhvati se za stomak i poče se kriviti mesarom. Vidi Bale koliko je sati, spodbi sataru i za Tomom preko stare pijace pa sve do parka. Jadni majstor jedva je glavu sačuvao.
***
S kim danas da se insan našali? U čiju kuću da uđe dijete bez kucanja, a da ga belaj ne nađe? Koliko djece je danas spremno podijeliti užinu sa drugom dječicom? Po čemu će nas pamtiti buduće generacije?
