Dokle ćemo se igrati “državom” ?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Bilo kako bilo, u našoj skoroj budućnosti teško ćemo se osloboditi “ubojitog nacionalizma“, a pogledi i očekivanja od naše "nečiste“ ljevice su ludom radovanje.
Picture 1
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Idealna je prilika i konačno vrijeme da naši bosansko-hercegovački ili više hercegovački Hrvati shvate, da je konačno i vrijeme da “lopovi više ne viču držite lopove“, kako bi se i oni urazumili i oslobodili tog nametnutog balasta ogavne Tuđmanove ili HDZ-ove ideološke matrice.

Ako su oni ugroženi u ovome gradu Mostaru ili ovoj domovini koju ignorišu, onda se mi nehrvati istinski pitamo: zar i poslije 30 godina od njihove agresije i stvaranja fiktivne i izmišljene genocidne tvorevine Herceg Bosne, trebamo i dalje biti njihovi taoci i da nas u kontinuitetu tlače?

Čudno mi i veoma iznenađujuće djeluju i demagoške floskule istomišljenika i jarana “pogubnih blizanaca” (po nazivu Stjepana Mesića), Dragana Čovića i Milorada Dodika, njihovog Fahrudina Radončića kada izjavljuje da je namjerno odlučio održati kongres svoje stranke SBB-a, u “herojskom Mostaru”.

Pitamo se da li je istinski mislio na onaj oslobodilački poslije Drugog svjetskog rata i ovdašnjim devastiranim partizanskim spomenicima u gradu Mostaru, ili na ovaj postdejtonski Mostar sa njegovim urbicidom, sa ustaškim ulicama i sa politikom tlačenja i majorizacije nehrvatskog građanstva u gradu “slučaja” ili fantomskom stolnom gradu njihove Herceg Bosne?

Fahrudinova  potpuna ideološko-politička saglasnost na ciljano osiguravanje  legitimnog predstavljanja Hrvata, to jest osiguravanja etničkog koncepta ili nacionalističkog ideološkog koncepta, koji se upravo u našim prilikama i uslovima poistovjećuje sa najcrnjim fašizmom.

Upravo je to ubojiti nacionalizam koji je od početka agresije na ovaj grad i domovinu Bosnu i Hercegovinu u svojim temeljima sadržavao etničko čišćenje ovih prostora, tzv. “humano preseljavanje“ kao crni vid zločinačkih dejstava kroz već doživljenu ideju UZP-a (udruženog zločinačkog poduhvata).

Već viđeno i veoma poznato, zbog takve ideološke matrice i njenih aktera realizacije u UZP-u, poznati su njeni izvršioci, poradi interesa te njihove Herceg Bosne i robijanju o tamnicama Evropskih kazamata. Sa Tuđmanovog ideološkog puta nije skrenuo niti njegov “doglavnik“ kao čelnik ovdašnjeg HDZ-a, Dragan Čović, veoma prisni saradnik i istomišljenik i Fahrudina Radončića i guslara iz Laktaša Milorada Dodika.

Nikakvo čudo nije da su i Dodik i Radončić zajedno sa svojim “pajdašem“ Čovićem proslavljali nedavno i rođendan u Mostaru, svoga idola i doglavnika nacionalističke stranke HDZ-a.

Postavlja se, zaista ozbiljno pitanje, da li je lažna podrška Izetbegoviću od strane Radončića na tzv. “kompromis“ u njihovom neposrednom susretu i dogovorima sa Draganom Čovićem oko izbornog zakona i istinsko usmjeravanje vode na njegov mlin.

Znači li to, ako je jednom taj moćni HDZ-ovac Dragan Čović uspio mijenjati tok rijeke Radobolje, poradi svoje hacijende, da će mu i politika Fahrudinova prema lažnoj podršci Bakiru Izetbegoviću biti i njegova pobjeda u fašističkoj ideji legitimnog prestavljanja i usvajanja takvog izbornog zakona.

Kako je samo i koliko ogavna politika HDZ-a i njihovi permanentni napadi prema Željku Komšiću i njegovom izboru za Predsjedništvo, čak ga proglasavajući za “personu non grate“ na njihovim teritorijama u Hercegovinu. Sulude su nacionalističke tvrdnje i radnje.

Kažu da Željko Komšić nije Hrvat, da su ga izabrali Bošnjaci, po čemu su  “pravi“ Hrvati zatrovane ustaško-nacionalističke krvi, poput Čovića, Ljubića i inih njihovih istomišljenika, ugroženi u ovoj državi, znajući prije svega da su gospodina Komšića istinski birali i izabrali građani ove  nam jedine domovine ili Federacije, te će ga ako bude trebalo opet birati.

Veoma je čudno da i gospodin Fahrudin Radončić na ovome Kongresu nije čuo i od svojih saradnika iz ove  nam Hercegovine i njegovog “herojskog“ Mostara, koje taj ko nas godinama tlači i ugrožava sva naša ljudska prava. Trebao je znati, da se ne daj Bože i dogodio izbor Dragana Čovića u Predsjedništvo. Šta bi se tek desilo sa našom domovinom od strane ovog “pogubnog dvojca blizanaca“ Milorada Dodika i Dragana Čovića?

Nedavno održani sastanak u Parlamentu opozicije svakako je poželjan i ispravan potez organizatora, kao i njihovi zaključci koje su tom prilikom usvojili.

Kako je to i  sam Radončić istakao na svome stranačkom Kongresu: “Najbolja šansa demokratskog raspleta situacije u Bosni i Hercegovini, njenog budućeg ekonomskog razvoja, jesu udružena i moćna opozicija i njeno zajedničko djelovanje. Impresivna je bila slika iz Parlamenta BiH, gdje je 10-15 lidera i mislim da je to slika koja je veoma, veoma zabrinula vlast. Ne zato što smo se mi okupili da ponudimo samo rješenja kad je u pitanju promjena Ustava i Izbornog zakona, nego što su to sa razlogom doživjeli i kao embrion nečega što se zove njihov odlazak i preuzimanje vlasti 2022 godine od onih koji to znaju bolje od njih da rade “.

Da, lijepo izrečeno, da nije zahtjeva prema Bakiru Izetbegović za “kompromis“ sa Draganom Čovićem.

Međutim, brzo je uslijedilo opravdano reagovanje SDP-a i njihovog rukovodstva u izjavi: “Samo nekoliko dana nakon toga, čini se da je Savez za bolju budućnost (SBB) uveliko odstupio od pomenutih zaključaka, a u korist etničkog koncepta. Drugačije se to ne može zaključiti iz riječi novoizabranog predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića, koji je danas na Kongresu SBB-a, poslao poruke koje su u potpunoj suprotnosti sa potpisanim zaključcima, ali i sa presudama Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH.

Radončić je naime istakao kako je “rješavanje” Izbornog zakona preduvjet stabilizacije političkih odnosa u FBiH, ali i odnosa Hrvata i Bošnjaka te podsjetio da je BiH tronožac tri naroda i o tome, naglašava, treba voditi računa.

“Već tri puta Bošnjaci biraju dva člana Predsjedništva BiH. Ako se to ponovi i četvrti put, to bi značilo da Hrvati 16 godina, iako konstitutivan narod, trpe i osjećaju diskriminaciju”, istakao je Radončić i dodao: “Stoga postoji opravdana bojazan da izostankom reakcije na zagovaranje etničkog koncepta u okviru samog opozicionog bloka, etnička podjela Bosne i Hercegovine se prihvati kao normalnost. To je naročito opasno pred novu rundu razgovora sa međunarodnim zvaničnicima. U takvim okolnostima, ali i okolnostima kada su dvije najjače građanske stranke SDP i DF (po broju ruku u Parlamentu BiH) potpuno udaljene, budućnost Bosne i Hercegovine je veoma upitna.” 

No, bilo kako bilo, u našoj skoroj budućnosti teško ćemo se osloboditi “ubojitog nacionalizma“, a pogledi i očekivanja od naše “nečiste“ ljevice su ludom radovanje.

 

 

 

 

 

Čitajte više