Bez glasa

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ne može tijelo preživjeti samo od glave i srca. Pa sve da sakupimo hiljadu srca i glava. Neko mora biti stopalo. Neko kičma. Neko mora bit pesnica koja udara kad treba ali i miluje kad treba.
Ilustracija: Ivan Bradauskas
Ilustracija: Ivan Bradauskas
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

“Vjernici su kao jedno tijelo, ako se (na tijelu) razboli oko – cijelo tijelo se razboli, ako se razboli glava – razboli se cijelo tijelo.” (Hadis)

Njega i zdravlje tog tijela nam je farz – stroga obaveza. No, ne njegujemo svaki dio tijela na isti način – iako nam je podjednako važan svaki dio tijela. Stopala, pored kičme, nose najveći teret, a ipak ih njegujemo tako što kamenom stružemo zadebljanja nagomilana hodanjem po svakakvom terenu. Kada bismo takav tretman pružili licu ili očima, trajno bismo oštetili ljepotu i onda nam ne bi moglo služiti svrsi. Zato moramo znati da tretman ne može biti isti prema svima, ali smo svi podjednako važi za opstanak tijela.

Ne može tijelo preživjeti samo od glave i srca. Pa sve da sakupimo hiljadu srca i glava. Neko mora biti stopalo. Neko kičma. Neko mora bit pesnica koja udara kad treba ali i miluje kad treba. 

Mora nas imati različitih. Teologa, pravnika, arhitekata, umjetnika, književnika, inženjera, ljekara – ali ništa bez čuvara, stolara, zemljoradnika, pekara, kuhara, krojača. I ne omalovažavam nikoga – nekad je inženjer taj koji je stopalo, i podnosi struganje kamenom za svoje i kolektivno dobro. Ali smo svi podjednako važni, i gubitak bilo kojeg dijela tijela izaziva bol.

Sa glavom i srcem se najpažljivije postupa. Jer glava i srce kad prestanu da rade, nastupa smrt.

Naša glava je Rijaset u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Sarajevu. Srce nam je Islamska zajednica u Srbiji, sa sjedištem u Novom Pazaru. Muftija Muamer, neka je Allahov rahmet na njega, bio je naš govorni aparat. Naša jezik i glas. Balansirajući između glave i srca, prenosio nam je razgovijetno sve što je važno za nas: poruke, pouke, dove.

Mi nećemo umrijeti bez glasa, ali će nam biti teško sada u početku dok se naviknemo, dok ne naučimo znakovni jezik. Srećom, Allah dragi je tako uredio, da kad izgubiš jedno čulo, ostala čula se pojačaju. Kad izgubiš bilo koji dio tijela, ostali preuzmu ulogu. Tako se nastavlja život, jer nije u duhu Islama da se odustaje.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.