Majko moja, sin sam tvoj

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Jadna li mu i kukavna bila ta njegova majka, jer i sama nije znala kod poroda, kakvog će to urgusuza, ubicu i zlikovca roditi.
GENIJALAC I VIZIONAR, NAŠ OSMAN PIRIJA_6185e7259f469.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Samo iz pjesama i priča upoznao sam mnoge majke i shvatio sam da je to dobra i ponajbolja osoba, koju u životu treba voliti i poštivati.

Roditelja se uopšte ne sjećam, dušmani su ih u toku 40-tih godina likvidirali, niti im se grobnice znaju, ali su sva moja sjećanja i zahvalnost ostala usmjerena ka mojoj jedinoj i divnoj tetki, koja nas je pored svoja dva sina odgajala i vaspitavala, da postanemo pravi ljudi sa najljepšim ljudskim vrlinama.

Lijepo se i dostojanstveno živjelo u miru i periodu Titovog vremena u lijepoj Jugi, gdje smo se i besplatno obrazovali do stepena visokih intelektualaca.

Tako sam poslije završene sarajevske realne gimnazije otišao u Beograd, studirao, uspješno i završio Elektrotehnički fakultet.

Moja uža profesionalna specijalizacija u automatizaciji velikih tehnoloških proizvodnih i privrednih objekata i firmi, uspješno je krasila moj cjeloviti radni i životni vijek. Dakle, kao uspješan inžinjer ponosim se izgradnjom i proizvodnjom šest izuzetno velikih objekata (fabrika) na teritoriji Republike Srbije i Bosne i Hercegovine.

Međutim, pojavom balvan revolucije Slobodana Miloševića, početkom 90-tih godina, kao i docnijom, tokom 1001/95 godina, dvostruke agresije, sa istoka i zapada, na moju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu i moje gradove rođenja Sarajevo i prebivališta Mostar, sve mi se zamutilo u mojim osjećanjima i spoznajama sve dobrog, prohujalog sve prethodne godine.

Kada sam tih godina agresije u centru Mostara na tzv. Rondou, na zgradi (žute fasade), poznate mostarske porodice Peško, pročitao ispisani grafit velikim slovima: “Hvala ti majko što me nisi rodila Srbinom”, ponovo sam poslije toliko godina počeo i razmišljati o mojoj majci, koje se ne sjećam i da li da joj se zahvalim što me rodila…

Evo, ovih dana u mome Beogradu, voljenom i doživljenom iz studentskih dana, slušam i posmatram nedolične scene sa muralom ratnom zločincu Ratku Mladiću, gdje se opet spominje njegova majka, jer piše: “Đenerale nek je hvala tvojoj majci”.

Odmah sam se pitao, kome to treba ovaj mural ratnog zločinca?

Jadna li mu i kukavna bila ta njegova majka, jer i sama nije znala kod poroda, kakvog će to urgusuza, ubicu i zlikovca roditi, a namjere su joj bile da školuje dobro svoga sina, te ga uputila čak u vojnu akademiju one Titove JNA.

Kao što sam ponosan na svoju majku koja je rodila čistog i pravog bosanskog Srbina, kojega je dalje tetka usmjerila pravim putem do današnjih dana, nažalost to Ratkova majka nije znala niti uspjela usmjeriti i svoga sina.

Sudbine i okolnosti, od stvarnih ljudskih gena po rođenju, kao i rezultati sveobuhvatnog društvenog sistema i načina odgajanja, vaspitavanja i obrazovanja živih stvorova svaka je priča za sebe, a sudbina je u različitostima.

Mi stariji, koji veoma dobro pamtimo i drugi svjetski rat i borbu protiv fašizma, ali nažalost, mlađe i današnje generacije, odrastaju u dobu “nacionalizma” koji je ubojiti i, rekao bih, razorniji od svakog fašizma.

Znam isto tako, da je u Titovo vrijeme bilo dosta pritajenih tih nacionalista, neki od njih su nosili i “crvene knjižice SKJ”, prikrivali su se poput ljutih štakora, gmizavaca i krtica, kako u Armiji isto tako u drugim institucijama sistema, da bi se tokom 90-tih godina angažovali u svim mogućim agresijama na lijepu Jugu, od Đevđelije do Triglava. Činili su i najgora zvjerstva, ubistva, progone i rušenja, od urbicida do genocida, uz Bogosluženje i blagoslove svojih najvećih vjerskih vjerodostojnika, uz pomoć i Crkve.

Svakako, da je među prvima u tim zlim radnjama bio i đeneral Ratko Mladić sa svojim brojnim saradnicima i istomišljenicima.

Danas mi je neprijatna i neshvatljiva činjenica da se osuđenom ratnom zločincu najvećeg zločinačkog kalibra, kakav je Ratko Mladić, i mogu postavljati u Beogradu ili bilo gdje na teritorijama bivše Juge takvi slikoviti “murali”?

Šta to znači, mnogima je teško objasniti da bi shvatili, ali je meni lično sve jasno i znano, da je riječ o najcrnjem nacionalizmu na ovim prostorima.

Zato, moram da žalim što se to pojavljuje u Beogradu, kada slušam i gledam slatkoriječivog sa ciničnim smješkom njihovog Vučka i mnoge njegove “vučiće” kako lažno obećavaju ljubav Bosni i Hercegovini, želeći njen integritet i upitni suverenitet.

Žalosno je da taj upravo predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić priziva i poziva Bošnjake na razgovore i dogovore, znajući da je tvorac genocida i jedan od tih zločinaca Ratko Mladić, zato se i pitam nije li taj njegov “mural” i zvanična dobrodošlica svakom Bošnjaku koji bi se pojavio na takvim susretima?

Takav predsjednik Vučić može prizvati u Beograd samo naše “pogubne blizance” (kako ih je nedavno nazvao Stjepan Mesić), najveće razbijače naše domovine BiH, guslara iz Laktaša i kriminalca iz vile na Dedinju Milorada Dodika i orguljaša iz mostarskih Bara Dragana Čovića, tog moćnika koji je u stanju mijenjati i tok rijeke Radobolje, poradi svoje hacijende.

Upravo mi sada sa ove vremenske distance postaje jasno – zašto nas je naš poznati profesor matematike na fakultetu Dragoslav Mitrinović, kao brucoše, na vrijeme upućivao na Pravni fakultet udaljen 200 metara na Bulevaru, a isti je upravo završio i Aleksandar Vučić.

Pameti, uma i razuma nikada dosta ljudima, ali bi mnogi od današnjih u vlasti Srbije, kao i Bosne i Hercegovine, bilo poželjno i potrebno stati pred ogledalo i reći: “Evo od danas mijenjam mnoge čipove svoje memorije u mozgu, kako bi postao koristan cijeloj našoj zajednici”.

Foto: Ana Paunković

Čitajte više