Dokle će država Srbija da „ratkuje“?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Red i mir nisu narušeni okupljanjem građana. Ono što ih narušava je ogroman crtež posvećen osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.
Ilustracija: Sudhan 苏旦
Ilustracija: Sudhan 苏旦
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

U Srbiji je 9. novembar, Dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, obilježen skromno: hapšenjem žena koje su u centru Beograda jajima gađale mural posvećen osuđenom ratnom zločincu. To je kulminacija borbe koja se vodi otkako je, krajem jula, na uglu ulica Njegoševe i Alekse Nenadovića, osvanuo mural s likom Ratka Mladića, prigodno zakićen obilježjem jedne „navijačke grupe“.

Aktivisti su u više navrata farbom precrtavali to ruglo, ali huligani su ga uvijek urgentno popravljali i vraćali u prvobitno stanje. U pitanju je igra mačke i miša, jer samo jedna od strana tu rizikuje batine. Naime, „navijačke grupe“ su u Srbiji pleonazam za kriminalce.

Komunalnoj policiji je stigao i zahtjev za uklanjanje murala, a Inicijativa mladih za ljudska prava najavila je za 9. novembar javni skup na kojem je on trebalo da bude prekrečen. Da se to ipak ne desi, postarao se lično ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandar Vulin.

Prema zvaničnom saopštenju policije, koje karakterističnim riječnikom podsjeća na saopštenje jedne od vladajućih stranaka, ona je zabranila bilo kakav skup pred muralom izgovarajući se brigom za javni red i mir. Ujedno je od huligana preuzela dužnost da bdi nad muralom, legitimišući svakog prolaznika.

Jajima na mural

A onda su, svjesno se izlažući neminovnom privođenju i prekršajnim prijavama, aktivistkinje Jelena Jaćimović i Aida Ćorović otišle na lice mjesta i uspjele da bace po nekoliko jaja na mural posvećen osuđenom ratnom zločincu, prije nego što su ih uhvatila i odvukla lica koja su odbijala da se legitimišu. Jedino na osnovu toga što su obje završile u Policijskoj upravi Vračar, a ne pretučene u nekoj uličici, moglo se zaključiti da su u pitanju bili policajci u civilu. Po cimanju, zavrtanju ruku i odsustvu legitimacija, u trenucima hapšenja to nije bilo jasno ni aktivistkinjama.

Ubrzo po njihovom privođenju, društvenim mrežama se proširio poziv na protestni skup ispred Doma omladine u 19 časova, odakle je kolona građana krenula ka muralu. Ponovo je reagovala policija, presijecajući im put kordonom, a navrat-nanos je mobilisana i grupa agresivnih ljubitelja murala da izigrava „drugu stranu” – doduše, toliko malobrojna da je bez muke mogla da stane u jednu „maricu“.

Umjesto da im priušti takvu vožnju, budući da su bili jedini koji su predstavljali prijetnju za bilo koga, policija je radila ono što uvijek radi: postavila je kordon i – „statirala u kukuruzu“. Nakon par sati pat-pozicije, svi su se razišli.

„Red i mir”

Samopregornim radom policije, ratni zločinac Ratko Mladić je, iako umazan jajima, dobio tako u Beogradu „spomenik pod državnom zaštitom“. Istovremeno, Srbija je vidjela kako izgleda razlika između „najoštrijih osuda“ i konkretnog, samopožrtvovanog čina koji je natjerao „ratkoljubivi“ dio državnog aparata da brani tu zidnu ljagu kordonima i nemuštim izjavama: „Policija ne štiti mural već štiti javni red i mir i kontroliše provođenje zabrane okupljanja. U tom cilju se vrši legitimisanje svih lica, bez obzira na njihov odnos prema muralu generala Ratka Mladića“.

Postavimo sad stvari na pravo mjesto. Ratko Mladić nije više „general“, nego osuđeni ratni zločinac. „Red i mir“ nisu narušeni okupljanjem građana: ono što ih narušava je ogroman crtež posvećen osuđenom ratnom zločincu. Tvrditi suprotno ne predstavlja birokratsku neutralnost, nego otvoreno zauzimanje vrijednosnog stava. Policija na to nema pravo, a ratni huškač koji im ministruje nema pravo da progovara njihovim glasom.

Pravdati se kako se tobože ne brani ono što je na zidu nego sam zid je forica koju je nemoguće prodati ni glupaku. Da u Beogradu osvane mural ustaškom poglavniku Anti Paveliću, da li bi ga štitio kordon? Da li bi ministar unutrašnjih poslova branio komunalnoj policiji da ukloni tu psovku ljudskosti? Da li bi se policajci u civilu tijelima bacali pred mural, komično ga štiteći od nasrtaja jajetom? Da li bi njihove kolege bez legitimisanja odvlačile one koji takav častan hitac upute?

Aktivisti su najavili da će nastaviti da protestuju dok mural ne bude prekrečen, a država se još uvijek nije izjasnila dokle će da „ratkuje“.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.