Opet je Europa izdala Bosnu

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Njemačka je znala da će njen kandidat za visokog predstavnika u Bosni biti sporan.
OPET JE EUROPA IZDALA BOSNU_6185e71a2279a.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Ovoga puta nije Holandija, već je Njemačka izdala Bosnu u ime takozvane (ne)savjesti međunarodne zajednice.

Možda je njemačka izdaja za jedan procent manja u odnosu na holandsku od deset posto, ali je to, u bîti, europska izdaja, koja se može mjeriti sa nacizmom protiv autohtonih muslimana (Muslimen) u Europi, kao što je bila izdaja protiv Židova (Juden).

Po čemu je Hrvatska, unatoč punopravne optužbe na Međunarodnom sudu pravde u Haagu za agresiju na međunarodno priznatu bosanski državu, imala prednost za prekoredno članstvo u Europsku uniju ako ne po tome što je većinski katolička zemlja. To članstvo u EU-i Hrvatsku okuražilo da destabilizira i ruši bosansku državu u udruženom antibosanskom poduhvatu sa Srbijom.

Po čemu je Bosna na čekanju gotovo dvije decenije na članstvo u Europsku uniju nakon utvrđenog i osuđenog genocida nad Bošnjacima/Bosancima ako ne po tome što su Bošnjaci većinski muslimani. Nema drugog razloga. Kao što nema drugog razloga ni što Turska nije članica Europske unije osim što je većinski muslimanska zemlja.

Mislio sam da jedna mala skupina autohtone muslimanske zajednice u Bosne neće smetati Europi da ju prihvati u svoje okrilje mira i sigurnosti. Ali, prevario sam se. Europa ima neizlječivi kompleks, nekad više a nekad manje vrijednosti, od islama i muslimana koliko da je to makar jedan trun.

Nisam očekivao od moćne Njemačke da bude toliko bezobzirna i neodgovorna pa da žrtvuje Bosnu radi svojih sebičnih nacionalnih interesa oko ruskog plina. Nisam vjerovao da će Njemačka kleknuti pred Rusijom. Nažalost, Njemačka je kleknula tako što je povukla ime svog visokog predstavnika za Bosnu Kristijana Šmita (Christian Schmidt) u tekstu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o produžetku mandata EUFOR-a.

Bosna je tu samo kolateralna šteta na globalnoj pijaci kupoprodajnih interesa velikih sila na štetu malih zemalja, gdje vlada čista sebičnost i prljavi moral.

I Amerika je digla ruke od Bosne ne iz loše namjere prema Bosni, već iz osvete prema Njemačkoj, koja je neprincipijelno šurovala s Rusijom oko dotoka plina na račun američkih sankcija prema Rusiji zbog Ukrajine. Tako je i Ukrajina kolateralna šteta zbog euroatlantskog kupoprodajnih interesa. Zbog Njemačke!

Ni „majka“ Turska nije nevina zato što se našla u nepovoljnom procjepu. Nije više u čvrstom savezu sa euroatlantskim asocijacijama, dok sa Rusijom ima zategnute odnose na nekoliko neuralgičnih tačaka, kao što su Sirija, Irak, Azarbejdžan i Ukrajina.

Bosna je Turskoj na duši, ali nije i na ruci zato što je Turska nemoćna da bilo šta djelotvornog uradi na globalnoj kupoprodajnoj pijaci interesa velikih sila oko Bosne.

Rusija, trenutno, vlada svijetom zato što je Zapad posvađan oko mnogih pitanja, od kojih je sukob Francuske sa Australijom najakutniji zbog otkazivanja kupnje francuskih podmornica. Zbog toga je Francuska ljuta i na Ameriku i na Britaniju. To itekako ima odraza na Bosnu.

Naravno, Europa je, kao i dosada podijeljena oko Bosne. U stvari, podijeljena je Europa oko svojih pojedinačnih sebičnih interesa na Balkanu.

Njemačka je znala da će njen kandidat za visokog predstavnika u Bosni biti sporan. Zašto je onda pristala na tu hazardnu igru nije nam jasno, ali nam je jasno da Šmit nije došao da spašava Bosnu, već je došao da radi za njemački interes na Balkanu makar to značilo pokopavanje bosanske države u korist srpsko-hrvatskog interesa.

Šta znači produžetak mandata EUFOR-u u Bosni? Ne znači ništa. Ali, brisanje međunarodne mirovne institucije OHR-a, na čelu sa viskom predstavnikom Kristijanom Šmitom, znači svašta. Ne smijem ni zamisliti šta to sve znači. No, uskoro će nam biti svima jasno šta to zapravo znači.

To me podsjeća na predratnu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a oko embargo na oružje bivšoj Jugoslaviji. Aplaudiralo se tome iz sveg glasa u Bosni dok se nije shvatilo da je ta rezolucija bila donesena ciljano da se Bosni onemogući odbrana od srpsko-crnogorske agresije, za koju su u Europi svi znali, kao što su znali i za kasniju hrvatsku agresiju na Bosnu.

Ne ponavlja li se sada isti europski i svjetski licemjerni scenarij u Vijeću sigurnosti UN-a oko EUFOR-a kao što je bio onaj scenarij oko embarga na oružje?

Hoćemo li opet aplaudirati rezoluciji UN-a, koja u neko doba može biti uperena protiv nas, protiv Bosne, protiv naših bosanskih života?

Imamo pravo pitati je li prisustvo EUFOR-a u Bosni u službi zaštite prava na život i slobodu bosanskih građana te suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države od srpsko-hrvatske sve žešće udružene antibosanske najezde radi podjele Bosne ili je prisustvo EUFOR-a u Bosni u službi onemogućavanja eventualne bosanske građanske pobune, tj., odbrane svim sredstvima protiv srpsko-hrvatskog udruženog antibosanskog poduhvata?

Genocidno iskustvo iz 1995. god. sa holandskim bataljonom u Potočarima pod zastavom UN-a uči nas da se ne smijemo skroz pouzdati u EUFOR, niti možemo računati da će EUFOR stati u zaštitu našeg prava na život i slobodu u Bosne zato što smo drugačiji, zato što smo u Bosni većinski muslimani. Europa nema drugi problem s nama u Bosni osim što nas ima previše.

Čak sam u jednom trenutku pomislio da su presude Međunarodnog suda pravde u Haagu izraz istinskih europskih vrijednosti o ljudskim pravima, koje važe za sve europske građane, uključujući i nas Bošnjake muslimane u Bosni.

Međutim, ovih dana počinjem da sumnjam u europsku iskrenost zato što osjećam da se kaznene presude Haškog tribunala za srpski genocid i hrvatski udruženi zločinački poduhvat protiv bosanskih građana sada obijaju o glavu bosanskim žrtvama, a ne njihovim dželatima.

Bijes koji se ovih dana isijava iz Beograda zbog Inzkovog zakona o zabrani negiranja genocida nije usmjeren ni prema kome već prema Bosni, kojoj nije omogućeno da se sâma brani preko svojih državnih tužilačkih i sudskih institucija, dok je europska ili međunarodna obrana Bosne upitna zbog Rusije.

Ispada da su Bošnjaci krivi Srbima što su srpski ratni zločinci osuđeni za genocid, a ne oni koji su počinili genocid nad Bošnjacima.

Isto tako, Bošnjaci su krivi Hrvatima što je Slobodan Praljak ispio otrov u Haškoj sudnici, a ne zato što je srušio mostarski most.

Prateći licemjerno europsko ponašanje prema Bosni u jeku nacionalističkog i šovinističkog divljanja Milorada Dodika, čovjek se ne može oteti utisku da je zakon o zabrani genocida, koji je donesen pred sâmi Inzkov odlazak iz Bosne, imao za cilj, svjesno ili nesvjesno, da isprovocira Aleksandra Vulina da pokaže kako oštri srpske-četničke zube za novi agresivni pohod na Bosnu preko Drine i Save.

Pa zar je to moguće? Dakako, sve je odsad moguće u Bosni ako je moguće da moćna Njemačka kapitulira pred Rusijom na East Riveru uz prešutno američko odobravanje (osvetu).

Zar ne vidite, braćo moja, da Bosna nije više domaće, već globalno pitanje velikih sila, gdje Bošnjaci nemaju ni glasa ni stasa da u tome aktivno sudjeluju.

Prigovarali su mi što sam bio previše aktivan na globalnoj sceni. Eto, oni nisu aktivni. Bave se domaćom scenom. I…, kakva nam je situacija na domaćoj sceni? Ništa bolja nego što je bila, ako nije i gora. Dok nas na globalnoj sceni nema ni za esencijalnog bosanskog iladža.

Bosanska diplomacija je mrtva!

Nisu krivi oni, već smo krivi mi. A mi smo oni koji misle da su drugi dužni da rade našu domaću zadaću zato što smo suviše fini.

Braćo moja, moramo se uozbiljiti!

Nije dovoljno da se kaže branit ćemo se svim sredstvima na Drini i Savi. Sadamovski i gadafijevski slogani ovdje u Bosni ne piju vode. Treba se prisjetiti kako su Sadam i Gadafi završili.

Ovo nije nikakva panika, već razumna opomena da se smije šaliti sa sudbinom nacije i države.

Bakire, svati ovo kako god hoćeš, ali moram ti se obratiti ovim putem jer je prekinuta prilika za našu izravnu komunikaciju. Obrćem ti se ne kao „plemenskom vođi“, kako to neki vole da naglašavaju, već ti se obraćam s uvažavanjem kao simbolu onoga što je tvoj otac Alija ostavio u amanet svima nama kad je kazao: „Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo“!

Bakire, uozbilji se!

Ovo što se dogodilo na East Riveru poziv je na uzbunu!

Nisam paničar, ali jesam preosjetljiv na pomisao šta bi se moglo dogoditi s našim narodom i državom nakon što je Njemačka kapitulirala pred Rusijom.

Nije li to europska poruka nama Bošnjacima muslimanima da uradim isto?

Zaista, ne mogu podnijeti da ponovo gledam redove našeg naroda kako bježi od srpskog, a možda i hrvatskog agresora, dok je bosanska država nemoćna da ih spasi i dok licemjerna Europa šuruje sa srpsko-hrvatskom politikom.

Zato ti, Bakire, predlažem dvije stvari:
1) Predlažem da se što prije formira vanstranačko vijeće staraca od dvanaest uglednih, slobodnih i patriotskih bosanskih ličnosti. Vijeće će bi stalno zasjedalo sa ciljem sagledavanja situacije u Bosni s posebnim osvrtom na globalna kretanja, koja se tiču Bosne te predlagalo odgovornima u državi šta je najprječe raditi da se zaustavi daljnja eskalacija bosanske političke i institucionalne krize.

2) Predlažem da se formira jedan i jedinstven bosanski politički front od svih postojećih bosanskih političkih stranaka sa jednim ciljem, a to je odbrana suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države te da se sa tom platformom izađe na sljedeće izbore. Pri tome, treba unaprijed osigurati svakoj političkoj stranci u bosanskom političkom forutu njenu zaslugu i njeno pravo u vlasti bez obzira na rezultat izbora. Treba shvatiti da SDA nije više ni prva ni vodeća politička stranka, već da je jedna od mnogih, koja je spremna da dijeli svoj ulog sa drugim strankama na principu obostranog povjerenja a sve radi očuvanja i razvijanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države.

3) Predlažem da se bezolovno planski i predano radi na unutar bošnjačkom/bosanskom povjerenju radi zaštite i odbrane suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države. To je farz-i ajn, lična obaveza, svakog Bošnjaka/Bosanca ma gdje bio!

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da ostane i opstanemo ovdje u Bosni! Amin!

Allahu Sveznajući, obuči nas kako da se približimo jedan drugome radi mira i sigurnosti za sve ljude dobre volje! Amin!

Allahu Milostivi, omili nam istinu i pravdu! Amin!

Čitajte više