Zrcalo

Stara barska maslina je starija od mnogih država na ovom terenu, a šalje jasnu poruku – blagostanje i mir.
Zrcalo_617f4010e0dbd.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Ono što je karakteristika crnogorskog političara jeste želja za retorikom radi retorike. Kritikom radi kritike. Malo je tu suštine, a najviše je samopromovisanja. A gdje su tu građani? Njih tu nema, valjda su nebitni. I treba da budu dok ne odluče da jesu bitni.Pomislili su da su bitni 30.08.2020. godine, kad ono ćorak. Po dubini su čak i brutalniji od DPS. Sječa direktora škola je bila klasični revanšizam. Taj revanšizam ćemo mi građani da plaćamo. Vrijeđaju se na svaku kritiku jer žele da ih gledamo u iskrivljenim zrcalima u kojima sebe gledaju. Čak ni ne pomisle da su toliko loši da bi neko, ko se 30 godina borio protiv DPSa, možda jednog skorog trenutka, makar pomislio – Milo vrati se sve ti je oprošteno! A to je užasna pomisao. Toliko užasna da me je strah i da pomislim da je to opcija. Ali ako pogledamo članove upravnih odbora odmah možemo konstatovati da nema ni znanja ni obrazovanja. Jer očigledno Murta u svom iskrivljenom zrcalu ni ne vidi da je isti kao Kurta.

DPS i dalje stavlja znak jednakosti između države i njih samih. Valjda je najveća prijetnja državi njihov odlazak sa vlasti. Ima to svoju ciljnu grupu. Evo država je i dalje tu – samo što je biju novi ni da je neprijateljska. Samo jedan zakon – Zakon o vjeroispovijesti. A pratile su ga simpatične anegdote. Premijer samo što nije sebe proglasio Patrijarhom. Ionako je više u crkvi nego u Vladi.

Pratim političare i slušajući ih, uvijek se sjetim Slavka Perovića, koga već dugo ne pominju ove „vertikale“ crnogorske državnosti, i njegovog mišljenja da je naš Parlament prema onom u Srbiji „DOM LORDOVA“. Tamo gdje huči i buči – vazda je plitko. Tako je i sa onima koji se tako lako prepoznaju kao lordovi. U konkretnom slučaju komparacija je bila dobra, ali je izbor bio loš. Trebalo se porediti sa boljima od sebe. Pametni ljudi se okružuju pametnijima. Mudri se okružuju kritičarima, a nesigurni i sujetni poltronima. I Marko Miljanov je sa 50 godina naučio da piše i napisao „Primjere čojstva i junaštva“ jer su bili primjeri a ne vrijedonosna karakteristika. Napisani su da budu putokaz, a ne da nas opišu.

Zbunjuju i traže povjerenje sa porukama o „očuvanju“ države i porukama o „simbolima“. Imamo mi tih simbola. Dvoglave grabljivice krase crnogorse, srpske i albanske simbole. Ja nijesam nikada vidio dvoglavu pticu. Makedonci postavljaju spomenike Aleksandru Makedonskom. U Bosni i Hercegovini kad ne mogu da se dogovore, drugi riješe to pitanje i kažu – e ovo su vam sad simboli. Na zvaničnoj zastavi Crne Gore isti grb s trobojke zovu kokoškom. I onda se opet sjetim jednog parlamentarca – Mira Vickovića: Ajmo u dvorac kralja Nikole I da izaberemo onu koju svi smatramo našom, a sve su naše!

Cijela bivša Jugoslavija je na pragu XXI vijeka bila zapaljena mržnjom. Rezultate imamo. Razlike koje su trebale da nam nadgrade život postale su problem i izgovor za mržnju, rat i zločine, a kao rezultat smo dobili da svi koji smo „različiti“ shvatimo da zločine, ubistva, siromaštvo, glad, poniženje, nemanje posla, nepotizam, korupciju, prevare i obmane podnosimo na isti način. Tu se ne razlikujemo. I mermer i zlato tonu u vodi, a smeće je na njenoj površini.

Imamo mi simbola koje vidimo ali ne rabimo. Stara barska maslina je starija od mnogih država na ovom terenu, a šalje jasnu poruku – blagostanje i mir. Ona je moj izbor za simbol. Nju sam vidio uživo. I probao njen plod.

Građanin je taj koji treba sebe da stavi u prvi plan i donese odluku koja se tiče samo njega, a to podrazumijeva pristojan standard, primjenu zakona i sigurnost. Imali smo to prije 1989.

Crna Gora je nezavisna i ne prijeti joj uništenje bez ako je ne uništi horda Orki (The Lord of the Rings) neznanja i neobrazovanja politikanstva koji hoće da sačuva poziciju koja samu sebe ruši. Crna Gora je mali sistem koji ima šansu i treba da nauči da pruži ruke svima unutar nje i onima koji u nju dolaze. To se gradi sa vrha. Cilj je jasan – standard građana i primjena zakona.

„DOM LORDOVA“ ipak nije to. To je mjesto gdje sujeta vlada i gdje je za većinu lična promocija cilj. Ko će koga, kako i na koji način zaskočit. Ko kome šta reče? Plate im uredne, penzije zagarantovane, plaćeni telefoni, voze službena vozila. Uče nas da je to politika i da treba da imamo razumijevanja. Nadgornjavanje radi nadgornjavanja i institucije radi sebe. A lordove na prste da prebrojiš. Ispaštaju jedino građani.

Sujeta većine političara je opasna stvar. Građanima donosi ništa (ako izuzmemo da tonu sve dublje u rupi bez dna), a njima donosi potrebu da se prikradu iskrivljenom zrcalu i dive se odrazu koji nije realan. Reče Njegoš dvije za zrcalo i to dobre dvije. Ali baš istinite.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.