Crnogorski san Erdina-Bata Markišića

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Priča o Erdanu-Batu Markišiću, Plavljaninu koji je uspio u svom rodnom kraju. Lijep primjer kako se može uspjeti.
Panorama Plava sa Plavskim jezerom
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Plav mjesto drevnih karavanskih puteva i trgovaca, mjesto ljudi i običaja onih koji su gradili vjekove ali i vjekovi njih. Mnogo puta sam bio gost te malene varošice. Ovaj put povod je bila  44. po redu tradicionalna manifestacija ,,Plavski književni susreti”  (čiji sam bio učesnik) i 19. likovna kolonija, a manifestacija je održana od 20-24. oktobra u organizaciji Centra za kulturu ,,Husein Bašić.”  Kako to biva svu ljubaznost i gostoprimstvo Plavljana je nešto što se zaista pamti i ne zaboravlja. Planinski vijenci: Prokletija, Vistora, Kofiljače, Čakora koji ga okružuju a u njegovom centru Palvsko jezero taj dragulj u kome se vile kupaju vjekovima, dok na planinama još po neki rijetki čobanim drži stada ovaca. Mnoge kuće su lijepo uređene moderno sagrađene. Plavljani razasuti širom svijeta žive svoj ,,američki, njemački, luksemburški san” san o boljem životu pretočen u javu daleko od svoje rodne grude. Moj pogled u Čaršijskoj ulici dok prvi zraci jutarnjeg sunca me miluju a ja ispijam svoju prvu jutarnju kafu u turističkom kompleksu ,,Elan” gdje nastaje ovaj moj zapis posvećen vrijednom i preduzimljivom domaćinu, i preduzetniku Erdinu-Batu Markišiću, jednom od onih koji nije napustio rodno ognjište. Ovo je priča o čovjeku koji je ispunio svoj ,,crnogorski san. ”

ODRASTANJE

Erdin-Bato Markišić rođen je 1972. godine, prešao je intresantan životni put. O svom odrastanju i životu Erdin-Bato Markišić nam govori: ,, Moje djetinjstvo je proteklo u sretnom odrastanju. Osnovna škola ,,Hajro Šahmanović”  se nalazi na našem posjedu gdje sam završio četri razreda osnovne škole područno odjeljenje Vojno selo. Nakon osnovne škole završavam srednju školu u Plavu, za mašinbravara a nakon nje polažem četvrti stepen u Peći. Naše djetinjstvo bilo je ispunjeno brojnim čarima kojih današnje mlađe generacije neće doživjeti u eri interneta i mobilne telefonije. Živjeli smo lijepo jezero nam je blizu kuće a glavna zabava nam je kao djeci bila jahanje konja i fudbal. Moj otac Šukrija-Šućko je radio u Njemačkoj punih 40. godina a majka Nafija, bila je oslonac i stub naše kuće izuzetno posvećena nama djeci. Oba moja roditelja Šukrija, i Nafija, imali su teško djetinjstvo jer su odrastali bez svojih očeva koji su rano umrli. Zato su oboje bili izuzetno posvećeni nama. Pošto sam bio najmlađi član porodice bio sam i najprivilegovanji moja sestra Esma, i braća Merdin, Ervin, Edin dali su mi nadimak ,,Bato.” Naš otac Šukrija bio je izuzetno strog prema nama, a uz to jak autoritet u porodici što je sigurno doprinijelo da i mi budemo bolji. Knjiga je značila puno u našem djetinjstvu i odrastanju ona je bila pravi dar za sve nas, u odnosu na mene moja braća su bila đaci generacije. U djetinjstvu nikada nismo gledali ni vjeru ni naciju živjeli smo u skladu i poštovanju svih koji vjekovima žive na ovim prostorima. To su bila neka drugačija vremena, gdje je prijateljstvo imalo veliku cijenu i težinu. Humanost je krasila Plav sa čitavom okolinom, kao što je to slučaj i danas. Ljudi su bili humanji možda mnogo više nego danas i nije se vidjela neka klasna ili društvena razlika, u našem djetinjstvu i odrastanju gotovo svi bili smo isti.”

ODLASCI U INOSTRANSTVO

Pravimo malu pauzu u razgovoru dok nam se pridružuju prvi gosti. O iseljavanju i odlasku Plavljana u države širom Evrope, Erdin-Bato Markišić nam govori: ,,Tokom našeg odrastanja i djetinjstva iseljavanje u države Evrope i Amerike nisu bila tako česta kao u zadnje dvije decenije. Posljedice ekonomske krize, ratova u okruženju, nemir i nestabilnost natjeralo je mnoge moje sunarodnike pa i moju braću i sestru da krenu ,,muhadžirskim putevima.” Sestra Esma se udala i preselila u Sarajevo, brat Edin je u SAD, Ervin u Minhenu, pored mene ovdje su ostali moja braća dr. Mirsad koji je anestezilog u Berane i drugi brat dr. neurologije Merdin koji takođe radi u bolnici u Berane. Danas imamo jaku dijasporu koja svake godine dolazi na svoja rodna ognjišta. Iskreno želim da vjerujem da će se makar većina njih vratiti na ognjišta svojih predaka. Doprinos dijaspore Plavu ali i Gusinju je veliki. Oni ne žale da se na pravi način posvete svom rodnom kraju i da ga pomažu na razne načine. Ne želim da sjutra njihova djeca budu ,,stranci” koji će ,,zaboraviti” to jest izgubiti svoj jezik, kulturu, običaje, identitet. To je jedan od velikih problema sa kojima se naši sunarodnici srijeću u ,,dalekom svijetu. ” Zato ja nisam nikada ni želio da odem odavde jer sam znao da to ima cijenu koja je često visoka. ”

ODLAZAK U PREDUZETNIKE

O svojim počecima kao privatnog preduzetnika Erdin-Bato Markišić nam govori: ,,Želio sam da pokušam da kao preduzetnik pokrenem svoj posao. Moja majka Nafija mi je bila velika podrška u tome. Na njen nagovor otac mi je kupio kombi za prevoz putnika. Moja prva firma se zvala taxi ,,Nerma” koja je osnovana 1997. godine a firma je dobila naziv po ćerci od brata koja se tada rodila. Prevozom kao djelatnošću se bavim sve do ukidanja 8+1 sjedišta. Nakon toga Vlada donosi odluku da se prevoz može obavljati samo sa 18+ 1 sjedišta. Ja istog trena nastavljam svoju djelatnost stim što kupujem vozilo 18+1 sjedišta Mercedes sprinter. Radim četri godine i Vlada ukida odluku 18+1 sjedišta i donosi odluku da se može jedino koristiti autobus 25+1 sjedišta. Tada sa dva prijatelja osnivam firmu ,,Elan-company”  Plav. Moram vam ispričati anegdotu vezanu za nastanak imena firme: ,,Tokom školovanja u Peći pored  škole đe smo mi sjedjeli i kao  srednjoškolci izlazili nalazio se kafić ,,Elan.” Gazda od kafića nam je dao svima ponudu ko objasni što znači ,,Elan” dobija sedam dana piće besplatno u kafiću. Ja sam bio siguran da znam odgovor ali sam se prevario. Bojan Križaj je tada bio popularan skijaš koji je osvajao brojne medalje a firma koja je proizvodila skije zvala se ,,Elan” i bila je iz Slovenije. Kada sam mu to odgovorio, gazda kafića mi je rekao da odgovor nije tačan i da ,,Elan” znači zamah. Zbog toga sam ja dao svojoj firmi ime ,,Elan” a firma je ove godine proslavila jubilej 15. godina postojanja. Kupujem plac u Plavu prije tri godine dolazim na ideju zbog toga što je Plav postaje jako intresantno turističko mjesto a nema dovoljno smještajnih kapaciteta odlučio sam se da podignem apartmanski kompleks sa ugostiteljskim sadržajima. Apartmani ,,Elan”  imaju 41. krevet. Ove godine 21. juna sam svečano otvorio moj apartmanski kompleks i od tada uspješno poslujem. Imam neku svoju viziju Plava u turizmu. Smatram da Plavu nedostaje jedna žičara to jest ski centar kako bi se obogatila turistička ponuda. Plav sa svojom okolinom i sa blizinom Gusinja može da pruži i domaćem i ino-gostu brojne lijepe sadržaje nedirnutu prirodu nesvakidašnji sklad flore, faune, NP ,,Prokletije” jezera, brojne planinarske staze ambijentalne cjeline i vidikovci sa kojih se pružaju prekrasni pogledi. Aktueni predsjednik opštine Plav, Nihad Canović se trudi da da posebno lijepu notu našoj malenoj opštini. Plav je sve ono što se sakriva u oku posmatrača. Plav je tajna koju treba istražiti i uživati svakim danom u njegovim ljepotama.”

OTIĆI ILI O(P)STATI

O temi odlaska ili o(p)stanka Erdin-Bato Markišić nam kaže ,,Sjećam se da mi je otac rekao dok tvoja druga dva brata Mirsad i Merdin studiraju medicinu ti možes da ides kod brata Edina u SAD-u. Ja nisam želio otići smatram da je moj rodni kraj najveća svetinja koju nosim u sebi. U Plavu se može uspjeti ali i moraš raditi dan-noć. Multikultura je naše bogastvo koje njegujemo. Ni Crna Gora nebi bila tako lijepa da je ne krase pripadnici manjinskih naroda. Iako sam relativno mlad čovjek iz svog dosadašnjeg iskustva mladima bih poručio: ,,Da im obrazovanje bude na prvom mjestu. Da budu obrazovani zbog sebe a ne zbog društva, jer će tako lakše u životu uspjeti. Takođe bih im rekao da se svi koji imaju dara okušaju u preduzetništvu kod nas. Jer dobre ideje daju vam i dobre šanse za uspjeh.” Moja velika podrška u životu je supruga Suada sa kojom imam petoro djece i to: Emir student ekonomije, Šućko, Nafija, Hana i Majda. Svojoj djeci govorim da prvo budu posvećeni obrazovanju a nakon toga, volim da mi pomažu u poslu. Ne da bi meni bilo lakše već jednostavno da bi stekli odgovornost i radne navike i da ono što sam sa mukom stekao znaju da cijene ali i čuvaju. Naša firma ,,Elan” ima 10. autobusa koji saobraćaju na relacijama od Gusinja i Plava i do Podgorice tri puta dnevno zapošljavamo 9. radnika + 11. radnika u mojim apartmanskim kompleksima zajedno sa kafić-restoranom.  Kao iskusan preduzetnik poručio bih i Plavljanjima i Gusinjanima da svoj novac ulože u Crnu Goru ali i da svoje porodice ovdje odgajaju da budu svoji na svome a tuđina i nostalgija za rodnim krajem je uvjek prisutna. Crna Gora je dovoljno velika za sve nas i svako može sebe da pronađe u onome što želi i voli da radi.” Završih razgovor sa Erdinom-Batom Markišićem koji je sa velikim radom i trudom ispunio svoj ,,crnogorski san” a da li će to biti ,,san”  ili ,,java” za neke mlade generacije vidjećemo u narednim godinama koje su ispred nas. Ako budu svi prema rodnom kraju imali ljubav Erdina-Bata Markišića onda ima nade za ove dragulje koji koji krase sjever Crne Gore a Plav je samo jedan dragulj u toj niski bisera.

Čitajte više