„Aćif efendija je spasio preko 300 Bošnjaka iz Višegrada“

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Amidža Redžo Zagarević pored spomen obilježja gdje su četnici Ratka Mladića 30. juna 1992. godine masakrirali 16 Bošnjaka i Hrvata sa područja opštine Gradačac
Amidža Redžo Zagarević pored spomen obilježja gdje su četnici Ratka Mladića 30. juna 1992. godine masakrirali 16 Bošnjaka i Hrvata sa područja opštine Gradačac
Redžep je bio jedan od učesnika spašavanja muslimanskih civila iz Višegrada oktobra 1943. godine. Preselio je na ahiret 14. oktobra, ove godine.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Povod da napišem ovaj tekst je skorašnja smrt Redžepa Zagarevića, rođenog Pazarca koji je 60-ih godina prošlog vijeka odselio u Gradačac i tamo živio sve do svoje smrti 14. oktobra 2021. godine. Rahmetli Redžep je imao veoma buran život.

Rođen je 1926. godine u Novom Pazaru od oca Ramadana i majke Abide. Otac mu je bio poznati trgovac u Kraljevini Jugoslaviji. Jedan od dućana mu se nalazio u Ribariću, pa je dio svojeg imetka uložio u izgradnju prve džamije u mjestu Ribariću kod Novog Pazara. Džamiju je podigao 1932. godine, nakon što je poslije mnogo peripetija dozvolu za njenu izgradnju dobio od nadležnih organa iz Beograda. Današnja nova džamija u Ribariću podignuta je nedaleko od stare Ramadanove džamije koja je srušena zbog izgradnje jezera u Ribariću.

Njegov sin Redžep je brzo stasao u sposobnog trgovca, pa je svoju trgovinu proširio i na Kosovo i Albaniju. U toku Drugog svjetskog rata vidio je i zapamtio dosta toga, pa je autoru ovoga teksta ispričao mnogo važnih i, za našu javnost, nepoznatih događaja. Učesnik je odbrane Novog Pazara od četnika u jesen 1941. godine. Učesnik je oslobađanja sela Strumce i Poda kod Ribarića od 24. oktobra 1944., u kojem su četnici iz Ibarskog Kolašina ubili 6 Bošnjaka iz familije Bešović i Dreković, a njihove kuće zapalili.

Aćif efendija šalje dobrovoljce iz Pazara da spašavaju braću u Višegradu

Redžep je bio jedan od učesnika spašavanja muslimanskih civila iz Višegrada oktobra 1943. godine. Ovaj potpuno nepoznat događaj za sandžačku i širu javnost ispričao mi je adžo Redžo 26. jula 2015. godine. Poznato je da su u toku januara i februara 1943. godine crnogorski četnici pod komandom vojvode Pavla Đurišića izvršili masovne zločine i na jednom dijelu Višegradskog i Goraždanskog sreza. A već u oktobru iste godine Azbukovačka četnička brigada iz Srbije i domaći četnici na području Višegradskog i Rogatičkog sreza ubijaju između 2.500 i 3.000 Bošnjaka. Došavši u Višegrad četnici su izvršili nezapamćene zločine. Odvodili su Bošnjake na Drinski most i na njemu klali i ubijali i sa ćuprije bacali u Drinu. Ljudska krv se bila već usirila i izgledalo je kao da je neko pekmezom namazao cijeli most.

„Bila je jesen 1943. godine, dan utornik“, počinje priču amidža Redžep. Dobošar Šućo je lupo u doboš u centru Novog Pazara i viče: „Draga braćo, čujte i počujte! Naša braća izginuše u Bosnu! Ko je brat musliman neka odmah dođe pred Islamske ustanove!Skupilo se tu jako mlogo naroda. Na mafilj (balkon) od Islamskih ustanova je izašo Aćif efendija Hadžiahmetović i još trojica-četvorica sa njim. Govorili su kako naša braća u Bosni stradaju, kako ih četnici kolju, pale i bacaju u vodu. Ko je brat musliman nek se hitno spremi i ovde što prije da dođe. Dobili smo od Nemaca 35 kamiona koji će nas prebaciti do Višegrada i da izvučemo i odbranimo taj narod.

Pazarci su se odmah rasturili i otišli do svojih kuća da uzmu oružje. Tada je bilo dosta oružja u Pazaru- i pušaka i puškomitraljeza, jer su ranije bili četnički napadi na Pazar (u jesen 1941.), pa je to oružje ostalo. Narod je odmah pristigo i počeo da se penje na kamione. Pored kamiona je stajao Hakija ef. Ademović, imam iz Altun-Alem džamije i vršio izbor boraca. Djecu i stare ljude nije primio u kamion, dok je sposobne ljude pusto u kamion.

Ja sam imao 17 godina pa sam se plašio da me ne prime, pa sam, krijući uletio svom starijem bratu Hasu Zagareviću pod šinjel, jer se od njega nisam nikad odvajo. U kamion nije bilo mjesta za sjedenje, već smo svi stajali. I ja sam imao pušku. Nekoliko kamiona je pošlo ka Sjenici, pa smo preko Prijepolja na kraju stigli u Dobrun kod Višegrada. U Dobrunu su kamioni stali pored puta. Tamo se na kraju skupilo oko 25 kamiona. Mene i Zeća Šarenkapića i još jednog, čini mi se da se zvao Islam Bihorac, odredili su da čuvamo kamione i da prihvatamo ljude iz Višegrada. Naši su iskočili iz kamiona i odmah iz Dobruna krenuli ka Višegradu i odmah počeli da pucaju. Ja nisam išao sa njima, već sam ostao da čuvam kamione.

Moj brat Haso je sa ostalima došao sutradan u Dobrun i ispričao mi šta je video. Kaže: kad sam došao do Drinskog mosta, na njemu je bilo toliko krvi da su nam cipele potanjale u krvi. Četnici su postavili mitraljeze na brda sa obadvije strane mosta, i kad je narod krenuo iz Višegrada da bježi preko mosta oni su ih unakrsnim rafalima ubijali. U Drini je bilo mrtvaca ko balvana.

Tada smo uspjeli da spasimo 300 do 400 muslimana iz Višegrada i da ih dovedemo u Novi Pazar pred Islamske ustanove. Prvo su jedan dio izbjeglica odveli u medresu Pod hendek i tu su ih smjestili. Poslije su raspoređivali po džamijama: Altun-Alem džamija, Melajska džamija, Bor džamija i Kolo džamija. Kad su popunili džamije, počeli su da izbjeglice raspoređuju po kućama, po troje –četvoro. Tad je Pazar bio pun muhadžira. Jedna grupa je prebačena u Tutin. Međutim, tamo se nisu dugo zadržali već su ih prebacili u Peć na Kosovo“, završava priču amidža Redžep o akciji spašavanja višegradskih muslimana.

Redžepov susret sa Miljojkom Roginjcom, atetnatorom na Aćifa efendiju

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Redžep odlazi u Beograd i završava srednju medicinsku školu. Bio je među prvim muslimanima u Sandžaku koji je završio ovu školu. Radio je u Tutinu i u Novom Pazaru. Sudbina je htjela da se zaposli u Higijenskom zavodu u Pazaru i da radi sa Miljojkom Roginjcom, čovjekom koji je u ljeto 1933. pokušao sjekirom da ubije Aćifa efendiju.

Miljojko mu je otvoreno ispričao da mu je namjera bila da ga ubije. Bio je preobučen u žensku muslimanski nošnju i ispod čaršafa je nosio manju sjekiru. Kad je pao prvi mrak, pratio je Aćifa do njegove kuće i kad je ovaj stigo do pred vrata Miljojko je izvadio sjekiru i zamahnuo da ga udaru u glavu. Međutim, Aćif efendija je primjetio sjenku napadača sa sjekirom na zidu svoje kuće i izmako se. Sjekira se zabila u drveni direk od kuće ali ga je jednim dijelom zakačila po uhu i ramenu. Ipak Aćif efendija je uspio da mu otme sjekiru i pozove komšije u pomoć, nakon čega je Miljojko pobjegao.

Na samom početku rata Redžep se sa svojih 70 godina priključuje Armiji RBiH

Iz Novog Pazara Redžep je 60-ih godina prošlog vijeka, dobio zapošljenje u Gradačcu, prelijepoj varoši u sjeveroistočnoj Bosni. Tamo se oženio sa Omeragić Šehidom zvanom Šida. U nedostatku medicinskog kadra u poslijeratnom vremenu Redžep je kao medicinski tehničar obavljao poslove i ljekara i veterinara. Upoznao je sva sela od Brčkog preko Modriče i Gradačca do Bijeljine. Sreo je veliki broj ljudi svih nacionalnosti i bio je veoma omiljena i cijenjena osoba.

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu Redžep Zagarević je, sa svojih 70 godina, kao sanitetlija, uzeo aktivno učešće u Armiji RBiH. Gradačac nazivaju kapijom Bosne. Potomci Husein-kapetana Gradaščevića su nadljudskom požrtvovanošću, na samom početku rata (1992), zarobili oklopni voz bivše JNA (koja je preko noći postala četnička) i tako došli do oružja kojim su odbranili ovaj grad.

Redžep Zagarević se ženio dva puta. U braku sa prvom ženom Nafijom Hamzagić iz Tutina imao je 4 ćerke: Hadžiru, Hankušu, Mejremu i Hatidžu. Sa drugom ženom Šehidom-Šidom ima također 4 ćerke: Abidu, Azru, Mersiju i Amru. Šida je preselila na Ahiret 8. oktobra ove godine, a njen muž Redžep šest dana nakon nje, također je preselio u svojoj 96-oj godini života. Neka im je rahmet veliki.

Čitajte više