Pripovijeda se da je jedna žena našla tek rođeno mladunče vuka, pa se sažalila na njega i donijela ga kući da ga othrani dok ne poraste.
Hranila ga je ovčijim mlijekom, pa mu je tako ovca koju je posjedovala bila umjesto majke. Vrijeme je prolazilo, a mladunče vuka je brzo raslo. Jednog dana kad se žena vratila svojoj kući, zatekla je vuka kako jede njezinu ovcu koju je prethodno zadavio.
Žena je tugovala zbog (ne)djela koje je vuk učinio, pa je tužno zapjevala:
Pojeo si moju ovčicu i srce moje slomio,
A našoj ovci si poput rođenog djeteta bio.
Hranio si se iz njezinog vimena i među nama rastao,
Da ti je vuk otac, ko li te je obavijestio?
Ako je nečija priroda zla,
Nema koristi od mlijeka i odgoja.
Možeš vuka ovčijim mlijekom othraniti,
al’ njegovu ćud ne možeš promijeniti.
