Sjaj i bijeda

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Srpska politika ima jedan problem, a to je što se ne zna koga i šta Milorad Dodik predstavlja jer, kao što je i sâm srpski patrijarh Porfirije naglasio u svojoj prijedorskoj predstavi, kad je u jednom trenutku rekao Dodiku da ne zna kako da ga oslovi, "jer nije predsjednik ničega".
SJAJ I BIJEDA VUČIĆ-DODIKOVE POZORIŠNE PREDSTAVE U BEOGRADU_6177664c2a92e.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

U Beogradu je završena gromoglasno najavljivana srpska političko-pozorišna predstava na otvorenoj sceni za novinare.

A o čemu bi pozorišna predstava bila ako ne oko Bosne.

Glumci su informirali i dezinformirali javnost šta se među njima događalo iza zatvorenih vrata.

Sporedni glumac Milorad Dodik najavio je glavnog glumca Aleksandara Vučića, koji je triadom odgovornosti upravljanja krizom, koju je Dodik izazvao, demonstrirao moć znanja, ali nije, već je to bila tiranija dosadne monološke igre za neupućene.

Uz izvjesne očekivane obrte, originalni tekst scenarija je umnogome izmijenjen, ali je glavna poruka ostala ista: – Niko vas (Srbe) ne smije da bije.

Vidno je bilo da se glavni glumac bio toliko zanio svojom monološkom vizijom o velikoj i moćnoj Srbiji da je zaboravio sporednog glumca, koji mu je morao glasno suflirati oko banjalučkog gasa.

Tako su gledatelji i slušatelji političko-pozorišne predstave u Beogradu mogli primjetiti izvjesnu tenziju između glavnog i sporednog glumca.

Naime, glavni glumac, Aleksandar Vučić, nije dobro napamtio sporednog glumca, Milorada Dodika, o svojoj mračnoj trijadi.

Nije ga napamtio o spoju tri različite osobine, koje krije u sebi: makijavelizam, narcizam i psihopatiju.

Sporedni glumac, Milorad Dodik, nije na vrijeme shvatio da glavni glumac, Aleksandar Vučić, ima te iste tri osobine (makijavelizam, narcizam i psihopatiju), kao i on, što ih zajedno čini odličnim materijalom za postizanje ličnog materijalnog uspjeha u životu.

Dodik nije shvatio da i Vučić vidi druge ljude, uključujući i Dodika, isključivo kao sredstvo za postizanje svog osobnog cilja, da je sâm sebi uvijek najvažniji, da nimalo ne suosjeća s drugima te da je veliki manipulator.

To na prvi pogled nije očigledno. Osoba s osobinama mračne trijade je često vrlo ljubazna, šarmantna, pristojna, privlačna pa čak i karizmatična.

Glavni glumac Vučić je primijetio da sporedni glumac Dodik zaboravlja tekst scenarija za požarišnu predstavu srpske politike oko Bosne na javnoj domaćoj i svjetskoj sceni, gdje treba biti „ljubazan“, „šarmantan“, „pristojan“, „privlačni“ pa čak i „karizmatičan“.

Zna Vučić da je Dodik sve to bio jednom, ali je zaboravio da je ta srpska pozorišna uloga Dodiku dojadilo pa je, zbog toga, postao grub, odbojan, nepristojan, ružan i čak i patetičan.

Zato ga je Vučić i pozvao u Beograd da ga napamti kako bi na nedavnoj javnoj teatralnoj sceni u Beogradu odustao od javne priče u svom pozorišnom scenariju u vezi s osporavanjem Inckovog Zakona o zabrani negiranja genocida, u vezi s legitimitetom novoimenovanog visokog predstavnika za Bosnu Christiana Schmidta te u vezi Dodikove izjave da ne želi živjeti u muslimanskoj Bosni i Hercegovini.

Najvažnije od svega za Vučića bilo je da Dodika urazumi da više ne vrijeđa i ne napada kočijaškim riječnikom Ameriku i zapadne zemlje u cjelini te da se sustegne od pohvala Rusije i Kine.

Glavni glumac Aleksandr Vučić je, međutim, dopustio sporednom glumcu Miloradu Dodiku da na javnoj pozorišnoj sceni u Beogradu priča o uzurpaciji bosanskih šuma za srpsku stvar, gdje bi se mogli okupljati i skrivati srpski hajduci ako zatreba Srbiji da nastavi u Bosni tamo gdje su ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić zaustavljeni i strpani na doživotnu robiju.

Srpska politika, međutim, ima jedan problem, a to je što se ne zna koga i šta Milorad Dodik predstavlja jer, kao što je i sâm srpski patrijarh Porfirije naglasio u svojoj prijedorskoj predstavi, kad je u jednom trenutku rekao Dodiku da ne zna kako da ga oslovi, “jer nije predsjednik ničega”.

I ovoga puta glavni glumac Aleksandar Vučić je na javnoj pozorišnoj sceni u Beogradu odigrao svoju dvostruku ulogu istovremenog pristojnog i nepristojnog igrača.

Pristojno je bilo od Vučića što je pozvao na dijalog u Bosni, ali nepristojno je bilo od njega što uporno naglašava dijalog između Srba i Bošnjaka na račun priznanja i uvažavanja bosanske države jer dijalog, o kojem Vučić priča, ima smisla samo kao je to bosansko-srpski međudržavni dijalog i nikako drugačije.

Očito, trebat će vremena da to Aleksandar Vučić shvati, ali morat će to shvatit prije ili kasnije.
Do tada ćemo, vjerovatno, gledati i slušati uobičajene pozorišne predstave srpske politike u Beogradu.

No, neka ne brinu ni glavni ni sporedni srpski politički glumci – Bošnjak/Bosanac je izdržao i gore od svega toga.

Allahu Svemogući, daj nam snage da izdržimo sadašnja i buduća iskušenja kao što smo izdržali prošla! Amin!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da budemo i ostanemo hrabri i mudri u našoj borbi za istinu, pravdu, mir i pomirenje! Amin!

Allah Milostivi, omili nam život u suživotu i toleranciji! Amin!

Čitajte više