Bolje je šišati ovčiju vunu nego guliti janjeću kožu

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Historija svjedoči da je jedan od glavnih uzroka propasti naroda bio taj što su sultani i vladari zatvarali oči pred kriminalnim i korumpiranim grupama koje su nepravedno uzimale ono što im ne pripada i nemilosrdno gulile kožu ”janjcima”, tj. narodu.
Ilustracija: Sudhan 苏旦
Ilustracija: Sudhan 苏旦
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

U posljednjim danima Osmanskog Carstva, Damask je bio svjedok finansijskog deficita i ozbiljnog manjka budžetskih sredstava, što je primoralo namjesnika (valiju) ​​Es'ad-pašu da traži način da se riješi krize.

Naime, spominje se da je tim povodom namjesnik Damaska ispred osmanske države, Es'ad-paša el-‘Azm (1706.-1758.) okupio svoje saradnike da se posavjetuje s njima kako riješiti finansijsku krizu u koju su zapali, pa su mu oni predložili da uvede dodatni porez ljudima koji se bave proizvodnjom tekstila u Damasku.

Es'ad-paša ih je upitao: “Koliko očekujete da će nam ovaj porez donijeti?” Odgovorili su: “Od pedeset do šezdeset vrećica zlata.” Es'ad-paša je rekao: “Ali oni su ljudi sa ograničenim primanjima. Odakle im toliki novac?” Rekli su: ”Neka prodaju dragulje i nakit svojih žena, gospodaru.” Tada im je Es'ad Paša rekao: ”A šta mislite da dobijemo potrebnu količinu novca na drugačiji način?!” Svi su zašutjeli.

Sutradan je Es'ad-paša poslao pismo muftiji tražeći da se tajno sastane s njim. Kada je muftija stigao, Es'ad-paša mu je rekao: ”Znamo da se dugo vremena u svojoj kući ponašaš nedolično i da kršiš šerijatske propise, pa sam odlučio da obavijestim Visoku Portu u Istanbulu o tome. Međutim, smatrao sam da je bolje da ti to ovako kažem da ne bi sutra imao dokaze protiv mene.” Muftiju je uznemirilo ono što je čuo od valije i počeo ga je moliti i nuditi mu svote novca samo da zatvori slučaj. Prvo je ponudio hiljadu zlatnika, što je Es'ad-paša odbio, pa je muftija udvostručio iznos, ali je valija opet odbio i na kraju je dogovoreno da muftija preda valiji šest hiljada zlatnika.

Sljedećeg dana valija je pozvao kadiju i rekao mu da je upoznat s tim da on prima mito i koristi svoj položaj za svoje interese, te da izdaje povjerenje koje mu je ukazano. Kadija se prepao za sebe i odmah je ponudio valiji iznos kao što je to učinio i muftija, što je valija prihvatio. Zatim je došao red na tržišnog inspektora, predstavnika trgovaca i najbogatije trgovce.

Nakon toga je Es'ad-paša okupio svoje saradnike koji su mu savjetovali da uvede novi porez kako bi prikupio pedeset vrećica zlata, te im je rekao: ”Jeste li čuli da je Es'ad-paša uveo novi porez u Šamu?” Rekli su: “Ne, nismo čuli.” On im je rekao: “No, ja sam i pored toga sakupio dvije stotine vrećica zlata umjesto pedeset koliko sam trebao skupiti na način koji ste vi bili predložili.” Njegovi saradnici su u čudu i u jedan glas upitali: ”Kako si to uspio?” On im je odgovorio: ”Bolje je šišati ovčiju vunu nego guliti janjeću kožu.”

Ova nadasve poučna priča o namjesniku Damaska ​​i njegovoj brizi za svoju državu i narod, izlasku iz finansijske krize i liječenju bolesti ili otrova korištenjem istog ”lijeka” i protuotrova koji koriste politički moćnici, razni tajkuni i bogataši koji su svoje bogatstvo stekli kriminalom i korupcijom, znak je mudrosti, poštenja i pravednosti vladara (namjesnika, ministra, guvernera, načelnika, i sl.), koji nije prihvatio prijedlog svog oportunističkog okruženja da spasi svoj mandat rješavajući finansijsku krizu na račun siromašnih ljudi i vlasnika malih firmi i ograničenih prihoda. I zbog istinske brige za narod, on je razmišljao, a zatim donio odluku i sproveo je u djelo. Na taj način je spasio svoju državu i svoj narod, te višestruko naplatio ono što se očekivalo od nametanja novih poreza narodu i guranja naroda u još veću bijedu i siromaštvo, a samim tim i produbljivanja krize.

Ova poučna priča može se komotno projicirati na našu bosansko-hercegovačku stvarnost u smislu opće krize (ekonomske, socijalne i političke) u kojoj se bh. društvo davi i koja je postala teška za liječenje i rješavanje, te sve više prijeti potpunim kolapsom društva i države zbog korupcije i svih vrsta kriminala koji su u ovom nakaradnom političkom sistemu postali trend i sastavni dio života, kao i zbog političkih kriza koje svjesno, namjerno i ciljano proizvode srpsko-hrvatski nacionalisti i povampireni populisti poput Dodika, Čovića i njima sličnih, koji, da bi sačuvali vlast i kriminalom stečeno bogatstvo, svakodnevno nadolijevaju ulje na vatru, huškaju i potiču nove sukobe i ratove, izluđujući ponajprije vlastiti narod i kradući mu snove i svaku nadu, a zatim i druge narode i građane Bosne i Hercegovine, te pokušavajući našu državu pretvoriti u plemenske, rodovske i nacionalističke torove u kojima građanin postaje samo broj u krdu lišenom volje, dostojanstva, slobode i pristojnog života.

Dakle, pouka ove priče je da se pravda i pravičnost neće uspostaviti u jednoj državi dok se ne pobijedi kriminal, mito, korupcija i nepotizam, jer će se nemaran odnos prema tim društvenim pošastima itekako negativno odraziti na državu i građane.

Historija svjedoči da je jedan od glavnih uzroka propasti naroda bio taj što su sultani i vladari zatvarali oči pred kriminalnim i korumpiranim grupama koje su nepravedno uzimale ono što im ne pripada i nemilosrdno gulile kožu ”janjcima”, tj. narodu.

Hoćemo li mi dočekati dan da se u našoj državi počne primjenjivati strategija i taktika valije Es'ad-paše i da, umjesto da oni i dalje deru kožu građanima, siromašnima i potrebnima, konačno počne šišanje ”vune” korumpiranim političkim elitama i kriminalnim skupinama, prije nego što se još više proširi siromaštvo i bijeda, te poveća nepravda, tiranija, porobljavanje i pustošenje naše jedine domovine, Bosne i Hercegovine.

Čitajte više