Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
U Rusiji, u prijevodu Dmitrija Volžanina i Ane Smutnjine izašla je knjiga „ Zidovi“, Enesa Halilovića kod izdavača specijaliziranog za poeziju. U Italiji, u prijevodu Nele Mihailović izašao je njegov roman „Ako dugo gledaš u ponor“
–Dobio sam primjerke i jedne i druge knjige preko Ministarstva i drago mi je da su se pojavile tamo gdje je inače velika konkurencija. Dobro je poznato tokom dvije hiljade godina ko je sve pisao na Apeninskom poluostrvu. Drago mi je što sam se tamo pojavio, kao i u Rusiji koja je zemlja poezije, zemlja književnosti, između ostalog. Nadam se da ću i tamo naći čitatelje. Boravio sam u Moskvi na jednom festivalu i mnogo mi se dopao odnos tamošnjeg naroda prema literaturi. Možda je na neki način izolovana u nekim posebnim krugovima ali postoje oni koji žive za literaturu, kaže Enes Halilović književnik.
Ljudi, kako kaže, traže knjigu posebno ako vide da ih hrani i da im je potrebna.
–Da kažem da je sve to sudbina, jedan splet okolnosti na koje čovjek ne može utjecati. Možete da se borite na neki svoj način. Nekako smo se sreli kao i što se fudbaleri sretnu. Treniraju na različitim kontinentima pa se sudare na nekom terenu. Tako je to i u literaturi. To su putevi mišljenja, putevi jezika. Moja knjiga „Zidovi“ objavljena je 2014. godine u Srbiji. Dosad je izašla u Makedoniji, sad u Rusiji, u dva izdanja u Srbiji. Čini mi se da je još negdje prevođena na engleskom još nije objavljena. Jednostavno, to su putevi literature
A odvojiti knjigu i reći koja je bolja, nemoguće je
–Kao što ne bih mogao da odvojim svoju djecu ne bih mogao da odvojim svoje knjige koja mi je draža od koje.
Knjige, napominje, stotinama godina čekaju da pređu granicu nekog jezika. U ovom slučaju, itekako brzo.