Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Ako živite u nekoj od zemalja Evropske unije ili razvijenijih zemalja svijeta velika je vjerovatnoća da ćete biti kažnjeni ako skinete film, seriju, TV program ili kompjuterski software nelegalno s nekog od sajtova.
Ipak, ako živite u zemljama Zapadnog Balkana – nalazite se u “raju za pirateriju”, gdje uprkos postojanju zakona i regulativa koje su usklađene sa evropskim – kažnjavanje i procesuiranje nije toliko često.
Nelegalno preuzimanje sadržaja sa interneta je najčešći oblik kršenja prava intelektualne svojine, a ovu temu u fokus javnosti na ovim prostorima ponovo je donio film “Toma”, režisera Dragana Bjelogrlića. Iako je ovo jedan od gledanijih filmova u regiji, kojeg je u kinima pogledalo više od 500.000 gledatelja – film se relativno brzo nakon kino prikazivanja pojavio na linku koji se učestalo dijelio na društvenim mrežama, dijelio ‘od inboxa do inboxa’ u vidu WeTransfer dokumenta, a procijeniti koliko ga je ljudi nelegalno pogledalo – skoro je nemoguće.
Jednostavnom pretragom na Google – i dalje se mogu naći piratski streaming sajtovi koji korisnicima dozvoljavaju gledanje ovog filma uz mnoštvo pop-up reklama i potencijalno zaraženih fajlova koji se mogu instalirati na računar preko kojeg korisnik nelegalno gleda ovaj sadržaj.
“Toma” aktuelizirao pirateriju
Piratska kopija filma “Toma” proširila se ne samo Zapadnim Balkanom, nego i svijetom, a u Beogradu je 11. oktobra uhapšena jedna osoba koja se sumnjiči da je kreator kopije. Advokati uključeni u slučaj pojasnili su da su svi oni koji su neovlašteno dijelili ovaj sadržaj zapravo kršili autorska prava, odnosno prava intelektualne svojine, a producenti filma su u saopštenju jasno poručili da je to zapravo – krađa.
Neovlašteno skidanje i distribuiranje zaštićenog sadržaja nije samo slučaj na Zapadnom Balkanu. Zahvaljujući internetu i neutvrđenom broju izvora koji postoje u online zajednici, ali i na dark webu – piratski materijali imaju više od 230 milijardi pregleda godišnje, a više od 80 posto globalne piraterije otpada na streaming servise.
Ipak, jedna studija Evropske komisije iz 2014. godine otkrila je da 70 posto Evropljana skida filmove i serije na internetu, bez obzira da li je izvor legalan ili nelegalan, a kao razlog navode da su im visoke cijene ulaznica i video on demand platformi.
Sada je piraterija mnogo jednostavnija i lakša u digitalnom dobu, kada je sve povezano sa internetom i to je najveći problem – rekao je Ognjen Džinić, stručnjak za PR, kino i filmsku distribuciju u razgovoru za RSE.
“Vidimo veliku akciju koja se radi za film ‘Toma’. Ljudi su od prvog dana prikazivanja filma imali priliku da pristupe piratskim zapisima tog fila, a uvijek će postojati ljudi koji se bave s tim, kojima je sada puno lakše da dođu do zapisa, zahvaljujući tome što je sav materijal dostupan u digitalnom formatu”, istakao je Džinić.
Nekada je bilo dovoljno unijeti kameru u kino, snimiti film na platnu i kasnije ga prodavati na ulici. U eri CD-ova i DVD-ova, pirati su plaćali kino operaterima da im kopiraju film koji se pušta, on se nakon toga umnoži i prodaje čak i na najprometnijim ulicama gradova regiona, ali i Evrope.
Dragan Mićunović, advokat iz Sarajeva, u razgovoru nam je kazao da je film Jasmina Durakovića “Nafaka” iz 2006. godine samo dan nakon kino premijere u Sarajevu bio dostupan na piratskoj kopiji u najprometnijoj sarajevskoj ulici.
U novijem vremenu, filmovi se puštanju preko DCP projektora (Digital Cinema Package), koji imaju svoj originalni server, za koje su potrebni ključevi za prikazivanje, a njihovo krekovanje je mnogo teže nego li je to bio slučaj i eri copy-paste-plug and play.
“Negativan marketing je nekad pozitivan marketing”
Iako zemlje regije i skoro svi multipleksi i art kina imaju tu tehnologiju – piraterija ne jenjava. Dokaz za to su podaci sajta TorrentFreak, koji navodi da na torrent servisima postoje filmovi koji su recimo tek prije nekoliko dana došli u kino dvorane, a ilegalno ih je pogledalo više miliona ljudi.
“Ljudi nisu u mogućnosti da sebi često priušte gledanje najnovijih naslova, pa gledaju pirate – a to im je olakšano kroz digitalnu distribuciju sadržaja”, pojasnio je za RSE Džinić, koji pak smatra da je piraterija filmova i jedan vid marketinga za distribuciju.
“Sigurno da je svaka vrsta marketinga pozitivan marketing, pa i negativni marketing je pozitivan marketing što kažu ljudi. To dodatno stavlja spotlight na određene filmove koji su meta piratskih napada, to je sigurno”, zaključio je naš sagovornik.
Internet piraterija je na neki način ‘stala u kraj’ uličnoj pirateriji koju smo gledali decenijama. Mlađe osobe kada žele da pogledaju film ili poslušaju neki novi muzički album – to skinu sa interneta, ili ga streamaju na nekoj od piratskih online platformi koje se ‘rađaju’ iz dana u dan.
Bosna i Hercegovina je 2010. godine usvojila set zakona koji regulišu oblast intelektualne svojine. Riječ je o setu zakona koji su potpuno usklađeni za zakonodavstvom Evropske unije i sličnim srodnim zakonima u naprednijim zemljama.
Zakoni postoje, ali…
Oblast je regulisana Zakonom o autorskim i srodnim pravima, Zakonom o kolektivnom ostvarivanju autorskih prava, zatim zakonima koji regulišu oblast industrijske svojine kao što su Zakon o patentima, Zakon o žigu, Zakon o industrijskom dizajnu i sličnima.
Ako postoji dobar zakonski okvir, logično je pitanje kako se ovi zakoni primjenjuju?
“Zavisi od vrste prava, naravno. Autorska prava se krše svakodnevno i na različite načine u zavisnosti da li govorimo o muzičkoj industriji, da li govorimo o filmskoj industriji, o softverskoj industriji ili drugim. Može biti u vidu krivotvorenja određenih zaštićenih znakova, odnosno žigova, to takođe vidimo u tekstilnoj industriji, u prodaji proizvoda široke potrošnje i mnogim drugim vidovima. Jednostavno, to je nešto što nije iskorijenjeno ni u naprednim zemljama pa svakako nije ni kod nas. Cilj zakona je da nadležne institucije rade u onom obimu u kojem mogu to dovesti na nekakav minimalan nivo”, kazala je za RSE advokatica Mirna Lalić još 2012. godine, kada je na ulicama Sarajeva sprovedena velika akcija suzbijanja piraterije na štandovima i pijacama.
Naši sagovornici iz različitih advokatskih kancelarija 2021. godine su rekli skoro identične stvari, dodavši da su svi zakoni na nivou Bosne i Hercegovine, te da na njima rade Tužilaštvo BiH, Sud BiH i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA).
Čak i kazne koje predviđaju pomenuti zakoni nisu minimalne, kreću se od 500 KM, 5.000 KM do 200.000 KM za pravna i fizička lica kojima se utvrdi stepen odgovornosti. Primjera radi, Njemačka za download pjesme kažnjava 10 do 200 eura, za album od 2.250 do 3.000 eura, a za film od 100 do 1.000 eura uz obavezno plaćanje sudskih troškova oštećenoj strani.
Razlika je u tome što se nelegalno skinut sadržaj u ovoj zemlji detektuje za manje od 24 sata, dok na ovim prostorima to nije slučaj.
BiH host za torrente
Također, da je Bosna i Hercegovina istaknut slučaj piraterije u svijetu dokazuje i izvještaj zloglasnih online tržišta za krivotvorenje i pirateriju koje je objavio Ured trgovačkog predstavnika Sjedinjenih Američkih Država pri Izvršnom uredu predsjednika ove zemlje.
Naime, Bosna i Hercegovina se spominje kao zemlja host (domaćin) torrenta RARBG – jednog od najpopularnijih torrent sajtova na svijetu, preko kojeg se može skinuti mnoštvo materijala koji je zaštićen autorskim pravima.
Pristup sadržaj RARBG-a je blokiran u Australiji, Belgiji, Danskoj, Finskoj, Indoneziji, Irskoj, Italiji, Maleziji, Portugalu i Velikoj Britaniji.
Brojni vlasnici prava na filmove, TV sadržaj i muziku su prijavili ovaj torrent sajt, odnosno, da se njihov zaštićeni sadržaj može pronaći na njemu.
RARBG prema ovom izvještaju ostvaruje profit putem oglasa, te instalira štetne malwaree.
Upravo na sajt koji koji je ‘hostan’ u Bosni i Hercegovini, najviše posjećuju iz Sjedinjeniih Američkih Država, zemlje koja dominira svjetskim tržištem piraterije. Prema podacima portala Statista.com – 12.5 milijardi ulaza iz ove zemlje se bilježi na sajtovima koji distribuiraju nelegalan sadržaj.
Nakon SAD dolazi Rusija sa 8,3 milijarde ulaza, a nakon nje Kina sa 6,9 milijardi ulaza na sajtove koji distribuiraju nelegalan sadržaj.
Procjenjuje se da piraterija nanosi štetu zabavnoj industriji Evrope (muzika i film) od 30 milijardi eura godišnje, iako su te brojke vjerovatno mnogo veće.
Ono što su nam sagovornici – advokati potvrdili u razgovorima – o autorskim pravima i intelektualnoj svojini se najčešće govori kada je klijent ‘visokog profila i ugleda’ koji želi da zaštiti svoj film, program, knjigu ili slično, te podnosi prijave nadležnima – koji sprovode istragu kako bi došli do prvog piratskog izvora, koji potom biva procesuiran.
Suština je jednostavna i jednaka za sve zemlje svijeta: Piraterija je ilegalno kopiranje zaštićenog sadržaja, čime se krše autorska prava vlasnika. U digitalnoj eri skoro svi sadržaji mogu biti predmet piraterije, neovlaštenog kopiranja i distribucije. Industrija video igara, muzička industrija, filmska industrija, IT, softverska industrija – najčešće su ‘žrtve’ neovlaštenog kopiranja i dijeljenja i prodaje.
Piraterija stara koliko i prvo autorsko djelo
Oblici piraterije su se mijenjali vremenom, ali ona u suštini nikada nije iskorijenjena, nego je i napredovala zajedno sa tehnologijom.
Piraterija nanosi štetu autorima, prikazivačima, pa i svima onima koji na ovaj ili onaj način žive od nekog djela, bez obzira je li u pitanju film, muzika, dizajn softvera, industrijski dizajn…
U više od godinu dana koliko traje pandemija COVID-19 – kino prikazivačka djelatnost i kompletna ta industrija je klecala. Film “Toma” došao je u momentu normalizacije stanja – a ujedno je aktuelizirao priču o pirateriji, koja je stara otprilike koliko i prvo autorsko djelo.
“Puna kina su nama koji se bavimo filmom i filmskom produkcijom, distribucijom su puna kina najljepša stvar. Ljudi dolaze u kina, gledaju naslove, stvari su se konačno počele vraćati u normalu, nadam se da ćemo do kraja godina stabilizirati tržište prikazivanja i distribucije. To je jako važno – jer imamo razgranatu mrežu ozbiljnih kino dvorana, od toga živi puno ljudi, puno porodica i to je najvažnija stvar – da se druga strana filmskog biznisa oživi i vraća na stare staze”, rekao je još Ognjen Džinić, koji je dodao da nažalost BiH već dugo vremena nema komercijalno zanimljiv naslov koji bi bio zanimljiv distributerima, a samim tim i piratima.
Čitajući komentare na ovu temu pristigle na našu stranicu Zašto – nameće se i zaključak – dokle god postoji nešto besplatno, makar bilo i ilegalno, lošijeg kvaliteta, mnogima je mnogo prihvatljivije od legalnog načina kupovine. Jer o posljedicama još uvijek na ovom podneblju – skoro niko da i ne razmišlja, a dojam je da se ovoj vrsti krivičnog djela “gleda kroz prste”.
