Dođoh doma iz Groznija grada

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Aleksandar Vučić je nišanio Sarajevo i govorio da treba ubiti 100 muslimana za jednog Srbina. Šta je sramnije i bijednije? - Nositi kišobran Vučiću i pustiti ga da uđe u cipelama u Begovu džamiju ili prisustvovati inauguraciji Ramzanu Kadirijevu, kojeg čečenski muslimani vole ma šta neko mislio o njemu.
DOĐOH DOMA IZ GROZNIJA GRADA_61624dfb37487.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Dragi moji,
Danas sam se vratio doma iz Groznog, „Strašnog“ ili „Hrabrog“ grada Čečenije na sjeveru Kavkaza nakon petodnevne posjete.

U mom društvu bili su načelnik Goražda Ernes Imamović, zamjenik načelnika Zavidovića Idriz Alihodžić i dekan Islamskog fakulteta Novi Pazar Enver Gicić.

Lijepo su nas ugostili Čečenci.

Priznajem, nije da nisam očekivao mogućnost da me na granici čeka optužba za rusofilstvo zato što sam sudjelovao u inauguraciji predsjednika Čečenske republike Ramzana Kadirova, zato što sam opisao trenutno stanje čečenskih muslimana, koji su se integrirani u Rusku federaciju nakon što je grad Grozni sravnjen sa zemljom.

U jednom trenutku su mi na um pali nekadašnji inforbirovci.

Uostalom, navikao sam na slične optužbe. Mustafa Spahić me svojevremeno optužio da sam izraelski špijun zato što mi je 2003. Henry Kisindžer dodijelio UNESCO-vu nagrada za mir. Napisao je knjigu o tom mom kardinalnom grijehu.

Nisam uvr(ij)eđen, već sam tužan što sam doživio da se moja Islamska zajednica ograđuje od mene, koja me se odriče nakon svega što sam uradio za Islamsku zajednicu.

Naravno, najvažnije je da je Svevišnji Allah zadovoljan sa mnom.

Utjeha mi je, međutim, jer znam da je ograđivanje Razima Čolića od mog stava o Čečeniji i Ruskoj federaciji njegov lični stav prema onoj: – Čuvaj se onoga kojem si dobro učinio!
Halal olsun i na dobro koje sam ja učinio Razimu i na nepravdu koju je on, ničim izazvan, učinio prema meni.

Naravno, ako bi Islamska zajednica imala svoj vlastiti stav o ovom pitanju, Razim Čolić bi automatski dobio otkaz zbog svoje bahatosti, grubosti i neodgojenosti, (qalilu-l-edeb) na što se mnogi ljudi žale.

No, to se neće desiti!

Čolić će nastaviti da štiti Islamsku zajednicu od bivšeg reisu-l-uleme, koji je nepredvidiv. S kojim se ne može ništa dogovoriti. On uvijek radi po svom vlastitom uvjerenju ili nahođenju. Njega se ne može kontrolirati.

Tačno, Čoliću, mene se ne može ni pratiti ni kontrolirati jer držim da sam punodobna osoba sa velikim životnim iskustvom. Očito, to iskustvo nije potrebno mojoj Zajednici dok god se ti budeš predstavljao kao glavni čimbenik u Islamskoj zajednici pred domaćim i stranim čimbenicima.
Znam, problem je što sam još živ i što sam hiperaktivan. No, nema smrti nikome bez edžela. Nemam namjeru ni smanjivati moju aktivnost. Ali, imam namjeru da ponudim ostavku na mjesto savjetnika reisu-l-uleme.

I, naravno, spreman sam podnijeti ostavku na sve druge moje aktivnosti, koje imaju veze sa Islamskom zajednicom, kojoj, ovakva kakva je danas sa Razimom Čolićem, može smetati bivši reisu-l-ulema ovakav kakav je i ovakav kakvog ga poznaje domovina i svijet.

Nikad u mom dugom islamskom misionarskom životu na više kontinenata nisam se nikome nametao. Nemam namjeru da se ni danas ikome namećem. Niti imam namjeru da se bilo kome pravdam za moje stavove o Čečeniji i Ruskoj federaciji.

Volio bih da je Čolić pažljivo pročitao što sam napisao na mom Facebooku prije nego su mu dojavili da je to što je napisao bivši reisu-l-ulema opasno za Bosnu. Nisu ni dojavljači ni Čolić razumjeli glavnu poruka. Ali, to više nije ni važno.

Važno je da ja zadržavam pravo da nastavim pisati kritička pisma ruskom ambasadoru kad god pređe crvenu liniju uljudnog diplomatskog ponašanja.

O neprimjerenom ponašanju trenutnog ruskog ambasadora u Sarajevu bilo je govora na važnom mjestu, dokle bi Čolić, po funkciji koju obnaša u Islamskoj zajednici, trebao dobaciti.

No, lakše je dobaci strijelu do bivšeg reisu-l-uleme onako od oka, na prvu. To je mnogo lakše nego se oglasiti o neprimjerenom odnosu trenutnog srpskog patrijarha Porfirija prema Islamskoj zajednici.
No, ima nešto što me naročito brine. Brine me trenutno mentalno i duhovno stanje moje Islamske zajednice.

Jasno je da se ja ne mogu i neću nikad odreći moje zajednice, ali nakon Čolićenog ograđivanja nije sasvim jasno da se Islamska zajednica ne može i neće odreći mene.

Nema više Golog otoka za inforbirovce, ali ima drugih načina i metoda da se „inforbirovce“ kazni što su posjetili Čečeniju, što su se sreli sa diktatorom Ramzanom Kadirijevim, koji nije nišanio Sarajeva s okolnog brda.

Aleksandar Vučić je nišanio Sarajevo i govorio da treba ubiti 100 muslimana za jednog Srbina. Šta je sramnije i bijednije: nositi kišobran Vučiću i pustiti ga da uđe u cipelama u Begovu džamiju ili prisustvovati inauguraciji Ramzanu Kadirijevu, kojeg čečenski muslimani vole ma šta neko mislio o njemu.

Vidi li Sarajevo kroz oči Čolića bolje šta je bolje za čečenske muslimane od samih Čečenaca?
Kibur je najveći grijeh zbog kojeg je Iblis istjeran iz Dženneta.

Allahu Svemogući, osnaži nas da se oslobodimo kibura!

Čitajte više