Pandora papers: kako onemogućiti fiktivne tvrtke u poreznim oazama

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novinari su ponovo otkrili ilegalno prebacivanje novca preko fiktivnih tvrtki u poreznim oazama. Postavlja se pitanje, zar se ništa nije promijenilo od posljednjeg skandala kad su procurili slični dokumenti?
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Opet se radi o fiktivnim tvrtkama koje imaju samo poštanski sandučić na nekoj adresi u poreznoj oazi, o ilegalnim poslovima u milijardskim iznosima. Ovaj put su ti poslovi došli u javnost zahvaljujući takozvanim Pandorinim papirima.

Koristiti fiktivnu tvrtku koja ima samo poštanski sandučić najčešće nije ništa ilegalno, kaže Christoph Trautvetter iz organizacije Netzwerk Steuergerechtigkeit (Mreža za poreznu pravdu). Pa ipak to izaziva sumnju, jer ljudi investiraju puno novca i vremena kako bi sakrili svoju imovinu preko fiktivnih tvrtki.

„Malo je legalnih i još puno manje legitimnih razloga za korištenje tvrtke koja ima samo poštanski sandučić”, kaže Trautvetter. „Imamo primjerice tajnu službu iz Njemačke koja pokušava poduprijeti oporbu u Siriji i za to koristi tvrtke koje imaju samo poštanski sandučić. Ili obrnuto, oporbenjake koji organiziraju otpor iz Sirije ili iz neke druge zemlje gdje nije moguće pod vlastitim imenom provoditi takve aktivnosti. Ali to su jako rijetki slučajevi”, kaže Trautvetter. “Zapravo se gotovo uvijek radi o skrivanju, nastojanju da se ostane anoniman i često o tomu da se na neki način zaobiđe zakone.”

Što je učinjeno nakon Panamskih papira?

Već godinama se u politici radi na sprječavanju ilegalnih kretanja novca ili barem njihovom razotkrivanju. Tako su neke zemlje uvele takozvane registre transparentnosti u koje se upisuju pravi vlasnici tvrtki. „To od 2017. postoji u cijeloj Europskoj uniji”, kaže Trautvetter. U Njemačkoj se, dakle, za svaku tvrtku koja ima sjedište u ovoj zemlji ili koja u ovoj zemlji kupuje nekretnine može pogledati u registar transparentnosti tko stoji iza nje.

Osim toga više od 100 zemalja je dogovorilo automatsku razmjenu informacija o bankovnim računima. Banke u tim zemljama moraju tako automatski zemlji iz koje netko potječe javiti pravog vlasnika bankovnog računa. Ako dakle jedan Nijemac preko fiktivne tvrtke registrirane na Karibima ima u Švicarskoj bankovni račun, švicarska banka to automatski javlja njemačkim poreznim vlastima. Neke zemlje su političarima zakonom zabranile da kupuju tvrtke u poreznim oazama.

To je teorija.

Gdje su poteškoće u praksi?

Ali, do danas se ilegalno prebacuje novac, a samo ponešto od toga bude otkriveno. Problem je što neke porezne oaze ne mijenjaju svoja pravila ili što se pravila ne provode dosljedno, kaže Benedikt Strunz. On je jedan od 600 novinara koji su analizirali Pandorine papire.

I Christoph Trautvetter smatra da je problem što se pravila ne provode. Kod registra transparentnosti postoji primjerice granica od 25 posto. Ako netko ima u nekoj tvrtci udio manji od 25 posto može izbjeći unošenje u registar transparentnosti.

Dvostruka mjerila

A problema ima i kod međunarodne razmjene informacija o bankovnim računima. S jedne strane Europska unija ne djeluje osobito uzorno. Porezne oaze u Europskoj uniji kao što su Malta, Irska ili Cipar i dalje postoje.

Ni drugi veliki igrač na financijskom tržištu, SAD, ne ponaša se besprijekorno, iako su Sjedinjene Države 2013. potaknule automatsku međunarodnu razmjenu podataka prije svega zbog švicarskih banaka. Nakon prijetnje da će uvesti kazne na sve poslove švicarskih banaka u SAD-u ako im ne proslijede informacije o bankovnim računima, švicarske banke su popustile.

Nakon toga je OECD mogao uspostaviti takvu automatsku razmjenu informacija na globalnoj razini. „Ali, Sjedinjene Države do danas nisu ispunile svoju obvezu”, kritizira Trautvetter. Znači, sve zemlje sad dostavljaju SAD-u informacije o bankovnim računima američkih državljana, ali Sjedinjene Države u vrlo ograničenom obliku dostavljaju informacije o strancima i njihovim bankovnim računima ili suvlasništvu u tvrtkama.

Ne čudi zato da se upravo u SAD-u, primjerice u Južnoj Dakoti, nalaze omiljena sjedišta fiktivnih tvrtki. Trautvetter smatra da se radi o premještanju tvrtki iz Karibika u SAD, jer je postalo problematičnije i rizičnije imati fiktivnu tvrtku u nekoj od karipskih poreznih oaza.

Nema prodaje anonimnom kupcu

Što se tiče trgovine nekretninama u Njemačkoj se puno toga promijenilo. Od 2021. godine u Njemačkoj se ne može preko fiktivne tvrtke kupiti nekretninu, a da vlasnik fiktivne tvrtke ne bude registriran u Njemačkoj. Ali, ni to nije dovoljno. Jer, i dalje je moguće preko fiktivne tvrtke kupiti drugu tvrtku koja posjeduje nekretnine.

Gerhard Schick iz organizacije Bürgerbewegung Finanzwende (Građanski pokret financijski zaokret) zagovara još odlučniju mjeru: „Trebali bismo poduzećima kod kojih nije poznat stvarni vlasnik načelno zabraniti poslovanje u Njemačkoj.” Osim toga on se zalaže da se konfiscira nekretnine kod kojih se ne može utvrditi vlasnik.

On je i za stroži nadzor banaka, jer preko njih se obavlja većina poslova. „Kad se radi o pranju novca posljednjih godina je uočeno da bi više poleta trebalo biti u Ustanovi za nadzor financijskog poslovanja”, kaže Schick.

Razmjena informacija nije dovoljna

Trautvetter se zalaže da se ne razmjenjuju samo informacije o bankovnim računima nego i informacije o vlasnicima nekretnina, jahti i drugih vrijednih predmeta.

Osobito ne bi smjeli biti sigurni već obavljeni poslovi. Schick smatra da bi puno češće trebalo plijeniti imovinu kupljenu iz ilegalnih izvora.

Kako bi utvrdila gdje bi još trebalo nešto poduzeti Njemačka bi morala puno više kontrolirati, kaže Trautvetter. Potrebni su, po njegovom mišljenju, specijalizirani timovi sastavljeni od policije, poreznih ustanova i državnog odvjetništva, koji bi provjeravali tako kompleksne međunarodne poduzetničke strukture, utvrđivali stvarne vlasnike i kažnjavali banke i druge pružatelje usluga koji nisu stvar uredno prijavili.

Možda će Pandorini papiri biti poticaj za stroža pravila na međunarodnoj razini. „Jako je važno dobro, neovisno novinarstvo, koje surađuje na međunarodnoj razini”, kaže Schick.

Čitajte više