Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Narodni poslanici su u Narodnoj skupštini Republike Srbije raspravljali o Zakonu o muzejskoj djelatnosti.
Lider Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić istakao da su muzeji najdelikatniji aspekt kulture.
„Po kvalitetu muzeja zapravo možete procjenjivati elitnost same percepcije ali i akcije u odnosu prema poimanju kulture u jednoj zemlji, odnosno u jednom društvu. Ona zemlja, onaj narod, ona nacija, ona zajednica, ono društvo koje ima kapaciteta da podigne, održava, uređuje dobre muzeje, zapravo pokazuje potencijal i kapacitet elitnosti u pogledu percepcije i organizacije institucija kulture. Međutim, sama uloga muzeja jeste čuvanje i osiguranje mogućnosti, odnosno osiguranje vidljivosti muzejskih eksponata koji predstavljaju svjedočanstvo o postojanju jednoga naroda, jedne kulture iz prošlosti bilo da su to u pitanju eksponati koji govore o izrazito visoko-kulturnim momentima, detaljima, akcijama i produktima iz prošlosti ili da su to predmeti, odnosno eksponati koji svjedoče o elementarnom načinu življenja, odnosno o kulturi življenja iz srednje ili daleke prošlosti. Dakle, to je ono što je uloga muzeja i to svakako ima svoj značaj, jedan od aspekata važnosti muzeja jeste da svjedoči postojanje jednog naroda i jedne kulture u srednjoj i dalekoj prošlosti, što je jako važno za izgradnju i očuvanje samosvijesti o sebi, bilo u individualnom, bilo u kolektivnosm smislu jer čovjek ili zajednica su poput drveta, u mjeri u kojoj imaju duboke i snažne korjene, u toj mjeri će imati kapaciteta i potencijala da rastu u visine, ne samo da rastu, razvijaju se i daju plodove prema visini, odnosno prema cilju već ono što je još važnije od samog rasta prema gore, jeste snaga održanja pod raznim bočnim vjetrovima i olujama. Drvo može biti koliko god veliko, jakog stabla, jakih grana i jake konstrukcije, međutim ukoliko drvo nema jake korjene, prvi vjetar a pogotovo snažne oluje će ga iščupati, tako je i sa narodom, tako je i sa kulturom. Ukoliko ona nema jake korjene, jaka utemeljenja, ona neće moći uspjeti.“
Naglasio da ukoliko bi se jedan narod fokusirao samo na aspekte kulture koji tretiraju prošlost, time bi rizikovao svojevrsnu deformaciju u kulturnoj orijentaciji.
„Ukoliko bi se ostalo isključivo na fokusu prema prošlosti, tu se rizikuje određena devijacija pasivnosti koja bi nastala zbog pasivnosti u dva pogleda, u dva pravca. Jedan pravac bi bio pasivnosti u kulturnoj produkciji za budućnost, prema tome, ono što se danas zove kulturno nasljeđe jeste kulturni produkt naših predaka, oni su to izgradili, podigli, proizveli i ostavili a mi sada smo dužni kao njihova pokoljenja, njihovi nasljednici da to čuvamo, da sa toga prašinu skidamo i da to koristimo i u pogledu unapređenja sjećanja i svijesti o sebi ali i u pogledu obrazovanja naših mladih generacija o sebi i sopstvenoj kulturi. Drugi rizik u pogledu fokusiranja isključivo prema kulturnom nasljeđu iz prošlosti jeste zapravo to što će se time zapostaviti ono što jeste stvarna uloga kulture. Stvarna uloga kulture jeste zapravo definisanje obrasca kulturnog profiliranja naše djece, odnosno našeg čovjeka, to je centralna uloga kulture.“
Istakao da je potrebno ove teme aktuelizirati ukazujući na važnost definisanja ali i dinamiziranja kulturnog obrasca.
„Pođite od sebe pa onda analizirajte i vašu djecu koju ste i kako ste ili kako smo odgajali, pa ćete često sebe zapitati kada vam baš ne ide sve u tom odgoju kako treba, da li sam pogriješio, đe sam pogriješio u odgoju, u obrazovanju, da li mi je zapravo kulturni obrazac po kome sam pokušao podizati svoje dijete bio ispravan i da li sam u tome bio uspješan. Naravno, ključni aspekt u pogledu formiranja kulturnog obrasca i njegovog dinamiziranja se dešava i uvijek će se dešavati u porodici, bilo da je ona očuvana ili da nije, u oba slučaja će refleksija na dijete biti vrlo izrazite ali posebno važan period ili momenat u pogledu formiranja kulturno obrasca i njegovog dinamiziranja u obrazovanju i formiranju ličnosti jeste škola. Zato samo oni narodi i nacije koji su znali da nađu i načelnu i dinamičku spregu između kulture i obrazovanja, oni su uspjeli. Samo oni narodi koji su uspjeli da uspostave i očuvaju spregu između kulture, kulturnih institucija, cjelokupnog pristupa kulturi i obrazovanju su uspjeli da održe svoju naciju, svoj narod u kulturnoj zdravosti i kulturnoj vitalnosti i dinamičnosti.“
