Bosno i Hercegovino, naša si ponosna i uzorita, volimo te!

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Naša javnost i građani, ove nam domovine koju smo branili i sačuvali od agresora, koji upravo u ovome period nastoje i sve prisvojiti kao entitetske posjede i vrijednosti, kao što su šume, zemljišta, vode i dr. dobra državna.
Ilustracija: Sallex Perić
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Nedavno je poznati srbijanski glumac Sergej Trifunović izjavio:
“Četnicima trebaju ustaše, a ustašama četnici da bi jedni druge držali u mržnji.” Vjerovatno misleći na jarane i kriminalne nacionaliste, guslara iz Laktaša i orguljaša Dragana Čovića iz mostarskih Bara.

Nije trebalo dugo čekati da bi mu ti isti u Mostaru oštetili kola, a da li je njemu nešto bilo nije znano, ali će u svakome slučaju izvući pouku da se u dijelovima “ustaškoga Mostara“ nije poželjno zadržavati.

Demagoške floskule koje se često ponavljaju ukazuju da se poslije dvostruke agresije na Mostar i Bosnu i Hercegovinu izrodila velika mržnja među narodima, bez kolektivne odgovornosti, ostala je samo induvidualna odgovornost.

Nije nikakvo čudo da su se upravo jarani Dodik i Čović, po primjenjenoj ideologiji genocida i urbicida, gdje su ratovali na ovim prostorima, jedni sa istoka a drugi sa zapada, toliko sprijateljili i nastavljaju zajedničku ratno huškašku politiku.

Nalaze i zajedničke primjenjljive forme lukavih i licemjernih nastupa i poruka ovih mrzitelja na sve vrijednosti i državnosti naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, te podrivački djeluju na sisteme rada naših državnih institucija.

Istina je, veoma lukavo i perfidno to čini samozvani akademik Dragan Čović, dok guslar Milorad Dodik to čini kao čobanin svoga stada ovaca i svinja, veoma otvoreno i gromoglasno, svakako veoma bezobrazno, što bi naši stari govorili; “Što na umu to na drumu“!

Nije neobično da Milorad tako često navraća u Mostar kod svojih “dodikovaca“ i crkvenjaka, kao na proslavama rođendana i sličnih svetkovina kod jarana Dragana i obratno ovaj dolazi u Banja Luku.

Njihovi nacionalistički Srbi tzv. “dodikovci“ i HDZ-ovi ustašoidni čimbenici, pobornici svoje doktrine i nacionalističke veliko srpsko-hrvatske agresorske ideološke matrice iz vremena Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, utemeljene u Karađorđevu, poput pacova i krtica i dalje rovare, kako po Mostaru isto i državnim institucijama.

Cilj im je i nastojanja, da se ozvaniče i njihove genocidne tvorevine RS i Herceg Bosna, da se rasturi država Bosna i Hercegovina, da njihove tvorevine postanu državice.

Nikakvo čudo nije da su se ovih dana i uspaničili, posebno “dodikovci “ odlukom Ustavnoga suda BiH o statusu šuma, koje su državna svojina do nekog ugovornog dogovora i zakona u Parlamentu države.

Kao tehničko lice i veliki graditelj u bivšoj Jugi šest velikih industrijskih objekata bio sam i veliki stručnjak u automatizaciji tehnoloških procesa i dobar poznavalac proizvodnje; čelika, bakra, zlata, srebra i inih elemenata, kao i aluminija i električne energije.

Dakle, nisam se bavio pravnim naukama i posebno međunarodnim pravom, želeći ovim da iskažem moju bojazan i strah za jedinu nam državom Bosnom i Hercegovinom, slušajući razne diskusije i rasprave po TV medijima, upravo tih nekih eksperata pravnoga Sistema.

Tako primjera radi, kod Senada u emisiji “Face to Face “dobar poznavalac ove problematike gospodin Cero tumači: ”Zemlja i država, da jedno bez drugoga nema opstanka niti smisla“!
Upravo je bilo govora o našem zemljištu, šumama, vodama i rudnim resursima, koji trebaju biti u nadležnosti države, a ne entiteta.

U sistemu upravljanja sa ovim vrijednostima, dužan je Parlament donijeti zakone i na nivou države riješiti ove nadležnosti i načine upravljanja.

Naša javnost i građani, ove nam domovine koju smo branili i sačuvali od agresora, koji upravo u ovome period nastoje i sve prisvojiti kao entitetske posjede i vrijednosti, kao što su šume, zemljišta, vode i dr. dobra državna.

Ukoliko bi se to i dozvolilo, da samovolja i ova mirnodopska agresija sasvim oživi i “ dodikovcima“ i “čimbenicima“ se sve prepusti, sasvim normalno neće biti niti postojanja ove nam domovine.

Čudno je, smiješno i tragikomično ponašanje ovih nacionalista iz RS-a sa njihovim despotom i diktatorom Miloradom, da oni i bez ikakvog odobrenja polažu kamen temeljac za hidroelektranu Buk Bijela, da počinju izgradnju aerdroma u Trebinju ili da u Potkozarju namjeravaju gradnju nekog spomenika i sl.

Otuda i nisu čudne i bezazlene i ludosti u razmišljanjima Milorada Dodika o nekoj disoluciji i priključenju Srbiji, jer kako to javno ističe nije Bosanac, niti voli Bosnu i Hercegovinu.
Činjenica je da i mnogi njegovi istomišljenici, mentori i tutori, priželjkuju u svome “srpskom nacionalističkom svetu“ veliku Srbiju.

Sve ovo me je vratilo u prisjećanja i neposredni verbalni duel sa Slobodanom Miloševićem, u Saveznoj Skupštini SFRJ u Beogradu gdje sam bio naš parlamentarac iz BiH, kada smo početkom ‘90-tih godina imali raspravu o “balvan revoluciji“.

Podsjetilo me je ovo urlikanje iz RS-a i njihovih nacionalista, na prethodnu besjedu Slobodana na Gazimestanu na Kosovu, gdje je upućivao tamošnjim njihovim Srbima i lažna nadanja za budućnost.

Tu i takvu budućnost, upravo sada stalno najavljuje i njegov ideološki sljedbenik sa svojim mentorom Vučkom i mnogim “vučićima“.

Kako bi to možda ispisao i veliki Njegoš, da je u životu:
“Bosna i Hercegovina je država kao tvrdi orah, nećete je prisvojiti, ali ćete polomiti zube“.

Čitajte više