Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
“Čudo je kako niko na položaju ne očuva poštenje. Dolaze sa lakim tovarom, vraćaju se otežali s’čitavim karavanom…“
Živim u državi koja se svojim postupcima profilisala kao oličenje nečasti. Godine 2017., u vrijeme kada je javni dug naše države iznosio 2.5 milijarde €ura, tada su naša prva dva državnika kupila za sebe dvoje kola za skromnih milion.
Poročno i razuzdano, ove raspikuće harčile su sve što im je oko vidjelo. Kao i svaki dom sa lošim domaćinom, praksa sa vrha se prelila na sve ostale.
Prije par mjeseci javnost je imala priliku čuti za ministra koji je svojoj majci od 80 godina omogućio kredit od 2 miliona €ura. Ovo su oni Dubai – gratis, a kad država garantuje, budite bez brige, biće vraćeno – nikad.
Primjer koji navodim govori da se pohlepni čovjek može zasititi samo na onom svijetu, kad mu se usta napune zemljom. Ministar u kartonu navodi: Stan u Ženevi kupljen sinu 500 000 €ura, kćerki stan na Zlatiboru. Ušteđevina 110 000 dolara, 32 000 franaka i 160 000 €ura.
Da ima grđe od grđeg, pobrinuo se gradonačelnik jednog primorskog grada (donedavni opozicionar, progonjen od bivše vlasti, pogledajte kako!) koji je agenciji za antikorupciju dostavio da je vlasnik poslovnih prostora od 57 i 116 m2, stanova 54, 311 i 129 m2. Vlasnik je stotinjak parcela od Budve do Kotora, površine od 200 000m2.
Počeo je prodavajući sušeno meso na cetinjskoj pijaci, a na budvanskoj paradjz. Sa 22 godine se počeo baviti uzgojem svinja, piše u kartonu. I ovo se dešava u državi gdje jedino Dejan Savićević, Nikola Peković i još par njih imaju legitimno pokriće za posjedovanje većeg novca.
Okruženje u kom sve ovo rade dopušta da kradu bez posljedica. Ni zakonodavstvo, a ni javnost ih ne osuđuju, naprotiv, oni su rado viđeni gosti.
Da ludilu nema kraja postaralo se tajkunsko dijete koje je izrazilo želju za večernjim izlaskom u London. Odleti on očevim privatnim avionom i za par sati parkiranja plati 300 000 €ura.
Takvih čuda ima na pretek, ali ovo koje slijedi je za Riplija. Radi se o sindikalcu koji je predstavljao radničku klasu više mandata. To “više mandata“ nas je …
Šetajući centrom, ugledam komšinicu koja radi u butiku. Bez pozdrava kao iz topa izgovori: ,,Viđe li ovog bestidnika što prođe, kupi cipele od 1700 €ura. Ja radim i subotom, nedjeljom i za praznike, i ne mogu godišnje ušparati taj novac. A on kao radnike zastupa, vidim kako … Ee, zadnje mu bile!“
Da kletva obespravljenog stiže veoma brzo uvjerio sam se sjutradan čitajući novine. Kako Evropa potencira teme o visokoj korupciji, tako je ovaj nesretnik vidio da je vrag odnio šalu. I blesa bez imalo stida javno iznese kuću na prodaju. Čitam vam njegov oglas:
– ,,Imanje se prostire na oko 5300m2 i kompletno je ograđeno kamenom ogradom visine do 6m, koji je ambijentalno uklopljen… Na imanju se nalaze dva stambena objekta ukupne površine 500m2, bazen dubine 2,5m, širine 3 i dužine 12m, piše u oglasu. Dalje se navodi da u donjem dijelu imanja postoji veliki ravan prostor namijenjen za teniski teren, sa pratećim sadržajima, tj. svlačionicama, kupatilo, teretana, tehnička prostorija ukopana ispod zemlje u slučaju nestanka električne energije… Naglašeno je da se nekretnina nalazi iznad vodoizvorišta Mareza, na oko 5 km od centra Podgorice.“
Na pitanje novinara o kući sindikalac odgovara: ,,Ne radi se ni o kakvoj luksuznoj kući, već o skromnom domu.“
Sramota, jel’ da?
Pomenuti su trećerazredni igrači i poprilično su nezapaženi u javnosti. Ima ih u poziciji i u opoziciji. Bili svima na usluzi, shodno prilikama…
Drugi su uzeli banke, struju, šume, vode…
Prvi sve ostalo. Za njih bi mi prošao cijeli septembar u nabrajanju, ali da pomenem jednog.
Udio koji je posjedovao u elektroprivredi, prodao je italijanskoj A2A firmi za 44 miliona €ura. Da bi se održavao skaradni sistem i da bi pomenuti mogli sve ovo ostvariti bez posljedica, stožeri programa veoma su vodili računa o odabiru poslanika, tužioca, sudija, komandira. I mjesto reisa nisu prepustili slučaju.
Pogledajte u ovom slučaju dokle doseže beskrupuloznost ljudi na vlasti.
Pitam komšiju zašto se više ne bavi poslom koji je radio poslednjih 15 godina. Kaže mi: ,,Šta da ti pričam…Moćni su me ugušili. Stavili šapu i nad tim poslom. Nisam mogao proći ni na jedan tender. Na poslednjem konkursu osvjetljavanja grada posebno sam se potrudio. Kompletan program uradim u Njemačkoj. Sve pod konac, kao oni što znaju. Platim 17000 €ura. Sin moćnika uđe u tu priču i na osnovu mog projekta odradi posao – osvijetli grad. Niti gradonačelnik niti moćnikov sin nisu me obeštetili.“
Da su prljav novac, kriminalne šeme, borba za prevlast crnog tržišta obuhvatili sve segmente društva vidjelo se kada su ubijena dva visokorangirana policijska funkcionera, u razdoblju od pola godine. Jedan je ubijen u centru grada na očigled prolaznika, u sred bijela dana. Oba slučaja nisu ni danas razjašnjena. Prije par mjeseci je nestao bivši načelnik ulcinjske policije. Nedugo zatim pronađen je mrtav. Izvršio samoubistvo, iako ima detalja koji tu konstataciju stavljaju pod znakom pitanja. Rukovodio je prometom robe preko državne granice.
Na kraju je i ,,onaj što ga se ne tiče“ mogao vidjeti kleptokratiju na djelu, kada je jedan od komandira poznat po razbijanju demonstracija napravio hotel u glavnom gradu pored rijeke, u zoni gdje se ne smije graditi.
Drugi bivši predstavnik zakona je otvorio benzinsku pumpu i sebe častio poslovnom zgradom. Okitio je crnogorskom zastavom od 6 m, iako se piše Srbin.
Kriminal, je l’ da?
Za jednog komandira veže se priča da je jednom kriminalcu napravio prolaz za šleper akcizne robe. Od sličnih šema komandir je za kratko vrijeme došao do velikih para koje su se mogle vidjeti sa brda Gorica. I ako se znala tarifa, mangup mu poklonio sat Swatch od 240 maraka. Iznervirani komandir mu bučnim tonom kaže: ,,Taj što te poslao zar ti nije rekao da za tu kombinaciju dođeš Golf5 (u to vrijeme je petica bila nova serija).“
Mangup mu odgovori: “Muči bolan, nemoj i to da ti uzmem.“
Nedugo zatim, ovaj opasni tip se pojavljuje u svim velikim kombinacijama, ali sada pod zaštitom države. Imao je i svoj fudbalski klub. Kada je jedan igrač došao da traži zaostalu premiju, uzeo mu je auto kojim je došao i poćerao ga. U određeno vrijeme su nam svi klubovi imali ovu vrstu vlasnika.
Da se prepaneš, je l’ da?
U ovu plejadu velikana ušao je i naš reis. Čim je zgrabio stolicu zasmetalo mu je što mandat traje 4 godine a ne 6. Ispravio je to, sve po Ustavu. U avgustu mu je istekao treći. Sad kaže da je u najboljim godinama. Očekivao je da ga Erdogan sa kojim je naš reis u svakodnevnom kontaktu kruniše za doživotnog. Za taj čin okupio je 300 PCR svjedoka. Međutim, u poslednjem trenutku sultana pozvaše Vučić i Dodik, neke nove investicije, te Turci i ovog puta pođoše bez selama. U amanet ostaviše da nastavimo da klanjamo dženazu njihovim viđenijima da bismo sačuvali tu sponu između nas.
Našem reisu se još tokom prvog mandata počeo ukazivati Iblis, obično sa prvim mrakom.
Kako nije ljubitelj džamije, teže se branio od tih nečistih sila. Taj mu je nepomenik počeo sugerisati da u mjestu gdje radi mora imati stan, palatu, carske salate, kuću sa starim maslinama, obavezno drugi stan za putnike namjernike, a sve to i u mjestu gdje je rođen, da ne ponavljam.
Vlasnik lokala preko Morače kaže mi:
– ,,Brzo li se prešalta vaš reis! Juče je Acu Đukanoviću na slavu išao sa plehom baklave, a sad se ne odvaja od Bečića.“
Ja mu rekoh da pokriva takvu poziciju na kojoj mora sa svima da ima dobru komunikaciju.
– ,,Jeste, jeste, nego čitam danas na portalu Standard kako su mu Demokrate predložile ženu za direktora škole.“
Da materijalizam zasljepljuje, pokazalo se kada je kupio Audi8, a prvi saradnik, za koga svi kažu da je temelj Islamske zajednice, već 10 godina živi kao podstanar sa troje male djece.
Islamski, jel’ da?
Skrenuću za čas sa ove mračne teme.
Zna li ko đe su poslanici Demokrata, Dženan Kolić i Albin Ćeman? Nisu viđeni od posljednjih crkvenih skupova. Nije valjda da su trajali koliko i litije? Ako neko vidi Dženana neka ga zamoli da klanja dva rekata kod Sahat kule za braću muslimane koji se godinama nalaze između dvije vatre.
Evo na radiju Svetigora javiše da je sveti arhijerejski sinod na prijedlog episkopa bačkog donio odluku da se Abazoviću dodijeli orden Svetog Save prvog stepena za zasluge stečene u očuvanju tradicije i promociju kukturne baštine našeg naroda. Na tom saboru prvi je uzeo učešće Matija Bećković. Počeo je sa riječima: ,,Mir Božiji, Dritan se rodi i počeo nabrajati zasluge: Dritan je svoj mandat započeo na Ostrogu u vremenu kada je srpstvo bilo pod “paljbom” Bosne, Kosova, Hrvatske, Crne Gore. Naš Amfilohije je gajio veliku ljubav prema njemu. Oslovljavao ga je sa ugledni musliman.“ Bećković dalje navodi da je i prilikom ustoličenja Joanikija pokazao nepokolebljivost u odbrani hrišćanskih prava pa je zato rekao beogradskoj djeci kad ga vide da ga nose na rukama.
U emisiji Načisto, 09.09.2021., Abazović kaže: ,,Za pravoslavce i crkvu sam uradio više nego bilo koji pravoslavac u Crnoj Gori.”
Uistinu je tako!
Ići kod mitropolita koji je djelovao na svim ratištima, svim zločincima prijatelj bio, koji nam u oči kaže “lažni ljudi sa lažnom vjerom“, i od najvećih srpskih ekstremista unutar crkve sačiniti vladu može jedino onaj koji je razum izgubio.
A mogao je i drugačije, njegova se pitala, jel’ da?
Naša knjiga kaže: ,,O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vašu vjeru za podsmijeh i zabavu uzimaju…”
,,Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone…
…Ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vaseg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji sa njima prijateljuju, sami sebi čine nepravdu.“
Istinu je rekao Uzvišeni Allah.