Gazi Husrev-beg, najveći graditelj u povijesti Bosne

Danas se ne može ni zamisliti Sarajevo bez Gazi Husrev-begove džamije, kao što se ne može zamisliti Pariz bez Louvrea ili Atena bez Akropolja.
Gazi Husrev-beg, najveći graditelj u povijesti Bosne_614bb9329df08.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Gazi Husrev-Beg (Serez, 1480 – Sarajevo, 1541), najveći vakif (dobrotvor) Bosne i Hercegovine (Gazi Husrev-begov vakuf), beglerbeg, sandžak-beg, diplomat, vojni zapovjednik, odličan strateg, namjesnik u Bosni tri puta (1521 – 1525, 1526 – 1534, 1536 – 1541), graditelj koji je, između ostalog, sagradio najveću džamiju u Sarajevu (Gazi Husrev-begova džamija), medresu (Gazi Husrev-begova medresa), biblioteku (Gazi Husrev-begova bibioteka), hanikah (Gazi Husrev-begov hanikah), mekteb, muvekithanu, musafirhanu, imaret, sahat-kulu, hamam, te Tašlihan, Đulov i Morića han, dva bezistana, cijele ulice dućana… kako bi osigurao dugoročnu materijalnu održivost svoga vakufa; najveći bosanski i bošnjački beg (plemić), humanista, derviš halvetijskog tarikata (reda).

Rođen je u Serezu, Egejska Makedonija, gdje mu je otac Ferhad-beg bio sandžak-beg. Gazi Husrev-beg je porijeklom Bošnjak, po ocu koji je rodom iz Trebinja, a majka mu je sultanija (princeza) Seldžuka, kći sultana Bajezida II (1481 – 1512). Gazi Husrev-begov otac Ferhad-beg poginuo je 1486. godine kao vojskovođa, a i majka je rano umrla.

Gazi Husrev-beg je odrastao na sultanovom dvoru u Istanbulu. Godine 1521. prvi put je došao za bosanskog sandžak-bega. U njemu su se spojile vrline talentiranog vojnika, emira, humaniste, diplomate, prosvjetitelja i graditelja. Vitešku titulu gazija (heroj), koja se dodjeljivala istaknutim ratnicima i junacima, stekao je 1521. godine, prije dolaska u Bosnu.

Ratovao je protiv Mlečana, Mađara, Austrijanaca … Osvojio je Knin, Skradin, Ostrovicu, Greben, Sokol, Jezero, Vinac, Livač, Bočac, Udbinu, Vranu, Modruč … U Mohačkoj bitki 1526. godine odigrao je Gazi Husrev-beg odlučujuću ulogu u pobjedi. Opsjedao je Beč kao komandant bosanske vojske. Njegovo ime zapisano je zlatnim slovima u bosanskoj historiji. On je najznamenitiji i najslavniji čovjek od ulaska Bosanskog kraljevstva u sastav Osmanskog carstva pa do okupacije Bosne 1878. godine od strane Austro-Ugarske. Vladavina Gazi Husrev-begova je ustvari zlatno doba u historiji Sarajeva, glavnog grada ondašnjeg Bosanskog sandžaka (od 1580. godine pašaluka, op. a.) i današnje države Bosne i Hercegovine, kulturnog i duhovnog centra Bošnjaka i drugih muslimana ovog dijela Balkana. Vladao je blizu dvadeset godina. Bio je izuzetno pravedan prema svima bez obzira na vjeru i položaj. Isticao je čovjeka i njegovu egzistenciju kao najveću vrijednost i branio ih u svim vidovima očitovanja. Duboko je ušao u moralnu problematiku svoga vremena i mnogo pridonio širenju slobodoumnih humanističkih ideala.

Gazi Husrev-beg (Gazi Husrew bey) je bio čuveni derviš pripadnik halvetijskog tarikata (hazreti pir halvetija je Muhamed el-Halveti el-Hvarizmi, op.a.). Bio je izuzetno obrazovan. U narodu je ostao kao legendarna osoba. O njemu i njegovom vakufu ispisano je mnogo pisanih djela, postoji dosta predanja, ispjevano je mnogo bošnjačkih narodnih pjesama, a među njima i sevdalinka „Puče puška, puče druga, iz Carigrada“. Izgradio je Sarajevo i pridonio procvatu cijele Bosne. Ostavio je najveće zadužbine i građevine koje su stoljećima činile temelj kulturnog i ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući njemu Sarajevo je postalo prvi kulturni i ekonomski centar evropskog dijela Osmanskog carstva i imalo je presudan značaj u razvoju zemlje Bosne i Hercegovine. U Sarajevu je sagradio: najveću džamiju (Gazi Husrev-begova džamija-Gazi Husrew bey’s Mosque in Sarajevo) 1530/1531. godine, medresu (Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu – Gazi Husrew bey’s madrasah in Sarajevo), najstariju odgojno-obrazovnu instituciju u Bosni i Hercegovini i jednu od rijetkih u svijetu koja u kontinuitetu radi više od 490 godina i preteča je Univerziteta u Sarajevu; biblioteku (Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu – Gazi Husrew bey’s Library in Sarajevo), najstariju kulturnu instituciju u Bosni i Hercegovini (The oldest cultural Institution in Bosnia and Herzegovina); hanikah (Gazi Husrew bey’s hanikah), Tašlihan, mekteb, muvekithanu, musafirhanu, imaret (a public kitchen; osnovan 1531. godine, radio sve do Drugog svjetskog rata), sahat-kulu (a clock-tower), hamam (banju, public bath), Đulov i Morića han, dva bezistana (covered market), cijele ulice dućana (više od 60 dućana), više kuća, te je doveo vodu u Sarajevo s vrela Crnila (iz daljine od sedam kilometara) i izgradio 21 česmu i šadrvane (fontane; a ceremonial fountain) po Sarajevu. Sav svoj pokretni i nepokretni imetak ostavio je za izdržavanje svojih zadužbina.

Danas se ne može ni zamisliti Sarajevo bez Gazi Husrev-begove džamije, kao što se ne može zamisliti Pariz bez Louvrea ili Atena bez Akropolja. Gazi Husrev-begova džamija (Gazi Husrev-beg’s Mosque is a mosque in the city of Sarajevo) uzdiže se u srcu Baščaršije u Sarajevu. Najmonumentalnija je džamija ne samo u Bosni nego na cijelom Balkanu, izuzevši Istanbul i Edirne. Ona Sarajevu daje pravo gradsko obilježje. Mihrab je pravo remek-djelo u sredini zida džamije, a desno od mihraba je prelijepi minber, lijevo je ćurs (kjurs). Na sjeverozapadnom uglu džamije je munara visoka 47 metara. Pred džamijom je prostrana avlija, u koju vode dvoja vrata iz Sarača i po jedna vrata iz Čizmedžiluka i Mudželita. Na istočnoj strani džamije su dva turbeta (mauzoleja). U većem su zemni ostaci Gazi Husrev-bega (Gazi Husrev-begovo turbe), a u manjem Murat-bega Tardića (Turbe Murat-bega Tardića), Gazi Husrev-begovog ćehaje i prvog mutevelije Gazi Husrev-begovog vakufa (Gazi Husrew bey’s vakuf, Husrew’s vakuf). Pouke radi, navodimo: Kada je Gazi Husrev-begov ćehaja Murad-beg Tardić 1527. godine zauzeo grad Jajce, stigla je naredba od sultana iz Istanbula da se u petak prije džume moraju zatvarati sve gradske kapije, dok se klanja. Ta se naredba od strane dizdara Jajca poštovala i tačno vršila sve do okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. To je bilo drugo zauzimanje Jajca, jer ga je 1463. godine prvi put zauzeo sultan Mehmed II El-Fatih, ali iste godine ugarski kralj Matija Korvin provali u Bosnu i zauze grad Jajce iznenadnom provalom u petak, kada su svi muslimani bili u džamiji; i svi su poubijani.

Elektrifikacija Gazi Husrev-begove džamije urađena je 1898. godine u doba Austro-Ugarske, prva je džamija u svijetu koja je dobila električno osvjetljenje. Sarajevo sa svojom najvećom džamijom, u srcu Baščaršije, inspirisalo je i inspiriše brojne putopisce, književnike, slikare, putnike namjernike i brojne posjetioce. Prisustvujući svečanom Mevludu povodom 400. godišnjice Gazi Husrev-begova vakufa u Sarajevu, 1932. godine, inspiraciju je dobio imam Mulla Beqir Baraku iz Đakovice sa Kosova, pa je napisao poznatu pjesmu o Sarajevu: „Sarajeva sheher i bukur“ („Sarajevo lijep šeher“). Pjesma je postala na Kosovu evergreen. Izvodilo je više izvođača. Najljepši očuvani audio zapis je iz 1970. godine, a izvođač je solista Ismet Peja (1937 – 2020), doajen albanske starogradske muzike i karakterističnog đakovačkog melosa.

Donosimo pjesmu na albanskom i bosanskom jeziku:

SARAJEVA SHEHER I BUKUR

Sarajeva shehër i bukur,
rreth e m’rreth me teferiçe.
Ke Milacken dhe podrashken,
e valdohenë o deri n’Ilixhe.
Moj xhamia e Begoves,
ti që m’je në sy t’Kosovës,
Dym’dhjetmij drita tu kanë kale,
trim’dhjetmij mysafir t’kanë ardhë.
Drridhet toka, drridhet qielli,
bishat zeza, edhe djelli.
Sot Hysrevi ësht ba shehid,
në fushën e Qarbelasë.
Frig e Zotit, nuk poj tuten,
Më Kur’an, e pa fe.
Mos ju paft ky Perendia,
at kabile që e pren.
Shadravani Hysrev-begut
aty rrijshin muzikantët.
Sa mirë bijshin, o e qalldisshin,
rrokshin hymnin,o e lirisë.

SARAJEVO LIJEP ŠEHER

Sarajevo lijepi šeher,
svud okolo teferiče.
Ima Miljacku i potoke,
što se čuju do Ilidže.
O džamijo Begovska,
ti što si mi u očima Kosova,
Dvanaest hiljada svjetala ti sija,
trinaest hiljada došlo ti musafira.
Hej-hej, drhti zemlja, drhti nebo,
crne zvjeri, a i sunce
Husrev je danas šehid,
na polju čestitosti.
Božje sile ne boje se,
s Kur’anom i bez vjere
Ne pogledo ikad Bog
one što opanjkaju svog.
Na šadrvan Husrev-bega,
tu bijahu muzikanti.
Kako svirahu i podvriskivahu,
i pjevahu ode slobodi.

Gazi Husrev-beg je osnovao čuvenu Gazi Husrev-begovu medresu 8. januara 1537. godine, jednu od rijetkih odgojno-obrazovnih institucija u svijetu koja u kontinuitetu radi 483 godine. Vakif Gazi Husrev-beg je, 8. januara 1537. godine A. D. (26. redžeba 943. godine po H.), uvakufio ovu odgojno-obrazovnu instituciju, koja danas ima blizu 500 učenika i učenica (od toga dva hafiza i tri hafize, op. a). Medrese su gradili sultani, visoki dostojanstvenici i imućni ljudi. Sultan Orhan (1326 – 1360), sin sultana Gazi Osmana I (1288 – 1326), osnovao je prvu osmansku medresu u Nikeji 1331. godine, pa su se nakon toga osnivale medrese diljem Osmanskog carstva. (Vidi: Halil Inaldžik, Osmansko carstvo, klasično doba 1300-1600, Beograd, 1974)

Gazi Husrev-begova biblioteka je osnovana 1537. godine u Sarajevu (predstavljala je najznačajniju ustanovu ove vrste na Balkanu tokom cijelog osmanskog perioda), kada je Gazi Husrev-beg dao da se podigne medresa, a u vakufnami o gradnji medrese odredio da „što preteče od troškova gradnje, da se kupi dobrih knjiga“. Fond biblioteke je ogroman, broji više desetina hiljada svezaka knjiga, naslova časopisa i dokumenata na arapskom, turskom, perzijskom, bosanskom i nekim evropskim jezicima. Tu su brojni rariteti i unikati, ogromna historijska građa i dokumenti. Biblioteka je prva i najstarija kulturna institucija Bošnjaka (muslimana). Najstarija i najvrednija građa biblioteke su rukopisi nastali stoljećima. Najstariji rukopis u biblioteci je djelo Ihjau ulmud-din od Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije iz 1131. godine. Veliki dio rukopisa predstavljaju djela bošnjačkih autora na arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom jeziku. Ta djela su dio naše kulturne baštine i dio ukupnog kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Od domaćih autora ističemo samo neke: Hasan Kafija Pruščak, Šejh Jujo, Ibrahim Opijač, Muhamed Musić Bošnjak Allamek … Gazi Husrev-begova biblioteka dobila je novu zgradu u srcu Baščaršije u Sarajevu. Finansiranje kompletnog projekta izvršeno je iz donacije emira Katara šejha Hamad bin Khalifa Al Thaniija.

Plemeniti uglednici, poput Gazi Husrev-bega, Ferhad-paše Sokolovića, Mehmed-bega Karađoza, Mehmed-paše Kukavice, Elči Ibrahim-paše, koji su živjeli za druge veličanstvenim životom, ispisali su najblistavije stranice naše historije. I to su pravi primjeri kako treba da se ponašaju vođe, ugledni dostojanstvenici, moćnici i imućni ljudi jednoga naroda.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.