Osvrt na školstvo u Savinom Boru, nemarnost nastavnika

Kakva škola, takvi prosvjetni radnici. Ako nemate vezu, možete da umirete na školskom dvorištu od bolova, a da vam nastavnik ne priđe!
Osvrt na školstvo u Savinom Boru, nemarnost nastavnika_614b0f6e51dd0.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Evo nekoliko dana kruži vijest, o posmatranju nastavnika, na školskom dvorištu, kako djevojčica osmoga razreda lomi nogu. Na nekakvome času fizičkoga vaspitanja, koji na sve, osim na čas fizičkoga obrazovanja ne liči,  kćerka moga djevera lomi nogu, iznad kolenice, na butnoj kosti, toliko je lom strašan, da su doktori prvo posumnjali da djevojčica možda nema neku bolest, jer im je bilo nevjerovatno, koliki je lom u pitanju. A niko se nije zapitao, da li može da bude od neadvekatno pružene prve pomoći prilikom pada i transporta.

Nastavnik, posmatrao kako joj djeca iz starijeg razreda pomazu i ubacuju uz njenu vrisku od bolova u automobilu nekoga djecaka, koji dolazi do škole očevim automobilom, jer skola šalje prevoz samo do polovine puta, i to dok je lijepo vrijeme, što padne snijeg, ne može kombi gore, od snijega, a put je uglavnom uvjek prohodan. Šalje djevojčicu, u pratnji maloljetnih lica, i to ne kući, nego na planini gdje roditelji izlaze u toku ljeta. Bez ikakvog obavještenja njenim roditeljima. Naravno pored parkiranih školskih prevoza, koji su ostali neupaljeni, da ne bi mozda gorivo dzabe trošili.

NE OSVRĆUĆI SE NA POLITIKU, ali iz priči ovih divnih ljudi, 25 godina rada pod vođstvom stranke DPS, i vođenja škole na ovakav način…ja neću nabrajati jos brojne ispade, koje sam ja primjetila za četiri godine življenja ovdje. Da li je razlog što smo bošnjaci, što želimo svoj jezik, pa nam na čelu obrazovnih institucija nameću ljude koji su sve suprotno od toga, ljude koji imaju srca dovesti djevojčicu do potpunih odvajanja kostiju, da dodam, da su vjerovatno djeca koja su joj pomagala da udje u automobilu, doprinijela da se i donja kost, prema koljenu razbije, jer odakle bi djeca znala pružiti prvu pomoć, a nastavnik sve to nijemo posmatrati,  da li bi neko mogao naučiti ostale, koji svojim ličnim postupkom uči pogrešno..?!

Kao neko, ko još uvijek ne poznaje dovoljno dobro ovaj narod ovdje, obraćam se kao da pisem tom obrazovnom sistemu u toj školi, toj upravi škole… ne znajući čak imena nikoga od njih, a naglašavajući, ministarstvo prosvjete je obaviješteno, da bi nam se ljudi iz ove škole obraćali sa “pola duše” pa ministarstvo nije moralo biti obavijesteno, cijeli kolektiv je sada osramoćen”,  ne razmišljajući, koliko nepažnje i neljudskosti ima u tim riječima i koliko baš te sramote ima! Ukaljali ste ime vaše, ime škola koje nosi, osobine ljudskosti i još mnogo čega drugog!

Nadam se, da će neko od nadležnih za ovakve slučajeve dobro promotriti situaciju, jer smatram da naša djeca nijesu u bezbjednim rukama i da je njihova sigurnost ugrožena. Molim Vas, iz priči, nije se ovo samo jednom desilo, bilo je ranije još slučajeva, ali direktor nastavnik…i ostali, smatrali su, šta znaju oni dalje od krava, da bi nešto i nekako reagovali! Ne nadajući se da će neko pitati “kako se to desilo, i zbog čega se to desilo”. Sramota za naš narod, za ljude koji našu djecu vaspitavaju i obrazuju, za cio kolektiv, koji ćuti da ne bi izgubio posao, koji je radi svojih ličnih interesa, zanemario ljudskost i grehotu! Ne dozvolite politici mjesto u radnjama koje se tiču ljudskosti, jer i tih vaš pet minuta će nekada proći, ne možete doživotno ostati na toj funkciniji, jer takva je prosvjeta.

Da je bilo dijete, nekoga roditelja, koji je politički istomiśljenik direktora i nastavnika, da li bi postupili isto, da li bi stajali sa strane, dok se maloljetnici trude pružiti prvu pomoć?! Ne obavijestiti roditelje, ne pozvati hitnu pomoć, nego slati djevojčicu sa djecom u planinu…

Molim i apelujem na nadležne, da ljude koji su odgovorni za ovaj slučaj sankcionišu i da to učine za dobrobit svih ostalih djaka i budućih generacija koje dolaze. Prvo iz bezbjednosnih razloga, pa onda iz razloga jer ljudi sa takvim postupcima ne mogu biti ni autoriteti ni uzori našoj djeci?! Pitam se kakvi su tek njihovoj?!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.