Ne supra crepidam sutor iudicaret!

Kao i po svim drugim poljima – sve je pitanje institucija, primjene zakona i profesionalizacije – struka a ne zvona i praporci.
Ne supra crepidam sutor iudicaret!_613ff8c9772c5.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Bili smo svjedoci kompletnog pada sistema koji je upravljo ovom državom. Posljedice će se liječiti godinama, ali moramo se direktno suočiti i sa uzrocima i postaviti stvari na mjesto.

Prostor Crne Gore je apsolutno jedan od resursa koji nam omogućava napredak. Neki od nas znaju i neki od nas su vidjeli šta imamo na relativno malom prostoru. Nešto što mnogo veće zemlje nemaju. Prostor je valjda jedina stvar na svijetu koja se ne može napraviti ili proizvesti. Samo ga treba iskoristiti na pravi način. Zato su potrebni stručni judi koji su vizionari. Nikako ljudi koji imaju u biografiji recimo divlju gradnju, pa makar bili ministri, moguće i eksperti, ali razlika je ogromna – vizionari su uvijek altruisti. Nakon oslobođenja Nikšića u XIX vijeku Josip Slade je doveden da od njega napravi grad. I uspio je u tome. Nikšić je i dalje primjer urbanističke struke i vizije. Tada nijesmo imali stručnjake tog nivoa. Danas ih imamo na svim nivoima, ali ih kao društvo ne koristimo.

Naravno, kao ni sve drugo, prostor nije bio pošteđen pošasti dolaska garniture „mladih, lijepih i pamtnih“. Mladost prođe, ljepota je pitanje percepcije gledaoca, a pamet je po svim poljima očigledno dala rezultate koji su samo privilegovanim pojedincima dobro učinjeli. Zajednica je dovedena do bijede. „Ako nemaju hljeba, neka jedu kolače“ –tvrde da je jednom rekla Marija Antoaneta. Toliko su i naši bivši vladari ostavili problem zajednici na čijem su čelu. I na primjerima selektivnog primjenjivanja zakona, našminkanog u cilju „evropeizacije“ samo se ogoljava da su njihova prijateljstva čvrsta i zakonu nedodirljiva jer čuvaju zajedničke tajne (konkretno se radi o Pandorinoj kutiji). A mnoge „tajne“ su upravo vezane za prostorno „planiranje“. Ali tajne nema ako neko za nju ne zna, a očigledno je da “vrana vrani oči ne vadi”.

Za prostor jedne zemlje najgora od svih mogućih urbanizacija je tzv „investitorska urbanizacija“ – a tu tek ne vidim pomak ni kod nove vlasti. To vam je ono kada investitor misli da je lokacija koja mu se sviđa ili koju ima, najbolje upotrebljiva vrijednost jedne lokacije baš za ono što on misli, a da za to nije urađena ni jedna analiza. Odgovor institucija je promjena planske dokumentacije, naravno potpuno u skladu sa željom investitora. Kao rezultat dobijemo na primjer: planirane apartmanske jedinice na primorju, a nemamo targetiranu realnu grupu koja će da ih kupi niti ekonomski opravdanu analizu. Ali zato imamo spreman sistem da podrži „ideju“. Imamo planirane hotelske kapacitete u Podgorici koja je grad koliki jeste, a koja realno nema potrebu za tim. Cijeli sistem je osmišljen i djeluje da bi bio izmješten iz struke, koja opet pokazuje jasne znakove apatije i ne miješa se. Tamo gdje investitori nijesu zadovoljni planovima, a jedini cilj je profit i ništa više, planovi se reviduju na licu mjesta. I na kraju profit bude želja – a prostor uništen. Doda se par etaža, pa se sve to upiše u katastarskim operatima, takvi objekti priključe na vodu i struju. U jednoj rečenici većina institucija je prekršilo više zakona i nije spremna je za njegovu primjenu u zemlji u kojoj imamo instituciju VDT-a. E to je ključni trenutak koji moramo razumjeti – institucije ove zemlje koje treba da sprovode zakone, te iste zakone ne poštuju, ne primjenjuju ih i krše. Ovdje će se desiti, kroz Zakon o legalizaciji neformalnih objekata – potpuna dekriminalizaciju investitora kojima su to prećutno dozvolili i naravno njih samih. Ne radi se o nemoći sistema, već o korišćenju sistema u cilju ličnog bogaćenja onih koji su predstavnici sistema, kumova i provjerenih ljudi. Tako je Crna Gora postala za neke Amerika veća od same Amerike, pa su i prostorom zavladali bivši portiri, kondukteri, zavarivači auspuha. Možda će razumjeti: „NE SUPRA CREPIDAM SUTOR IUDICARET!“

U jednom trenutku investitorskog „nadahnuća“ građevinarstvo je prepoznato kao „zlatna koka“ pa su se sa njim pozabavili i ljudi koji su daleko od struke. I sve smo imali prilike da vidimo – od nemanja geomehaničkog elaborata koji se naknadno radi da bi se pribavila upotrebna dozvola (retroaktivno a objekat već završen), do velikog broja objekata koji nijesu završeni i gdje će kupci stanova čekati godinama na useljenje u koliko se ne preduzmu konkretni koraci. A oni podrazumijevaju uključenje lokalne uprave i države u određivanje roka pribavljanja upotrebne dozvole, te vrlo jasne korake za svaki od tih objekata, a u cilju postizanja opšteg interesa. Naravno, neophodno je postaviti zakonske osnove da poslove na izgradnji objekata, u budućem periodu, mogu dobiti jedino firme koje imaju pozitivnu istoriju pribavljanja upotrebnih dozvola.

Ne treba ići mimo Podgorice da bi vidjeli koliko je nezavršenih objekata kolektivnog stanovanja ili koliko su uklopljeni u prostor. Zato treba da formiramo sistem upravljanja prostorom kakav je u jednom obliku ranije postojao. Imamo hotel Podgoricu koja je svjetski primjer mogućnosti arhitekture da objekat stopi sa prostorom i prirodom. Ali zato u Podgorici imamo i primjere koji se zovu „Pojas Gaze“ – na Zabjelu useljene zgrade koje nijesu priključene na infrastrukturne sadržaje.

Imamo rješenje – neophodno je formiranje nove institucije koja bi se bavila upravljanjem prostorom na temeljima struke, potpuno izmještena iz politike kakva je i ova današnja u Crnoj Gori. Imamo određena iskustva iz sistema SFRJ, koja samo treba prilagoditi novom vremenu na snažnim osnovama profesionalizma i predati ljudima koji su se u toj oblasti pokazali kao najveći profesionalci. E tada možemo da računamo i na investitore o kojima sada možemo samo da sanjamo.

Cilj je depolitizacija i formiranje stručno profilisanog tima koji bi preko novoformirane institucije preuzeo ovu, za Crnu Goru, vitalnu oblast.

Nova institucija bi bila nadležna za donošenje planskih dokumenata i njihovu implementaciju. Bavila bi se razradom planova i izdavanjem dozvola direktno i preko pripadajućih lokalnih jedinica (sadašnji sekretarijati za uređenje prostora i zaštitu životne sredine u lokalnim upravama). Lokalni sekretarijati bi bili direktno odgovorni toj nezavisnoj instituciji u dijelu planiranja prostora i izdavanja dozvola, kao njen integralni dio, dok bi u dijelu prihoda bili dio lokalnih uprava kojima pripadaju. Time bi se izvršila centralizacija sistema samo u dijelu planiranja prostora i implementacije planova na terenu.

Neophodna je realizacija kroz novi zakonski okvir i jasno i nedvosmisleno definisanje uslova stručnosti, koje bi bilo neophodno zadovoljiti za rad i upravljanje jednom takvom institucijom.

Formiranje nove institucije, koja bi imala zadatak upravljanje prostorom, kao jednim od najvećih resursa Crne Gore, na predloženi način, postavilo bi čvrste temelje za razvoj Crne Gore kroz valorizaciju njenog prostora i onemogućilo neformalne grupe da djeluju na način na koji su to radile do sada, uz prećutnu ili direktnu podršku vlasti (sa bilo kog nivoa), gdje promjene za ovih 10 mjeseci nijesu ni u naznakama.

Kao i po svim drugim poljima – sve je pitanje institucija, primjene zakona i profesionalizacije – struka a ne zvona i praporci.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.