Tri dijaloga uoči izbora

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Izbori u Srbiji se približavaju, a dijalog vlasti i opozicije o izbornim uslovima ne uliva previše optimizma. Čini se da je jedino važno – privoljeti opoziciju da učestvuje na izborima.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Datum izbora u Srbiji još nije konačno poznat, ali je u svakom slučaju ostalo veoma malo vremena da se postigne neki konkretan dogovor vlasti i opozicije oko izbornih uslova. Trenutno je jedino izvjesno da će se oni održati u aprilu naredne godine, a kao mogući datumi pominju se 3. i 17. april – preskočen je 10. april, jer je, kako naglašavaju predstavnici vlasti, „to dan stvaranja Nezavisne države Hrvatske (NDH)“.

Dijalog vlasti i opozicije se očekivano odvija usporeno i bez skoro ikakvih konkretnih rezultata. Nedavno je, nakon posljednje runde dijaloga sa opozicionim strankama koje ne žele strano posredovanje, u medijima osvanuo nekakav nezvanični papir koji je samo ogolio beznadežnost dijaloga.

Učesnici tog dijaloga stidljivo su komentarisali da se taj dokument „ne bavi važnim stvarima“, ali su prećutali da im ni ta kvazipatriotska oblanda – da ne žele pomoć stranaca, nije pomogla da odobrovolje vlast na ustupke. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odbio je sve prijedloge o razdvajanju izbora, nije odustao od toga da bude nosilac lista na svim izborima, a jedino što je postignuto jeste velikodušno obećanje vlasti da će sedam dana pred izbore (možda) prestati s funkcionerskom kampanjom.

Nastavak dijaloga vlasti i opozicije uz posredovanje Evropske unije (EU) najavljuje se za drugu polovinu septembra, ali i taj kolosijek dijaloga ne uliva previše optimizma. Stoga i lider Stranke slobode i pravde (SSP) Dragan Đilas kaže „da ne očekuje previše od papira iz Brisela“. Tako se praktično nekoliko mjeseci uoči izbora pokazuje da je vlastima zbog EU važno da postoji privid dijaloga, ali da će ključni zahtjevi izgleda ostati neispunjeni.

Nemoguće promjene do izbora

Važnija od papira je situacija na terenu, a tu se baš ništa nije promijenilo, ocjenjuje za DW Zoran Gavrilović iz Biroa za društvena istraživanja (BIRODI). „To se posebno odnosi na situaciju u medijima, što pokazuje i naš monitoring medija, koji su pod potpunom kontrolom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića“, kaže Gavrilović.

„U državi gdje nema javnosti nema pregovora i dogovora. S druge strane je poražavajuće da se pregovara o poštovanju zakona u zemlji koja je kandidat za članstvo u EU. I na kraju, situacija u praksi je takva da se ona ne može promijeniti u narednih šest mjeseci“, smatra Gavrilović.

Poruka EU: svi na izbore?

Suštinski jedini rezultat koji je vlast postigla ovom simulacijom dijaloga jeste da se opozicija privoli da izađe na izbore, komentariše za DW novinar Đorđe Vlajić: „Vlastima je zapravo bitno da ne dođe do delegitimizacije izbora. Pretpostavljam da će negdje u tom smislu biti i ono što će poručiti evroposlanici, a poruku takve vrste ‘svi na izbore’ smo, čini mi se, već dobili“, napominje Vlajić.

Dijalog koji Aleksandar Vučić vodi sa opozicijom koja ne želi prisustvo stranaca služi samo tome da snizi cijenu dijaloga koji se vodi uz posredovanje EU, primjećuje Zoran Gavrilović. „BIRODI je inače bio pozvan na sastanak s vladinom komisijom gdje se razgovaralo o preporukama ODIHR-a za poboljšanje izbornog procesa. Ključni utisak sa tog sastanka jeste da vlast uopšte nije htjela da razgovara o dvije stvari: o Regulatornom tijelu za elektronske medije (REM) i sa njim povezanim medijima, i o položaju Aleksandra Vučića u izbornoj kampanji“, naglašava Gavrilović.

Vlast je nepopravljiva

Opozicioni lideri već više puta su upozorili da je na neki način poražavajuće da se u Srbiji polemiše o izbornim uslovima, jer su izborna pravila regulisana zakonima, i sada bi te zakone samo trebalo sprovoditi. Đorđe Vlajić skreće pažnju „da zakoni daju izvjestan okvir za fer ponašanje u izbornom procesu, ali da je pitanje kako kontrolisati primjenu tih zakona“.

„Ali, neka mi sada neko objasni ko je taj ko će kontrolisati i spriječiti ’bugarske vozove’, crne džipove s nabildovanim momcima koji obilaze biračka mjesta i zastrašuju ljude ili ih prisiljavaju da glasaju. Imali smo i slučajeve snimljenih uticaja na birače, ali je odlučeno da to nije krivično djelo. Šta god se formalno dogovorilo u tim dijalozima, mislim da je nemoguće da će se izborni uslovi popraviti, jer je nemoguće popraviti ovu vlast. Ona ne želi da se popravi, ovo je njen prostor i njen ambijent“, napominje Đorđe Vlajić.

Stav Dragana Đilasa da ne očekuje previše ni od Brisela, Zoran Gavrilović tumači „kao rezignaciju zbog politike EU u Srbiji, što se može razumjeti, ali je teško opravdati. Ljudi koji su se bavili politikom prije Vučića negdje nisu priznali svoje greške i obećali da se to više neće desiti, i zato sada imamo nekih milion i po birača koji nisu ni za vlast ni za opoziciju“, kaže Gavrilović.

Đorđe Vlajić dodaje „da je svima jasno da je drugi bojkot besmislen, ali je sada prije svega ključno pitanje kako napraviti taj fer izborni ambijent“.

SPS traži spas

Uporedo s dijalogom vlasti i opozicije, odvija se i dijalog unutar vladajuće koalicije. Socijalistička partija Srbije (SPS) već izvjesno vrijeme nudi još tješnju saradnju Srpskoj naprednoj stranci (SNS) i forsira ideju o zajedničkom nastupu na izborima. Ukoliko se ponovi bojkot izbora, potencijalno utapanje SPS u SNS bi Srbiju zaista dovelo u status jednopartijske države.

SNS mudro ćuti na ove prijedloge o zajedničkom nastupu i, kako objašnjava Zoran Gavrilović, „SPS je stranka na izdisaju. To je stranka koja je rentirala svoj politički rejting za pojedine funkcije. Vrh SPS je sada procijenio da će na ovaj način politički preživjeti, i da je to spas da sačuvaju svoje javne funkcije dok će njihovi birači biti prepušteni Aleksandru Vučiću“.

Slučaj SPS mnoge donekle podsjeća na utapanje pokreta SPAS Aleksandra Šapića u SNS i, kako ističe Đorđe Vlajić, „to su sve saradničke stranke koje su prosto dio ovog političkog sistema. SPS je stariji od SNS, ali njihova politička moć je sada takva da zavise od volje Naprednjaka. To je prosto stranka koja je na vlasti decenijama i ona nije sposobna da funkcioniše kao opozicija“, zaključuje Vlajić.

Čitajte više