Je li nuklearna energija zelena?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Protiviti se nuklearnoj energiji kada smo napokon na pragu prvog pravog čistog oblika energije koji nam istovremeno može riješiti problem nuklearnog otpada čini se potpuno iracionalno.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Kao i obično, vrijeme razvodni svaku europsku politiku. Ovoga puta nalazimo se pred vrhuncem dvogodišnje rasprave o tome je li nuklearna energija zelena ili nije. Prije nego ponudimo nove informacije, moramo razumjeti kontekst u kojem se one pojavljuju. Mali je broj tema koji razbija europsku blokovsku podjelu na istok i zapad. Ovo je jedna od njih.

Njemačka čiji se izbori bliže, prometnula se u europskog antinuklearnog protagonista 2011. godine nakon nezgode u japanskoj nuklearnoj elektrani u Fukushimi. Od tada Njemačka forsira antinuklearnu politiku, ne samo unutar svoje zemlje nego i Europskoj uniji. Tako bi se, ako napokon osvoje vlast, njihovi Zeleni, osnovani na antinuklearnoj platformi, nakon 40 godina borbe mogli naći na rukovodećim pozicijama da nadgledaju zatvaranje posljednje njemačke nuklearne elektrane 2022. godine. Paradoksalno, isto se neće dogoditi sa njemačkim termoelektranama na ugljen kao ni sa plinom. Zelene će tako, zahvaljujući vlastitom višedecenijskom naporu, dočekati politika posložena tako da je nuklearna energija zabranjena zbog svoje štetnosti, ali u svakodnevnom prometu znatno štetniji ugljen i plin – neće biti iskorijenjeni prije sredine stoljeća.

Tako je Njemačka posljednje dvije godine potrošila ucjenjujući Češku, Poljsku, Mađarsku i druge nepopularne zemlje da iskorijene i ne razvijaju dalje svoje nuklearne kapacitete. Osim toga, Njemačka, najveći europski zagađivač ugljenom, upirala je prstom u svoje istočne susjede optužujući ih za zagađenje ugljenom, a sebe proglašavajući europskim predvodnikom u sanaciji klimatskih promjena. Istovremeno koncentrirajući ruske plinske resurse na svom teritoriju, a na štetu cijele istočne i jugoistočne Europe, područja šireg od EU. Također ignorirajući sankcije prema Rusiji, ali i Unijske strateške dokumente. O svemu ovome pisali smo opširno protekle dvije godine, a tekstove možete pronaći u rubrici klima.

Osim zemalja istočne Europe, na stranu nuklearne energije svrstala se i Francuska koja ima najveći broj nuklearki u Europi, pa ovu borbu više nije bilo moguće prikazati kao razvijeni zapad protiv bivšeg komunističkog bloka. Europska unija – iako sama sklona nuklearnoj energiji, zbog ekonomskih i efikasnih razloga – počela je u posljednje vrijeme mijenjati poziciju u smjeru toga da će ipak nuklearna energija ući u zelenu taksonomiju i da će se nuklearni reaktori ipak možda moći financirati europskim sredstvima. Njemačka čini se počinje pristajati na to, ali uz uvjet da i plin bude proglašen zelenim energentom i također uključen u zelene financije Europske unije. Ipak, Brisel još nije donio nikakve odluke, stoga ovdje govorimo o trendovima. No, čini se da se Briselu žuri pozeleniti ovu već zelenu energiju prije izbora u Njemačkoj za slučaj da Zeleni dođu na vlast i izvrše pritisak protiv nuklearne energije.

Glavne rasprave u Europi po pitanju nuklearne energije ne tiču se samo potencijalnih izravnih katastrofa (poput Černobila i Fukushime). Štoviše, zbog ranijih katastrofa naše su elektrane toliko sigurne da je radijacija veća u prirodnom okolišu nego u najstarijim europskim nuklearkama (vrijedi i za NE Krško). Dugi niz godina problem predstavlja i skladištenje otpada. Kroz povijest, borba Zelenih je apsolutno imala smisla, zbog toga što se taj otpad nije adekvatno skladištio ili se skladištio u drugim državama, često i ilegalno. Međutim, danas, problem otpada neće još dugo biti problem. Zbog toga što napredovanjem tehnologije nalazimo načina za nove upotrebe nuklearnog otpada.

Ozbiljni izazovi leže pred Zelenima

Na primjer, premda je napredni oblik ove energije – nuklearna fuzija – u fizici popraćena vicem kako smo već sto godina 30 godina daleko od nuklearne fuzije, fizičari koji se bave upravo ovim poljem zaista se kunu u velike napretke te smatraju kako smo ovaj put doista maksimalno 30 godina udaljeni od komercijalne upotrebe čiste nuklearne energije – fuzije. Da je tome tako, pokazuju ne samo napredci baš njemačkih i britanskih inženjera nego i poznato kinesko “umjetno sunce” koje radi po tom principu. Paradoksi ili kontradikcije njemačke politike, kako one CDU-a, tako SPD-a i pogotovo Zelenih, sada se svode na to da će zbog tobožnje dosljednosti radije zagađivati Zemlju ugljenom i plinom nego uložiti sredstva u ubrzanje komercijalne isplativosti nuklearne fuzije. Jer, reakciju imamo, ali komercijalnu infrastrukturu nemamo, niti ćemo je tako skoro imati. Najveća prednost nuklearne fuzije osim toga da nema šanse da se dogodi scenarij tipa Černobila, predstavlja činjenica da se kao gorivo može koristiti ono što sada smatramo otpadom i zatrpavamo duboko ispod zemlje.

Protiviti se nuklearnoj energiji kada smo napokon na pragu prvog pravog čistog oblika energije koji nam istovremeno može riješiti problem nuklearnog otpada čini se potpuno iracionalno. Ipak, teško je promijeniti stavove na kojima gradiš svoj identitet 40 godina. Ako njemački Zeleni to uspiju, onda će napokon maturirati u političkoj zrelosti. Ostanu li pri istim pozicijama samo zato što ih imaju 40 godina, i prihvate li i dalje ugljen i plin umjesto nuklearne energije, onda i da osvoje vlast, ne možemo od njih očekivati željenu političku zrelost. Problem je ovo s kojim će se svi zeleni, ma gdje god se nalazili, morati suočiti.

Brisel utoliko može pomoći svojim brojnim istraživanjima koja pokazuju da nuklearna energija i zaštita pa i sanacija otpada danas nisu isti problem kao prije 40 godina. Realno, pogotovo za siromašne zemlje koje si ne mogu priuštiti “izvršiti puč na koga god hoće” (Elon Musk, u kontekstu Bolivije) kako bi osigurali velike količine litija, nuklearna energija je najzeleniji energent trenutno dostupan na planeti. Stoga nema smisla jedini zeleni izvor proglašavati nečim što on nije. Argumentu ljudske pogreške lakše je doskočiti strogim protokolima, nego zamijeniti sav ugljen vodikom – tehnologijom koja kao ni nuklearna fuzija, još uvijek zapravo ne postoji u komercijalnom obliku. Stručnjaci tvrde da će biti lakše razviti infrastrukturu za vodik nego za nuklearnu fuziju jer se za vodik može koristiti plinska infrastruktura. A proces je najopasniji na početku i na kraju, gdje se da bi se stlačio miješa s dušikom te na tim mjestima postoji velika opasnost od eksplozija.

Unutarnje znanstveno tijelo Komisije, Zajedničko istraživačko središte, objavilo je 2. aprila dugo očekivano izvješće o nuklearnoj energiji. Njegovi zaključci bili su jasni: nuklearna energija je siguran, niskougljični izvor energije usporediv s vjetroelektranama i hidroenergijom, pa se kao takva kvalificira za zelenu oznaku ulaganja prema taksonomiji EU-a za zeleno financiranje. Njihov zaključak kasnije podržala su druga dva tijela EU -a, stručna skupina Euratom i Znanstveno povjerenstvo za zdravlje, okoliš i rizike u nastajanju (SCHEER). Razrađeni prijedlog očekuje se krajem godine.

Ukratko, prema znanstvenicima – nuklearna energija je sigurna i zelena. Prema političarima – nije. Razlika je u tome što znanstvenici vjeruju protokolima koji mogu ograničiti mogućnost ljudske greške, dok političari očito ne vjeruju svojim biračima. Europska unija u obzir mora uzeti, hoće li radije izazvati zgražanje njemačkih građana popraćeno financijskim ucjenama, ili će radije gledati Pariz u plamenu, jer sumnje nema, oni su prosvjede za nuklearnu energiju već najavili. Brisel se tako trenutno više možda boji francuskih izbora, nego njemačkih.

Čitajte više