Gomila problema i bar jedna pozitivna stvar

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Godinu dana je prošlo od kada je Đukanovićev režim, poslije tri decenije, doživio istorijski poraz. Međutim, situacija u Crnoj Gori daleko je od stabilnosti.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Za Crnu Goru je 30. avgust datum od neprocenjivog značaja. Na taj dan, prije godinu dana, ljudi su po prvi put u istoriji te zemlje mirno smijenili vlast na parlamentarnim izborima. Prije toga je autokratski lider Milo Đukanović sa svojom Demokratskom partijom socijalista (DPS) vladao čitave tri decenije – to je najduža jednopartijska vladavina u postkomunističkoj Evropi.

Đukanović, koji ostaje predsjednik do 2023, pretvorio je od 1991. tu zemlju sa 640.000 stanovnika u neku vrstu privatne države za sebe, svoju porodicu i uski krug prijatelja i poslovnih partnera. Pod njegovom vlašću cvjetali su korupcija, organizovani kriminal, pranje novca, šverc droge i cigareta. Izbori su stalno lažirani, a kritičarima režima se prijetilo, fizički su napadani, a dešavala su se čak i ubistva.

Spor oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti prošle godine doveo je do višemjesečnih protesta, a na kraju i do preokreta na parlamentarnim izborima 30. avgusta. Bio je to veoma važan signal za čitav region zapadnog Balkana, kojim dominiraju korumpirane partijske klike.

Olakšanje i gomila novih problema

Nakon izbora, okupila se koalicija protivnika DPS-a sa izrazito suprotstavljenim političkim stavovima – od srpskih nacionalista, do proevropski orijentisanih socijalno-liberalnih, zelenih stranaka. Očekivanja od nje bila su koliko velika, toliko i puna skepse. Pa i sada, godinu dana nakon izbora, raspoloženje u zemlji je pomiješano, a politička situacija prilično napeta.

Ipak, mnogi i danas odahnu pri pomisli da je vladivini DPS-a došao kraj. Tako se osjeća i najpoznatija crnogorska aktivistkinja civilnog društva koja se angažuje u borbi protiv korupcije. Vanja Ćalović-Marković godinama je dobijala prijetnje smrću i bila žrtva prljavih kampanji Đukanovićevog režima. Za DW kaže: „Iako se osjećam mnogo slobodnije, ipak sam očekivala mnogo više pozitivnih stvari. Umjesto toga, sada imamo gomilu novih problema.”

Teško naslijeđe

Iako vlada stručnjaka pod premijerom Zdravkom Krivokapićem od decembra prošle godine stalno najavljuje reforme i članstvo u EU do 2025, ona uglavnom djeluje bez plana. To je razočaralo mnoge građane. Pored toga, vladi nedostaje i podrška iz sopstvenih redova. Najveći koalicioni partner, prosrpski konzervativno-desničarski savez Demokratski front (DF), spori se sa Krivokapićem po brojnim unutrašnjim i spoljnopolitičkim pitanjima, već mjesecima traži ostavku premijera i bojkotuje inicijative zakona koje donosi vlada.

Crna Gora se suočava sa komplikovanim naslijeđem: pravosuđe, javno tužilaštvo i organi bezbjednosti politički su kontrolisani decenijama. Nova vlada do sada je uspjela da promijeni rukovodeći kadar samo u nekoliko slučajeva, a odlučujuće pravosudne i administrativne reforme još uvijek su na čekanju.

Potpredsjedniku vlade prijete smrću

Rezultati su polovični i kada je riječ o borbi protiv organizovanog kriminala, koji je u Crnoj Gori veoma moćan. Neke vođe narko klanova, koji već godinama vladaju evropskim tržištem kokaina, su uhapšene. U njihovim krvavim ratovima do sada je poginulo oko 50 ljudi, uključujući i dvoje u Njemačkoj.

Apsurdno je što je jedan od najvidljivijih rezultata borbe protiv organizovanog kriminala to što potpredsjednika vlade Dritana Abazovića iz pokreta URA već mjesecima danonoćno moraju da čuvaju brojni telohranitelji. Abazović je zadužen za borbu protiv organizovanog kriminala i dobio je brojne prijetnje smrću nakon što je odbio da primi mito od mafije.

Nedostatak vizije i plana

Aktivistkinja Vanja Ćalović-Marković smatra da je „Đinđićev scenario” u Crnoj Gori moguć – bivšeg reformski orijantisanog premijera Srbije Zorana Đinđića 2003. ubila je mafija, pri čemu je logistička podrška došla iz obavještajnih krugova.

„Organizovani kriminal još uvijek je duboko infiltriran u državne strukture i tako dolazi do mnogih informacija”, kaže Ćalović-Marković. Ona zna o čemu govori – nevladina organizacija MANS, koju je ona osnovala, otkrila je na desetine slučajeva organizovanog kriminala i državne korupcije.

Ćalović-Marković trenutno vodi Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije koji je nedavno osnovala vlada. Ona se ne nada previše da će se uskoro ostvariti uspjeh u borbi protiv korupcije i da će se organi bezbjednosti očistiti. „Te strukture su stare trideset godina”, kaže. „Mnogi od novih ministara nemaju iskustvo u rukovođenju administracijom, nisu svjesni razmjera problema, a uz to ih i sabotiraju stari kadrovi. Sve u svemu, vladi nedostaju vizija, koncept, dosljednost, a djelimično i politička volja.”

Novi-stari spor oko nacionalnog identiteta?

I kao da sve to nije dovoljno, mnogi politički i vjerski akteri u Crnoj Gori guraju zemlju sve dublje u spor oko nacionalnog identiteta. Njega trenutno rasplamsava inauguracija novog mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Joanikija, koja je planirana za 5. septembar. Trebalo bi da bude održana na Cetinju, nekadašnjoj srednjovekovnoj prijestonici Crne Gore, simbolu nezavisnosti crnogorske nacije. Tamo je ujedno i manastir Srpske pravoslavne crkve u kojem se tradicionalno obavlja ustoličenje crnogorskih mitropolita.

Članovi DPS-a smatraju da je ta ceremonija namjerna provokacija usmjerena protiv crnogorske države – što je svojevrsna iskonstruisana optužba. SPC zvanično ne negira pravo na postojanje crnogorske države, ali dovodi u pitanje crnogorski identitet nezavisan od Srbije. Ona Crnu Goru vidi kao dio „srpskog svijeta”, odnosno srpskog identiteta i kulturnog prostora.

Đukanović provcira sukobe

Od kada je 2006. Crna Gora stekla nezavisnost, većina Crnogoraca se sasvim prirodno izjasnila za pripadnost svojoj zemlji, ali istovremeno i za pripadnost Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Činilo se da je spor oko identiteta okončan.

Sada ga, međutim, ponovo potpiruju politički zainteresovani akteri. Na jednoj strani su SPC i prosrpske stranke u Crnoj Gori, poput Demokratskog fronta, a s druge, predsjednik Đukanović i njegova opoziciona stranka DPS. Đukanović je pozvao na proteste protiv ceremonije na Cetinju, koju smatra anticrnogorskom i protiv interesa svoje zemlje. Najavio je da će se i sam tamo pojaviti ako se mjesto ceremonije ne promijeni. Jedan od njegovih savjetnika prethodno je pozvao policajce na građansku neposlušnost, odnosno da se u slučaju da protesti postanu nasilni – ne miješaju.

„U zajedničkom je interesu Demokratskog fronta i DPS-a da destabilizuju vlast i spriječe reforme”, kaže Vanja Ćalović-Marković. „Milo Đukanović je taj koji najviše raspiruje raspravu o identitetu, i to iz ličnih razloga. Naravno da on, nakon toliko godina, ne želi lako da se odrekne svoje ilegalno stečene imovine i svoje moći. Mislim da neće oklijevati ni da izazove nasilne sukobe zbog pitanja identiteta.”

Ipak, godinu dana nakon promjena, za crnogorsku aktivistkinju, postoji i nešto što je pozitivno: „Ljudi su konačno doživjeli da je moguće slobodno reći svoje mišljenje i da je promjena vlasti moguća, a da sljedećeg dana ne bude smak svijeta. To je iskustvo koje ostaje i svaka buduća vlada moraće s tim da računa.”

Čitajte više