Odnos sultana Mehmeda el-Fatiha prema nauci i njegov utjecaj u izgradnji civilizacije

Sultan Mehmed el-Fatih nije čuo ni za jednog učenjaka koji je bio pogođen oskudicom, a da nije požurio da mu pomogne i obezbijedi sredstva koja će mu biti dovoljna za njegove dunjalučke poslove i za dostojanstven život.
fatih-ottoman-696x293
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Sultan Mehmed el-Fatih bio je ljubitelj nauke i naučnika, pa je gradio škole u cijelom Osmanskom carstvu. Sultan Orhan bio je prvi koji je osnovao školu u osmanskoj državi, a sultani nakon njega slijedili su njegov primjer, tako da su škole i obrazovne ustanove nicale u Bursi, Edirnu i drugim gradovima.

Sultan Mehmed el-Fatih nadmašio je svoje pretke na ovom polju i uložio je velike napore u širenju znanja, osnivanju škola i različitih obrazovnih ustanova, uvođenju određenih reformi u obrazovanju, nadziranju unapređivanja i razvoja nastavnih planova i programa, te je podizao škole i obrazovne ustanove u svim velikim i malim gradovim, kao i u selima.

On je izvršio organizaciju škola, rasporedio ih prema razredima i fazama, postavio im nastavne programe, definirao nauke i predmete koji će se predavati u svakoj fazi i uredio sistem ispita. Učenik ili student nije mogao preći iz jedne u drugu fazu školovanja sve dok ne savlada nauke i gradivo iz prethodne faze i dok ne bude podvrgnut polaganju ispita po vrlo strogim kriterijima, a koje je lično nadzirao sultan El-Fatih.

Predmeti koji su se učili u tim školama bili su: tefsir, hadis, fikh, književnost, retorika i lingvistika, arhitektura i drugi.

Sultan Mehmed el-Fatih je pored svoje džamije u Istanbulu osnovao osam škola, po četiri škole sa dvije strane džamije sa prostranim dvorištem u sredini u kojem je učenik provodio posljednju fazu studija. Uz ove škole izgrađeni su domovi za siromašne učenike i studente koji su dobijali mjesečni iznos ili stipendiju za svoje školovanje. Školska sezona je trajala tokom cijele godine u ovim školama, a uz njih je osnovana i posebna biblioteka. Da bi neko mogao biti bibliotekar i voditi brigu o biblioteci, morao je biti učenjak i pobožan čovjek, i morao je poznavati nazive svih knjiga i njihove autore.

Nastavni planovi i programi ovih škola uključivali su sistem specijalizacije, pa je postojao poseban odjel za islamske i teorijske nauke, a poseban odjel za primijenjene nauke. Ministri i bogatiji učenjaci natjecali su se u osnivanju obrazovnih ustanova, škola, džamija i vakufskih zadužbina.

Briga sultana Mehmeda el-Fatiha o učenjacima

Učenjaci, pisci i pjesnici imali su posebno mjesto kod sultana Mehmeda el-Fatiha. On je učenjake učinio sebi bliskim, podigao im status, ohrabrivao ih da rade i pišu, davao im je novac i bogate poklone kako bi se mogli posvetiti znanju i obrazovanju i ukazivao im je posebno poštovanje, čak i ako su u određenim situacijama bili njegovi oponenti.

Sultan El-Fatih iznimno je poštovao učenjake i pobožne ljude, pa ako bi ga nekad i obuzeo bijes, brzo bi se vratio svom dostojanstvu i poštovanju prema njima. Historijski izvori spominju da je sultan Mehmed el-Fatih jedanput poslao po svom slugi jedan dekret (ukaz) na uvid šejhu Ahmedu el-Kevraniju – a on je u to vrijeme bio kadi-asker -, pa je šejh u tom dekretu pronašao nešto što se kosi sa Šerijatom i pocijepao ga, udarivši pritom sultanovog slugu.

Sultanu El-Fatihu je to teško palo, bio je ljut na šejhov postupak i smijenio ga je sa položaja. Odnosi među njima su zahladnili i udaljili su se jedan od drugog, pa je šejh El-Kevrani otišao u Egipat, gdje ga je primio mamelučki sultan Ebu Nasr Sejfuddin Qa’itbay, ukazavši mu posebnu počast.

Sultan El-Fatih je ubrzo požalio zbog onoga što je učinio, pa je pisao sultanu Qa’itbayu tražeći od njega da mu pošalje šejha El-Kevranija. Sultan Qa’itbay prenio je šejhu sultanovu poruku, rekavši mu: ”Ne idi njemu, jer ja te poštujem bolje od sultana El-Fatiha.”

Šejh El-Kevrani, rekao mu je: ”Da, tako je kako si rekao, sultane, samo što između mene i sultana Mehmeda el-Fatiha postoji velika ljubav kao između oca i sina, a ovo što se dogodilo među nama je nešto drugo, i on zna koliko ja njega volim i poštujem, pa ako se ne vratim, on to može pogrešno razumjeti i pomisliti da mi ne dozvoljavaš da se vratim, pa će među vama doći do neprijateljstva.”

Sultan Qa’itbay se složio sa onim što je šejh rekao, dao mu je mnogo novca i pripremio mu sve što mu je potrebno za putovanje, a sa njim je poslao velike darove sultanu Mehmedu el-Fatihu. Kada se šejh vratio, sultan Mehmed el-Fatih mu je dodijelio poziciju kadije, zatim ga je imenovao glavnim muftijom, ukazavši mu posebno poštovanje i nagradivši ga bogatim darovima.

Sultan Mehmed el-Fatih nije čuo ni za jednog učenjaka koji je bio pogođen oskudicom, a da nije požurio da mu pomogne i obezbijedi sredstva koja će mu biti dovoljna za njegove dunjalučke poslove i za dostojanstven život.

Sultan Mehmed el-Fatih imao je običaj da u mjesecu ramazanu, nakon podne-namaza, dođe u svoju palaču sa grupom islamskih učenjaka koji se bave tefsirom ili tumačenjem Kur’ana. Svaki put jedan od njih je tumačio određene ajete iz Kur’ana, a svi učenjaci bi se uključivali u raspravu. Sultan El-Fatih je također uzimao učešća u tim raspravama, dajući podršku islamskim učenjacima, nagrađujući ih velikodušnim novčanim nagradama i bogatim darovima.

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.