Obećani blog

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ljekar se iz nekog razloga izgalamio na ženu koja čisti nikšićku bolnicu, na šta mu se ona obrecnula: “Šta vičeš na mene, nijesam ti ja specijalizant”.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Obećao sam ovaj blog ljudima sa kojima sam se danas družio izvjesno vrijeme. Obećanje sam dao nakon što se ispostavilo da sam jedini novinar koji je ostao do kraja skupa na koji nisam bio pozvan da bih izvještavao. Ostale moje kolege, uglavnom dosta mlađe, digli su sidra nakon što je skup napustio potpredsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović. Odjurili su za njim da ugrabe izjave o novim hapšenjima i još kojekakvim aktuelnim dogodovštinama.

“Razgovori u društvu- socijalni dijalog za bolju budućnost”. Ovako je naslovljen skup ili, preciznije, završna konferencija u okviru projekta koji je realizovao Sindikat doktora medicine Crne Gore u partnerstvu sa Centrom za razvoj nevladinih organizacija. Pošto nijesam došao da izvještavam, već da kao angažovani građanin i civilni aktivista slušam kako bih stekao što bolji uvid u probleme crnogorskog zdravstva, nijesam hvatao bilješke i ne mogu svjedočiti o sadržaju saopštenog. Mogu, međutim, o utisku da je većina onoga što sam čuo i vidio obeshrabrujuća.

Prvo obeshrabrujuće saznanje je da mladi ljekari koji završe studije u Podgorici ni ne pokušavaju da traže posao u Crnoj Gori, već da još tokom studiranja rade na tome da odu u inostranstvo. Teško da će ih od toga odvratiti obećanje vicepremijera Abazovića da će se zalagati za veće plate ljekarima. (Njegova blagonaklonost je na marginama konferncije tumačena i činjenicom da su mu brat i sestra ljekari.)

Drugo obeshrabrujuće saznanje je da ne postoji jasna vizija kako urediti zdravstveni sistem na način da bude racionalan, inspirativan za medicinske profesionalce, i na polzu građana. Da su profesija i građani u drugom planu pokazao je gest gospodina iz Ministarstva zdravlja. Čova je zakasnio na konferenciju i sjeo za sto do vrata.

Onda je u jednom momentu tražio od organizatora da se umiješa među paneliste, odakle se prvo pozdravom obratio vicepremijeru Abazoviću, a ne onima koji su ga pozvali na konferenciju. U prvom planu je, dakle, moć, a to ne obećava ni racionalnost niti zadovoljstvo medicinskog kadra, niti krajnje korisnike zdravstvenih usluga.

Treće obeshrabrujuće saznanje je da se crnogorski mediji ne pretržu oko pružanja podrške ‘socijalnim dijalozima za budućnost’.  A bez te podrške, kroz obezbjeđivanja prostora za debate i podsticanja istih, svi razgovori, ma kako bili pametni i inspirativni, bivaju samo jalovi verbalni performansi koji indukuju nove frustracije.

Da su kolege novinari ostali do kraja konferencije, mogli su, pored ostalog, da čuju i anegdotu koju je ispričao mladi ljekar iz Nikšića, a koja dodatno objašnjava onu nezainteresovanost mladih ljekara da ostaju u Crnoj Gori. Ljekar se iz nekog razloga izgalamio na ženu koja čisti nikšićku bolnicu, na šta mu se ona obrecnula: “Šta vičeš na mene, nijesam ti ja specijalizant”.

Čitajte više