Samaragovsko – sandžačko sljepilo

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Kako to slijepci, a snažni, vješti, nepogrješivi da tri, pet, sedam puta pogode i slijepi uteknu, nikud i nigdje?
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Rekoh da dahnem u rodnom selu, pa u varošici, iako nisam urbanofob, uteknem od agresivne navale primitivizma, proboja i trijumfa banditizma vladara mraka u sveopćem samaragovskom sljepilu i oživjele mode Nazikovog narativa u djelu -Anarhija, država, utopija – kad ono hoćeš! Alegorija nobelovca Samaraga u romanu ,, Sljepilo” o mikrosvijetu u kome ljude neobjašnjivo naglo obuzima epidemija sljepila – vidim plaho i jako živi u arkadijskim predjelima gdjeh življah i odrastah uz čarobne zavičajne boje, mirise i zvukove.

Epidemija sljepila obuzela, mahale, zasjeoke, sela, varošice i šehere, te slijepci razvili tehniku da u sveopćem mraku napipaju i trijumfalno pritegnu: bombu, ljivor, kolac i konopac, stupac, bodež, koplje ubojno, plahu ćuskiju, podesnu tojagu, more krš da napipaju, svilen gajtan, kuburu bojnu, šilo kojim su i sami oslijepljeni, silne jatagane, sjekiru u krlji, kosir, kosu na šljivi, luk i strijelu, maljicu za škropljenje volova, žarne maše i ožek, povelik ugarak, poluosovinu, pilu ručnu i benzinsku, bivolji rog, volujsku žilu, balon benzina, dinamite, u klozetu zapretan mitraljez i redenike, vilu metalnu, parošak, zavoranj, pišu od šiše u slijepobaru, sindžire i vlačige, svakovrsne palice, sprejeve i šmrkove za slijepljenje, kazmu slovenačku, klince i klanfe, sablje sa brvna, komad bjelove grede, grabov kolac, butnu bivolju kost i žilu, kolan rospihanume u sljepobaru, dobru i skupu mermerploču na Trgu opranih mozgova, kobilji rep – te da jurnu u slijepi boj i slijepi nepogrješivo pogode tri, pet, sedam puta, zadave, načpore, zapale, odrube glave, poliju, zapale, bombarduju, miniraju, istesterišu, prospu mozak bilderboksom, štangom, rebra izlome bjelovakom, vrat presjeku nožem, kosirom, sjekirom i kosom, slijepi užarenim ožekom slijepe, svilengajtanom dave, kazmom dokusure.

Kako to slijepci, a snažni, vješti, nepogrješivi da tri, pet, sedam puta pogode i slijepi uteknu, nikud i nigdje? Uteknu, utihnu i navrnu se šireći epidemiju sljepila i ponovo u mraku napipaju svoje sprave? Kako? Lahko. Dotura im neko alatke.

Kako se braniti? Muški, mužjački. Oteti alatke tamo onima, pa kad slijepci krenu u pipanje umjesto ubojnih sprava pričvrste muškost svih slobodnih i odvažnih mužjaka, dobro primaknu sljepojamama, te možda poput Samaragovih slijepaca, na kraju i progledaju.

Čitajte više