Kad analitičarka Ivana Marić progovori vatra od ulja ima da gori

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Pošto prebrzo i vatreno govori da pokaže svoju umnu oštrinu, Ivana Marić, vjerovatno, ne čuje samu sebe što priča.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Tolerancija će doći do te razine, da će inteligentnim ljudima biti zabranjeno njihovo mišljenje, kako ne bi uvrijedili imbecile”. (Dostojevski)

Ljudi se ne dijele ni po boji kože ni po porijeklu rođenja, već se dijele po karakteru njihove duše i uma.

Ali za tu podjelu ili liniju razdvajanja potreban je opravdan razlog i dostatan povod, gdje se jasno može vidjeti ko je na strani istine i pravde, makar propao svijet (fiat iustitia et pereat mundus), a ko je na strani laži i krivde, makar duševno patile žrtve genocida.

Dugo vremena je postojao razlog da se u Bosni uspostvi linija razdvajanja između dobra i zla u vezi srpskog genocida u Srebrenici. Čekao se povod.

Odlazeći Visko predstavnik Valentin Incko (Inzko) je našao povod da povuče jasnu liniju razdvajanja između onih u Bosni koji su na strani dobra i onih koji su na strani zla.

Povod je njegov odlazk i dolazk njegovog nasljednika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) u Bosnu. Nema više oko toga dileme – ili si za zakon o zabrani genocida ili si protiv tog zakona, a to znači da podržavaš srpski genocid u Srebrenici.

Nisam iznenađen zloćudnom analizom samozvane političke analitičarke Ivane Marić, koja nam objašnjava da je Inzko zakonom o zabrani negiranja genocida dolio ulje na njihovu vatru… pa je pitanje koliko je svrsishodno ovaj zakon donositi sada radi nacionalne tenzije ili je bilo bolje sačekati još malo pa kada to bude prihvatljivo za sve, veli Ivana Marić bez stida na obrazu.

Pošto prebrzo i vatreno govori da pokaže svoju umnu oštrinu, Ivana Marić, vjerovatno, ne čuje samu sebe što priča. Jer da joj duša čuje što joj jezik izgovara, ne bi se usudila ni pomisliti a kamoli javno izreći žrtvama genocida da su trebale još čekati dok ne pomru pa da se priča o srpskom genocidu i, naravno, hrvatskom udruženom zločinačkom poduhvatu, zaboravi.

Naime, Ivana je je već jednom rekla da bi bilo bolje da su pare u Hagu za procesuiranje ratnog zločina genocida nad Bošnjacima, koji su ionako izmošljena nacija, trošene na edukaciju mladih u Bosni da umjesto o genocidu pričaju o tome kako niko nije kriv i niko ne treba da polaže račun za zločin genocida jer ta priča “dolijeva ulje na vatru”.

Deborah Lipstadt, profesorica moderne jevrejske historije i studija Holokausta je najbolje prepoznala i evidentirala u svojoj knjizi “Negacija Holokausta: rastući udar na istinu i sjećanje”, licemjerstvo samozvanih uglađenih analitičara, poput Ivane Marić, koji šire sumnju u istinu o Holokausta nad Jevrejema u Aušvicu, odnosno o Genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici.

Naime, negatori genocida su brutalni. A prefinjeni analitičari su njihovi pomagači, koji se pozivaju na slobodu govora i navodnu objektivnu analizu na način da omalovažavaju ili umanjuju zločin Holokausta/Genocida. Ivana Marić se dragovoljno stavila na taj spisak licemjernih analitičara, kojima smeta Inckov zakom o zabrani negiranja genocida.

No, mnogo je više u Bosni onih koji ne samo da pozdravljaju Inckov zakon, već u tome vide povijesti čin, koji definitivno dijeli ljuda u Bosni na one koji su na strani dobra i one koji su na strani zla. Nema treće podjele.

Zato, neka se svako oprijedeli gdje pripada i koji zakon podržava: Inckov o zabrani negiranja genocida ili Dodikov o afirmaciji genocida i veličanju presuđenih ratnih zločinaca.
Incko je u Bosni povukao povijesnu liniju razdvajanja između dobra i zla!

Hvala mu za to!

Ivana Marić se već izjasnila gdje pripada!

Naravno, postoji popravni ako Ivana ima duhovne snage u umne vještine da se popravi!

Čitajte više