„Dobri ljudi iz Mostara“

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Mostar je tema kojom se danas bavi njemački list „Die Tageszeitung“. Ovaj list je objavio dva teksta o gradu na Neretvi. U Jednom je riječ dobrim ljudima iz Mostara, a u drugom o hrvatskim nacionalistima iz BiH.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

„Hrvatski nacionalisti žele preurediti zemlju u svoju korist”, piše Erich Rathfelder u listu „Die Tageszeitung” u kojem pored ostalog piše da je u „posljednjih nekoliko sedmica pred stupanje na dužnost Christiana Schmidta kod Dragana Čovića bila primjetna velika nervoza jer bi jačanje pozicije visokog predstavnika mogla ozbiljno ograničiti njegovu politiku. Šef HDZ -a, Hrvatske demokratske zajednice, imao je u planu provedbu novog izbornog zakona koji bi hrvatskoj etničkoj grupi dao još veći utjecaj u državi. Taj projekat je sada pod znakom pitanja”, smatra Rathfelder.

On piše da je Čović uz pomoć hrvatskog lobističkog rada u Brüsselu skoro bio uspio progurati ovaj izborni zakon. „Posebno mu smeta činjenica da u dijelu Bošnjačko-hrvatske federacije i nehrvatski državljani mogu glasati direktno za hrvatskog člana državnog predsjedništva”, piše Rathfelder u listu „Die Tageszeitung”  i čitaoce podjeća da je na primjer, na izborima 2018. godine za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu države izabran lijevo orjentisani Hrvat Željko Komšić, koji se zalaže za zajedničku državu, a ne on, šef HDZ-a.

U tekstu se dalje navodi koja je Čovićeva želja, a to je da „birači samo iz svojih etničkih grupa, dakle konstitutivnih naroda, biraju svoje političke predstavnike. Taj model učvršćava vladavinu nacionalnih stranaka i sprečava manjine da učestvuju u vlasti”. „Ovo je u suprotnosti sa presudama Suda za ljudska prava u Strasbourgu”, navodi se u tekstu i podsjeća da presuda do danas nije sprovedena u djelo.

„Od kako je Dragan Čović 2005. godine postao predsjednik stranke nije štedio napore da hrvatsko stanovništvo drži podalje od Bošnjaka i Srba. Škole u mješovitim područjima su podijeljene, hrvatska djeca se uče po hrvatskim nastavnim programima, a rođen je i koncept dvije škole pod jednim krovom. Na časovima istorije mali Hrvati uče samo hrvatsku verziju”, piše pored ostalog Erich Rathfelder u listu „Die Tageszeitung”.

Prevazilaženje ratne prošlosti

Isti list je objavio i Rathfelderov tekst pod naslovom „Dobri ljudi iz Mostara” u čijem uvodu piše da je Christian Schmidt, novi Visoki predstavnik u BiH, došao u zemlju u kojoj se civilna društva bore protiv vladavine korumpiranih nacionalističkih stranaka.

On piše o Štefici Galić koja se ne može vratiti u svoje mjesto (Ljubuški) jer je u očima hrvatskih nacionalista ona zločinac. „Zajedno sa suprugom Nedeljkom je 1993. godine spasila stotine komšija Bošnjaka od poslušnika hrvatsko-nacionalističkih radikala. Tada su hrvatski ekstremisti započeli `rat u ratu` i pokušali etnički očistiti područja pod svojom vojnom kontrolom, odnosno silom protjerati sve nehrvate”.

Rathfelder navodi da je ovaj bračni par 1994. godine i sam morao napustiti svoj rodni grad i pobjeći u Švedsku. Nakon povratka iz Švedske porodici niko nije želio oprostiti to što su radili i što su nastavili otvoreno govoriti o zločinima hrvatske strane, ali i o korupciji onih na vlasti. „Štefica je označena kao `izdajica naroda`, a njena djeca, dva sina i kćerka, postala su nepoželjne osobe u njihovom gradu. Nisu dobili posao, fotokopirnica koju su posjedovali je bojkotovana, a Štefica je morala raditi kao sezonski radnik u Italiji kako bi preživjela. Ali, porodica se držala zajedno. Štefica je 2010. osnovala portal tačno.net, a njena djeca povremeno su se zapošljavala kao slobodni dizajneri i kompjuterski stručnjaci. Neprijateljstvo prema njima ih je prisililo da se 2014. godine presele u Mostar. Međutim, njen beskompromisan odnos prema nacionalistima učinio ju je poznatom intelektualcima, novinarima i mnogim ljudima. Njen portal je sada jedan od najčitanijih u Bosni i Hercegovini, a u diskusiji učestvuju autori iz svih slojeva stanovništva. Međutim, njeni sinovi napustili su zemlju i otišli u Istru i Zagreb, a njena kćerka živi u Sarajevu.”

Međugranična solidarnost

„Manipulisanje istorije je dio oruđa svih nacionalista i desničarskih radikala”, piše pored ostalog Rathfelder u pomenitom tekstu i podsjeća da je slučaj u Haškom tribunalu, kada je Slobodan Praljak popio smrtonosni otrov, prije svega u Hrvatskoj doveo do  dalje solidarnosrti sa bosansko-hrvatskim nacionalistima.”

U tekstu se također navode riječi mostarskog novinara i političkog analitičara Faruka Kajtaza koji pored ostalog kaže da je sporo približavanje dvije nacionalne stranke, HDZ i SDA, dovelo do podjele vlasti između dvije strane. „U zapadnom dijelu je na vlasti HDZ, a SAD u istočnom, u kojem je nekada živjelo 100.000 ljudi. Elitama na obje strane je dobro. Imaju vlast, a poslove i privilegije dijele na svoje stranačke pristalice.  Normalno stanovništvo na obje strane pati od kleptokratije. Demokratija im nije potrebna. Od 2008. godine nisu održani lokalni izbori”, piše TAZ.

Rathfelder piše i o Irmi Baraliji iz Naše stranke i Amni Popovac „vrlo obrazovanoj, aktivnoj i pažljivoj žena koja se ne ustručava pričati o ratu i prošlosti. Amna je iz Čapljine, južno od Mostara, gdje je 1993. godine izvršeno brutalno etničko čišćenje nad Srbima i Bošnjacima. Ona želi prevazići ovu prošlost”.

„Ona smatra da je vrijeme da se ljudi sa svih strana okupe kako bi zajedno riješili određene probleme. Popovac je inženjer i poduzetnik, međunarodno je umrežena sa organizacijama i ljudima koji se bore za zaštitu životne sredine, za ženska i ljudska prava. Radila je i kao direktor privatne radio stanice, te kao univerzitetski profesor. Od 1999. do 2006. radila je u Uredu visokog predstavnika. Sada Amna Popovac želi osnovati stranku zelenih”, piše TAZ.

Spriječiti odlazak mladih

„Ovako više ne može. Amna, Faruk i Štefica podjednako žale što je zemlju napustio veliki broj mladih. „Ko želi živjeti u zemlji u kojoj su policija i sudovi na strani korumpiranih nacionalista”, kaže Štefica. Ona je tužna. Uostalom, nakon odlaska gotovo 500.000 mladih ljudi od 2014. godine, ko bi trebao provesti neophodnu promjenu u Bosni, koja sada ima samo 3,3 miliona stanovnika?

„Uostalom, bivši visoki predstavnik Valentin Inzko imao je hrabrosti nametnuti zakon o kažnjavanju onih koji veličaju ratne zločince. A novi visoki predstavnik, Christian Schmidt, mogao bi krenuti dalje, kaže Amna koja je sretna je što je Nijemac, jer se cijeli Balkan nada u demokratsku Njemačku. Schmidt za Šteficu još uvijek nije jasna osoba, ali drago joj je što uopše postoji Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu koji može zaustaviti aktivnosti nacionalista. I svi se nadaju da će se uskoro stvoriti perspektiva za mlade iz svih etničkih grupa kako bi mogli ostati u zemlji”, piše pored ostalog Erich Rathfelder u listu „Die Tageszeitung”.

Čitajte više