Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
E. K. govori I. Š.
Kad god sam nogom kročio u
Prostor Osame
Bilo je dobro
I bilo je plodno
Bilo je strašno
I bilo je moje
Bilo je kao da tamo nema ničega
Bilo je kao da tamo ima nečega
Taman toliko
Da ne moram svima njima polagati račune
A da ne govorim o Njemu
Jer On sumnja u mene koliko i ja u Njega –
A možda On ne sumnja u mene koliko ja u Njega?
Priznajem:
On je drag prostor osame u kojem mogu sumnjati
On je drag prostor osame u koji moram sumnjati
On je prostor osame u kojem se svakom mogu oteti osim sebi
Nervira me u stvari jer Njemu ne mogu ništa
A On meni može sve posebno kad ja Njemu ne mogu ništa
Neki dan sam sjedeći u svojoj radnoj sobi slušao
S dlanovima na ušima
Čekajući da vijesti iz bijelog svijeta iz crne domovine
Budu dobre da budu velike i važne
Svuda oko mene
U svakoj kući
Na Kobiljoj glavi (kakva simbolika!)
Usred grada glavnoga multi i kulti i ah
Kako kolju
Ovnove dobri susjedi, dragi ljudi čestiti domaćini
U znak vjere, u znak odanosti Krvi Domovini Tlu
I kriknuo sam: Ne u moje ime! Ne u moje ime! Ne
U moje ime!
Kao da je moj krik važan
Kao da je važan krik
Moj
Krik
Tamo gdje kolju ovnove gledajući u neprijatelje
Tamo gdje kolju neprijatelje gledajući u ovnove
Tamo gdje više
Nema ni mene ni Njega
Tamo gdje svijet valja stvarati ispočetka
Ništa ja tu neću promijeniti.
Ništa ja tu ne mogu promijeniti.
Ništa ja tu nisam.
Znam.
A gdje je On?
Predveče je došla
Napokon
moja djevojčica E.
Sve moje
Meso moga mesa
Duša moje duše
Pjesma i strah
Zemlja koju će E. kad bude
Djevojka
I bez konja preletjeti
Sve moje
Uvijek i sad.
E. i ja otišli smo brati gljive u šumu koju znam.
E. i ja otišli smo brati gljive u šumu koju ne znam.
