Naša ljubav prema domovini, istini i pravdi, mnogo je veća od njihove mržnje i rušilačkog poriva

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Veliki broj muslimana naprasno je protjeran iz Endelusa bez prethodne pripreme, tako da su se mnogi od njih, kako se navodi u historijskim izvorima, pokušali prebaciti na marokansku ”obalu spasa” u malim ribarskim čamcima koji im u većini slučajeva nisu omogućili dolazak na tu obalu.
Ilustracija: Vinicius Tanure
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Britanski filozof i ljekar John Locke je za muslimansku civilizaciju u Endelusu, rekao: ”Andaluzija je tokom muslimanske ere bila svijetla tačka usred evropskog mraka.”

Stoga nije čudo što se, zbog muslimanske civilizacije i općeg progresa u islamskom Endelusu, Francuska nadala da će muslimanska osvajanja stići i do Francuske i ispoljiti civlizaciju kao u Endelusu.

No, nipošto ne smijemo zaboraviti da ova veličanstvena islamska civilizacija, koju su izgradili muslimani u Endelusu, a čije je svjetlo dopiralo do svih dijelova evropskog kontinenta i bilo uzrok evropske renesanse, kao i tolerancija muslimana Endelusa prema kršćanima, nije spriječila krstaške rušilačke horde od ubijanja i progona muslimana nakon što su krstaši okupirali i osvojili Endelus.

Veliki broj muslimana naprasno je protjeran iz Endelusa bez prethodne pripreme, tako da su se mnogi od njih, kako se navodi u historijskim izvorima, pokušali prebaciti na marokansku ”obalu spasa” u malim ribarskim čamcima koji im u većini slučajeva nisu omogućili dolazak na tu obalu. Desetine hiljada civila, uključujući i djecu, žene, starce i omladinu, bili su žrtve ovog procesa raseljavanja.

Dakle, iako su kršćani živjeli i uživali u potpunoj sigurnosti nepunih osam stoljeća u islamskoj državi Endelus, muslimani Endelusa su se suočili s neizbježnošću izbora između tri opcije: prelaska na kršćanstvo, napuštanja Endelusa ili umiranja u valovima slijepog fanatizma koji je španjolska inkvizicija utjelovila u ime kršćanskog ”svetog” rata.

To što su uradili krstaši nakon osvajanja Endelusa, bila je dijametralno suprotna slika islamske tolerancije i pravde prema kršćanima, Židovima i ostalim građanima Endelusa, tokom osam stoljeća.

Tragedija Endelusa, koja je odnijela živote više od četiri miliona muslimana, usljed svirepih ubistava i prisilnog raseljavanja, ali i naša vlastita tragedija, zločin i genocid nad Bošnjacima, kao i stalni pokušaji velikosrpskih i velikohrvatskih snaga zla da unište državu Bosnu i Hercegovinu i da u srcu Evrope ponove Endelus i srednjovjekovnu inkviziciju, predstavlja užasnu sliku fanatičnog šovinističkog mentaliteta, koji je u našoj državi utjelovljen u Miloradu Dodiku i mnogim drugim srpskim, ali i hrvatskim političkim vođama, kao što je svojevremno u Endelusu bio utjelovljen u zločinačkom kraljevskom bračnom paru Ferdinandu i Izabeli i fanatičnim vjerskim vođama, morala bi biti pouka i stalni podsjetnik nama Bošnjacima na to kakve su posljedice nejedinstva, napuštanja i udaljenosti od islamskih principa, kukavičluka, munafikluka, pohlepe za vlašću, izdaje, naivnosti, vjerovanja i saradnje s neprijateljima, i šta u konačnici znači ostati bez vlastite države.

Jer, domovina je neprocijenjivo blago i vrijednost koja se mora čuvati kao zjenica oka. Ona čovjeku daje mogućnost ponosnog, dostojanstvenog, slobodnog i sigurnog života, makar bio i siromašan, a spriječava ga ponižavajućeg života i nesigurnosti, koje osjećaju oni koji su lišeni te blagodati, makar bili i bogati.

Stoga, ne smijemo posustati u borbi za očuvanje cjelovitosti i suvereniteta naše domovine Bosne i Hercegovine, makar ta borba trajala hiljadu godina, i ne smiju nas obeshrabriti kolebljivci i sitnošićardžijske duše iz našeg korpusa, kojima nije ništa sveto osim ličnih interesa, niti nas smiju zaplašiti sile mraka koje nam prijete inkvizicijom i koje Bosni i Hercegovini spremaju sudbinu Endelusa.

Naša ljubav prema Bosni i Hercegovini, prema dobru, istini i pravdi, mnogo je veća od njihove mržnje prema spomenutim vrijednostima, a naš graditeljski duh i karakter, mnogo je jači od njihovog rušilačkog poriva, a rušilačke snage, snage zla, osuđene su, ako Bog da, na poraz i propast na oba svijeta.

Čitajte više