Pa, pa, pameti

Stop, premotajmo film unazad, kome se to, pored nas, Vučić još podsmeva – Ukrajini, Belorusiji…
Foto: Slavica Miletić
Foto: Slavica Miletić
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Kako da se ne oseti velika nelagoda kada vas neko svađalački pita: „Pa, što se ljutite na konkurenciju? Pa, što se ljutite što država neće da propadne? Što se ljutite što država hoće da vam bude konkurentna?“ Jer to je isto kao i da vas pitaju: Pa šta što se srušila zgrada? Pa šta što radove izvode nekompetentne osobe? Pa šta što država ne vrši nadzor i ne štiti imovinu svojih žitelja? Baš ništa. Mislim, doslovno ništa, jer kada se to pita, poruka je jasna – nema više države, pa na sve može spokojno i bezočno da se odgovori „pa šta“.

To što su rušitelji Jugoslavije, a onda i na desetine hiljada kuća u susednim zemljama srušili još jednu zgradu, samo sada s ove strane Dunava i Drine, pa još i ne prvi put, jer rušilo se mimo zakona i kontrole i u Savamali, recimo, zaista je za – „pa šta“. U smislu: iznenadili ste se, očekivali ste nešto drugo od njih, recimo da poštuju zakon i ponašaju se odgovorno na vlasti, i to posle devedesetih – pa stvarno. Jer, i devedesete su delo odmetnute države, a ne nekih marginalnih odmetnutih grupa. Ta nam se država vratila 2012, i sada bi da nam konkuriše.

Vučić u jednom dahu izgovara – nema niko jači od države. I odmah – pa šta ako država, takva kakva je, najjača dakle, hoće da vam bude konkurentna. Dakle, kada sladostrasno (mislim da bi ipak „sadistički“ bila prava reč) izgovara da nema nikoga jačeg od države (barem ne unutar njenih granica, što se podrazumeva, jer je to osnovni deo definicije države, mislim na monopol nad silom, pa je neobično što se uopšte javila želja da se to izgovori, iako izvan njenih granica, kada govorimo konkretno o ovoj našoj državi, nema niko slabiji od nje), Vučić o državi govori kao o svojoj privatnoj firmi.

I onda u toj zbrkanoj glavi dolazi do izopačene inverzije. Prvo ide to da – država to sam ja, to jest moja privatna firma. Pa otuda, kada već jeste firma, i to moja, šta fali što vam konkuriše. I na kraju sreća i zadovoljstvo zbog toga što je „moja“ firma, to jest „ja“, to jest država – najjača. Jer, da ne vlada nered u toj nesrećnoj glavi, onda bi iz sasvim ispravne osnovne tvrdnje da nema nikoga jačeg od države morao da sledi u svakom smislu (moralnom, političkom, pravnom) ispravan izvod – takva kakva je, najjača, s monopolom nad silom, država ne sme nikome da konkuriše, a ponajmanje svojim žiteljima, recimo, u njihovom nadmetanju na tržištu.

Da je sreće, kao što nije, ta najjača država odmah bi se postarala za imovinu, to jest srušenu zgradu i uništene stanove i pokućstvo svojih žitelja. Ali, umesto što im ruši kuće da se postara za njih ili barem pokaže nagoveštaj namere (može li se to reći još blaže?) da ih adekvatno pravno zaštiti, ta država demonstrira silu tako što stotine miliona evra baca na krpenjaču, i još se time hvali – pogledajte moje mišiće. I umesto da kaže – pa šta što sam dao stotine miliona evra, dok ljudi ostaju na ulici pošto im moja firma ruši zgrade; Vučić kaže – moji će da gledaju englesku ligu, a vaši neka gledaju belorusku ili ukrajinsku, ha, ha.

I dok to govori, vidi sebe kao Ronalda i Messija zajedno, namiguje kicoški i zapravo hoće da kaže – vidi što sam se otvorio, može mi se, najjači sam. Ko zna, da je srušio još neku kuću ili zgradu, možda bi se Premier League od ovog lokalnog đilkoša ovajdila za još koju stotinu miliona evra.

Stop, premotajmo film unazad, kome se to, pored nas, Vučić još podsmeva – Ukrajini, Belorusiji… Loš im je fudbal, pa neka jadnici koji ne rade za mene i moju firmu, gledaju te blede kopije vrhunskih majstora iz Premier League. Ne kaže Vučić – neka gledaju, kao što hoće, recimo, nemačku Bundesligu (jer je Bundesliga i dalje na Sport Klubu i još par godina biće van domašaja Arene). Nego baš: Ukrajina i Belorusija. Jer tamo nije jadan samo fudbal, to su jadne (svaka na svoj način razorena, kao što je srušena bila i Jugoslavija, a za Jugoslavijom i Srbija) zemlje u načelu, rezonuje Vučić i sladi se. Jer hoće da kaže – gledaćete Premier League, a živećete kao Belorusi i Ukrajinci, jer mi se tako prohtelo, jer sam najjači.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.