Problemi sa kojima se suočavaju visoko senzitivne osobe

Da li prepoznajete sebe ili neku Vama blisku osobu u ovim karakteristikama? 
Problemi sa kojima se suočavaju visoko senzitivne osobe – I deo_60f8d5474b451.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Visoka senzitivnost pojam je koji se tek u poslednjih tridesetak godina koristi i detaljnije istražuje u psihologiji. Razlog tome nije to što osobe sa visoko senzitivnim nervnim sistemom ranije nisu postojale, već su, usled nerazumevanja načina na koji obrađuju draži, bivale okarakterisane kao preemotivne, stidljive, čudne, drugačije, povučene, što je površno sagledavanje ove pojave. Kada uzmemo u obzir da je ova karakteristika, zapravo, odlika njihovog centralnog i senzornog nervnog sistema, te da se ne posmatra kao poremećaj već kao deo ličnosti, možemo mnogo bolje da ih razumemo, a i visoko senzitivne osobe same sebe.

Tema ovog teksta biće to sa kojim se problemima one najčešće suočavaju i zbog kojih se obraćaju za stručnu pomoć.

Strah od greške. Ovo je problem koji će visoko senzitivne osobe razviti ukoliko je kod njih prisutan i nezdravi perfekcionizam, u čijoj srži je disfunkcionalno uverenje da je nedopustivo napraviti grešku. Samo po sebi ovo uverenje izaziva stalni pritisak i stres, a vremenom može dovesti do jake mentalne iscrpljenosti, te sindroma sagorevanja (burnout-a). Može se ispoljavati u različitim kontekstima: poslovnom, akademskom, partnerskom, porodičnom. Treba raditi na tome da se ono zameni funkcionalnim uverenjima kao što su: ,,Svi ljudi su pogrešiva bića, pa sam tako i ja’’, ,,Imam pravo da napravim grešku, i ona ne određuje moju ličnost, moju vrednost’’, ,,Nisam manje vredna osoba ako pogrešim’’, i slično. Takođe je važno da visoko senzitivne osobe nauče da postavljaju prioritete, kako bi im, na primer radni zadaci bili manje preplavljujući, te strah da će nešto pogrešiti, da neće stići, da se neće dobro pokazati manje intenzivan.

Preterano razmišljanje. Visoko senzitivne osobe su veoma analitične, obrađuju informacije na dubljem mentalnom nivou, mogu biti veoma svestrane i imati različita interesovanja, živu maštu te se sa njima mogu voditi razgovori na različite teme. Međutim, ovo postaje problem ukoliko uđu u lanac preteranog razmišljanja (overthinking), kada ne mogu da ,,utišaju’’ svoj mozak, te kada to počne da ih dovodi do nesanice, povišene anksioznosti, bezvoljnosti, depresivnosti, pojačanog samokriticizma i manjka samopouzdanja. Treba naglasiti da se ne suočavaju sve visoko senzitivne osobe sa ovim problemom. Analitičnost i sklonost ka detaljisanju ne predstavljaju same po sebi preterano razmišljanje. O preteranom razmišljanju, dakle, govorimo onda kada je ono veoma iscrpljujuće za osobu, i ne dovodi ni do kakvih odgovora i rešenja, tj.kada nije svrsishodno.

Veoma lično doživljavanje kritike. Visoko senzitivne osobe dosta obraćaju pažnju na to kako se sagovornik odnosi prema njima. Grube reči, povišeni ton, ukazivanje na to da su nešto pogrešili ili, pak, nezainteresovanost koju emituje druga strana verovatno će doživeti veoma lično, zapravo kao opasnost te će, kada se osete ugroženo i/ili napadnuto, možda imati i burne reakcije. S obzirom na to da su sklone preteranom razmišljanju i analizi, vole da ,,čitaju između redova’’ i onda kada nema šta da se pročita. Može se desiti da tek posle nekoliko sati ili dana pokažu svoju reakciju na nešto što im je rečeno. Ovo se smatra poljem na kom treba raditi, ukoliko su reakcije često nesrazmerne kritici, te ako ulažu puno vremena i mentalne snage kako bi procesuirali razne situacije, što ih vodi u iscrpljenost. Takođe, treba raditi i na tome da na osnovu kritika okruženja ne razvijaju lošu sliku o sebi, te usvajati uverenja kao što su: ,,Neće uvek svi imati lepo mišljenje o meni, i to je u redu’’, ,,Postoje i konstruktivne kritike’’, ,,To što me ljudi nekada ne razumeju ili misle loše o meni ne znači da sam ja loša osoba. I oni imaju svoja uverenja kroz koja posmatraju svet oko sebe’’.

Izbegavanje konflikata – pasivnost. Ovo je druga krajnost u koju mogu da odu kada su u pitanju međuljudski odnosi. Tenzije, žučne rasprave, neslaganja i slično sa osobama iz bliskog okruženja mogu biti veoma preplavljujuće i bolno iskustvo za visoko senzitivne osobe. Konflikti koji ostaju nerazrešeni duže vreme mogu se manifestovati i kroz intenzivne psihosomatske probleme – stomačne tegobe, migrene, povišenu temperaturu. Posledica može biti to da počnu da izbegavaju konfliktne situacije (i samim tim osećaj neprijatnosti), da potiskuju svoja osećanja i da se ne zauzimaju za sebe, a da povlađuju drugoj strani kako bi se rasprave izbegle, a ujedno i sva preplavljujuća osećanja koja ih prate. Međutim, pasivnost dovodi do toga da zanemaruju svoje želje i potrebe, da ne iznose svoje stavove, usled čega je povećan rizik da se razviju nezadovoljstvo, anksioznost, depresija. Stoga, potrebno je raditi na njihovom osnaživanju, na modifikovanju uverenja da su konflikti nedopustivi i nepodnošljivi, te na usvajanju veština asertivne komunikacije kod obe strane.

Da li prepoznajete sebe ili neku Vama blisku osobu u ovim karakteristikama?

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.