Kud putuje Alija Đerzelez?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Slavko nije samo prodavao knjige, on je neumorno govorio, ubjeđivao, strašno grmio proročki dižući prst, plakao, dovikivao, objašnjavao, kleo se, prijetio...
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Tko je god rođen, rođen je s darom za smrt, i za grob. Nitko ne može nikome uzeti grob. Nitko ne može nikome ni dati smrt, kad ima samo svoju. Nikome ne možeš ni uzeti smrt. Dvosmrtan ne bi mogao hodati. „Višesmrtan mi nismo vrt.“ Jednosmrtan sam, dakle.
Kad nekoga ubiješ – daješ mu svoju smrt, i ti ostaješ bez smrti. I pitanje je kako ćeš umrijeti, bez svoje smrti. Isto tako, ne možeš ni grob nekome uzeti.Čak ni tako što ćeš puno tijela staviti u jedan. Jer to je tvoj grob. I sve si ih sebi stavio u kuću. Tko god je umro, umro je s pravom na neravan krov. Nitko ne može nikome uzeti podrum s nebom. Onaj što si ga ubio, sad je višesmrtan vrt. Nebo s podrumom, ti bez-smrtan.

Od „Noćnog Gorbačova“ 1990. Beograd, Pegaz, do „Noćne straže“ 2021. Zagreb/Sarajevo, Buybook.Biografija presrećivana od strane armijskog drila, rata i noćnih analiza Čehova, Benjamina, Kiša i Celana. Dobro je bilo, kažem Lj. Noćni prelet suludih trideset zima.Drhtanja za Danju. Drhtanja danju.Čije je ime nenoćevno. Pa te ime uzme u kuću.

Kralj se pomjera dva polja prema topu. Zovemo taj potez „rokada“, manevar koji je smislio španjolski biskup Ruj Lopez de Segura i objavio u glasovitoj knjizi o šahu 1561. godine. Tako preskočen ili zaobiđen kralj postade rokiran ili kralj koji je suprematiziran (supre – matiran) topom. Tijek igre:
Nama je pijan zalutao tip s druge strane linije ratišta. D. ga je natjerao, zarobljenika, da igraju „ruski rulet“. U sekundi se otrijeznio i prestravio. Ispalili su po metak. Gledali smo sa strane, nas trojica, Seksi, Boby i Gavran. D. je baš bio nabrijan, zajeban, kakav je oduvijek sanjao da bude. Zarobljenik ga je molio da se zaustavi, da prestane… Mi smo šutjeli. Ljudi, ne dajte ovo, pogledao je prema nama. D. je bio opet na redu, prislonio je mirno cijev i opalio. Koljena kao da su prelomljena, tijelo je palo na leđa a lubanja se razletila i vodotočila krv u šmrku debljine malog prsta. Boby se prvi pomjerio, repetirao kalaš i sasuo rafal u šokiranog zarobljenika, u onoga koji je upravo preživio “ruski rulet”.Više od mjesec dana kasnije, i dalje su svi zazirali od nas, a u brigadi se potajice prepričavale verzije onoga što se dogodilo, sve po tri, četiri tjedno. Tako, dakle, i pješak, polje po polje, korak po korak, može se probiti kroz neprijateljke linije i postati kraljica čak, ili izokrenut na glavu top. Koji je sada sve stavio sebi u kuću, bez krova.

Fišeklije, satnica zamke.
Slavko G. prodaje knjige u Prijedoru otkad znam za sebe. Onaj koji nije od Slavka G. ikada kupio knjigu, sigurno nije iz Prijedora, kao ni onaj, rekoh, koji ne zna za Džerija, s bicikl-prikolicom. Nimalo se lako ne postaje “čaršijskom legendom”, pogotovo ako se ima (ikakve) veze s knjigama. Ali, Slavko nije samo prodavao knjige, on je neumorno govorio, ubjeđivao, strašno grmio proročki dižući prst, plakao, dovikivao, objašnjavao, kleo se, prijetio, pokazivao pod džemperom netom zakrpanu ranu od nečega, citirao čitave pasaže Osvalda Spenglera, Otta Weiningera…Išao bi, recimo ulicom, pa je pitao unoseći se prolaznicima u lice – kud putuje Alija Đerzelez?! I ljudi bježali. Ili bi pred Filozofskim fakultetom u Banja Luci dobacivao profesorima citate Kanta.Slavko je učinio da “prijedorska ulica” ima svoju pametnu stranu, neka margina koja govori za sve. Jedini je davao knjigu da pročitaš i da je vratiš, … besplatno!! Ako ti se ne sviđa, vrati je odmah. E, to već nije bilo nigdje. Ako knjige nisi dostojan, vrati je. Ako jesi, pročitaj, ne moraš ni platiti. Taj prosvjetiteljski gospodski gest bio je raskošan i velegradski. Uzeti od Slavka eseje Josifa Brodskog, i vratiti ih ravnodušan, značilo je pred samim sobom kapitulirati, obrukati se pred Prorokom na Trgu. Nosio je cekere knjiga. Imam za tebe intervju s Kišom, u Književnoj reči, ček samo da vidim, govorio bi. Kako 1985. bogami tako i 2021. Slavko G. nosi, povijen, desetine knjižurina koje su godinama deblje koliko i ispraznije. Savršeno je vladao godinama sticanim njuhom – da osjeti odmah ima li pred sobom važnog i promišljenog pješaka ili naglavce izvrnutog topa, koji tvrdi da je kraljevske krvi.
I, kud zapravo, putuje Alija Đerzelez? Eno, Višegrad je danas više-gradova.

Pričao nam uz vatru lovac. Mater mu bila silovana snajperistkinja na tavanu. Kundakom gnječila dojku da prsne mlaz na svaki pucanj. Rodila ga bezmliječna i bez municije.
Puno kasnije, u Australiji, njegovao je slijepu i nepokretnu, hranio mlijekom na kašičicu. Na rođendan sam ti ubila trojicu. Po šoljicu.

Čitajte više