Teško onom koga Dodik brani od Bošnjaka

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Dodika nije briga za Milanovićev imidž u Bosnu, ali mu je važno da zametne kavku između Bošnjaka i Hrvata, odnosno Bosne i Hrvatske. Ni Milanovića nije briga za Dodika, ali mu je važno da ga Dodik hvali i brani u njegovoj narcisoidnoj opsesiji.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Osim “europskom socijaldemokrati” Zoranu Milanoviću, predsjedniku Republike Hrvatske. Njemu prija da ga Milorad Dodik hvali i brani od Bošnjaka u Bosni.

Bošnjaci, kaže Dodik, histerišu. Hoće unitarnu bosansku državu, koju su Milošević i Tuđman htjeli podijeliti u „udruženom zločinačkom poduhvatu“, ali nisu uspjeli.

Zato im je obojici za života i posmrtno presuđeno za ratni zločin na Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Zbog neuspjeha da očiste Bosnu od muslimana/Bošnjaka.
Miloševićevi i Tuđmanovi vjerni/slijepi sljedbenici i nasljednici u Srbiji i Hrvatskoj su nastavili istu politiku prema Bosni.

Vučić iz Beograda preko Dodika u Banjoj Luci, a Milanović iz Zagreba preko Čovića u Mostaru dopunjuju se u realizaciji plana podjele Bosne na osnovu zločinačkog dogovora između Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu.

Poznato je da se oni u Beogradu i Zagrebu ni oko čega ne slažu niti se mogu ni oko čega dogovoriti osim oko podjele Bosne i „Konačnog rješenja“ (Final Solution“).

Dakako, riječ je o „Konačnom rješenju bošnjačkog (muslimanskog) pitanja“ („Final Solution“, „Endlösung der Bosniaken“) u Bosni, na Balkanu i Europi.

Haški tribunal je dokazao da je „Konačno rješenje“ bilo namjerno, planirano masovno genocidno ubistvo evropskih muslimana, Bošnjaka u Bosni.

Događajući se između 1992. i 1995, “Konačno rješenje” protiv Bočnjaka/muslimana u Bosni bio je vrhunac srpsko-četničkog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici 11. jula, 1995. god.

Da bi izveli “Konačno rješenje”, Srpska vojska je koordinirala i počinila genocidno ubijanje evropskih muslimana (Bošnjaka). Ubijala je Bošnjake pod isprikom da su oni u Europi nepoželjni Turci/muslimani, provodeći politiku njihovog izglađivanja, teroriziranja i masovnog ubijanja.

Naravno, „Konačno rješenje“ nije isto što i genocid. Genocid je bio sistematski progon i ubistva evropskih muslimana/Bošnjaka, kojeg je sponzorirala država Srbija od 1992. do 1995. Genocid je koordinirala i počinila parasrpska vojska u Bosni. Udruženi zločinački poduhvat je izvela parahrvatska vojska u Hercegovini.

Bosanski susjedni, kojima je presuđenio za Genocid i UZP-e u Bosni ne miruju, već su i dalje opsjednuti njenom podjelom.

“Konačno rješenje muslimanskog pitanja u Europi” bila je zadnja faza srpskog Genocida i hrvatskog UZP-a. Mnogi su Bošnjaci/muslimani ubijeni prije nego što je počelo „Konačno rješenje“. Međutim, velika većina Bošnjaka, koji su umrli u Genocidu i UZP-u ubijeni su kao dio „Konačnog rješenja“.

Ove činjenice treba/mora znati svaki Bošnjak i Bošnjakinja ma gdje bili radi opreznosti prema ovome što u koordinaciji nastavljaju raditi Zoran Milanović iz Hrvatske preko Dragana Čovića u Mostaru i Aleksandar Vučić iz Srbije preko Milorada Dodika u Banjoj Luci, kao nstavak njihove realizacije “Konačnog rješenja”.

Oni, Milanović i Vučić, Dodik i Čović, se, naravno, ne vole, ali ih mržnja prema Bosni i Bošnjacima privremeno ujedinjuje u zajedničkom antibosanskom i antibošnjačkom poduhvatu.

Nasreću, u Europi su još uvijek jače snage, koje su predane načelima ljudskih prava i demokracije nego snage fašista i ksenofoba, koji se u zadnje vrijeme ponekad čuju na europskoj političkoj sceni.

No, dvojci Milanović i Vučić te Čović i Dodik nikako da shvate da naknadna podjela Bosne nije moguća zato što nije bila moguća kada je Srbija bila vojno nadmoćna a Hrvatska kada je imala snažan utjecaj u Bosni.

Danas, kada Srbija nije više vojno ni nadmoćna ni slobodna da napadne bilo kojeg svog susjeda, a Hrvatska nije u poziciji da vlada Bosnom, udruženi antibosanski poduhvat Milanovića preko Dodika i obratno osuđen je na neuspjeh.

Dodika nije briga za Milanovićev imidž u Bosnu, ali mu je važno da zametne kavku između Bošnjaka i Hrvata, odnosno Bosne i Hrvatske.

Ni Milanovića nije briga za Dodika, ali mu je važno da ga Dodik hvali i brani u njegovoj narcisoidnoj opsesiji.

Sve u svemu, pred Bonom su nove bitke, ali ne vojne već nacionalne, državne, kulturne i moralne.

Bosanski susjedni, kojima je presuđenio za Genocid i UZP-e u Bosni ne miruju, već su i dalje opsjednuti njenom podjelom.

Allahu Svemogući, osnaži nas da izdržimo sve napade i sa istoka i sa zapada! Amin!

Allahu Sveznajući, pouči nas da znademo razlikovati ispinu od laži i pravdu od krivde! Amin!

Allahu Milostivi, omili nam bosansku hižu, hižovinu i državu! Amin

Čitajte više