Nije svaka budala, Budala

Eh, da hoće dragi Gospod Bog dati, da se i mi Budale oženimo Merjemom, ne bi li i mi poslije trideset godina – svaki treći dan čuvali hajvan.
Nije svaka budala, Budala_60efac553b58b.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Ovo istinito kazivanje sam neki dan čuo od prijatelja Ramiza u Sarajevu. Helem, nije siguran da li se događaj desio u Beranama ili Akovu, ali bilo je ovako.

Hamdija je bio čuveni čaršijski trgovac i imao je tri šćeri, a Salko je bio poznati gazda i domaćin, živio je na selu i imao tri sina. Eh, Hamdijina najstarija šćer Merjema i pored mnogobrojnih prosaca nikako da izabere đuveliju za koga bi se udala a mlađe dvije koptisale da se udaju, ali adet je adet, morale su čekati da najstarija prva ode iz kuće.

Salkov najstariji sin Murat čudne naravi, neoženjen smetnja braći da zasnuju porodicu te ga vremenom prvo braća pa onda i otac počeše nazivati Budalom.

I tako jednoga dana Hamdija pozva Merjemu da popriča sa njom oko udadbe, preporučujući sinove trgovaca koji su kucali na njena vrata. Ali, poslije dužeg nagovaranja, Merjema saopšti babu da bi se ona vrlo rado udala, ali samo za Budalu, i još mu saopšti: „Babo, ostali momci ne dolaze u obzir, pa makar se nikad ne udala.“

Iznenađen ćerkinom odlučnošću i odlukom, Hamdija nemade kud već teška srca pođe u Salkove begluke. Nije puno mudrovao, već mu uz kahvu odmah saopšti.

„Salko, moja Merjema ima merak i želi se udati za jednog od tvojih sinova.“

Iznenađen ovim riječima Salko poče šakom trljati lice, širom otvori oči, krenu nešto da kaže, ali mu riječi ne izlaze iz usta. U neki vakat se povrati i dođe sebi, te tiho prozbori:

„Hamdija, neka bira od ove dvojice koga će. Ja kabulim da mi ti budeš prijatelj.“

„Salko, tako mi Boga ona neće drugoga, osim Budalu.“

Kad ovo ču, da nije sjedio na minder Salko bi pao s nogu, ali brzo se presabra i dogovoriše svadbu.

Tri dana je trajala svadba i tek se četvrtog dana Salkova porodica poče baviti uobičajenim seoskim poslovima. Domaćin poče izdavati naredbe sinovima šta će koji tog dana raditi a Budalu posla da čuva stoku. Sutradan izdade isti raspored, ali se Merjema blagim riječima obrati svekru:

„Babo, juče je Murat čuvao hajvan, danas neka ide drugi po redu, a on će raditi ono što je on juče radio. Nema smisla da on stalno čuva, umije on i druge poslove raditi. Od danas, moj čovjek će samo svaki treći dan čuvati hajvan.“

Tako snaha promijeni ustaljenu praksu i vrlo brzo, uz očevu pomoć, osnova samostalno domaćinstvo i poslije Salkove smrti Muratova braća počeše kao hamali kod njega raditi. O njemu se poče po selu pričati kao o uzornom domaćinu. Dobar glas se daleko čuje, tako da ga je čak i kralj Aleksandar, kada je dobio sina Petr,a zvao na banket u Beograd. Ali prije nego je krenuo put Beograda, Merjema opremi Murata u narodnu nošnju i posla ga na kraljev dvor. Iako je bilo mnogo zvanica, kralju je palo oko na Murata, oduševljen njegovom nošnjom i stasom, poslije veselja nasamo je sa Muratom u radnoj sobi proveo više od sahat vremena.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.