Bugarski rebrending populizma?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Čini se da trenutno Trifonov zbog osobne karizme nezanemarivom broju ljudi djeluje kao najuvjerljiviji kandidat za eliminaciju korupcije.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Tek tri mjeseca nakon prethodnih parlamentarnih izbora, stanovnici Bugarske su u nedjelju opet izašli na birališta kako bi izabrali zastupnike u parlamentu. Novi su izbori bili plod paralize nastale rezultatom travanjskih izbora: naprosto nitko nije mogao sastaviti vladu. No, čini se da ni rezultati novih izbora neće donijeti značajne pomake. Na vrhu se dogodila tek relativno sitna promjena: Građani za europski razvoj Bugarske (GERB), stranka desnog centra bivšeg premijera Bojka Borisova, zasjela je na drugo mjesto s osvojenih 23,7% glasova, i za dlaku prvo mjesto prepustila anti-establišmentskoj stranci Postoji takav narod (ITN) pjevača i televizijskog voditelja Slavija Trifonova s osvojenih 23,9% glasova. Redoslijed na prethodnim izborima je bio obrnut s nešto izraženijom prednosti GERB-a: 26,2% naspram 17,7%.

Pored same paralize i brzog ponavljanja izbora, bugarska je politika zavidnu pažnju u svjetskim medijima dobila upravo zbog Slavija Trifonova. Naime, činilo se nakon uzleta u proteklom desetljeću da se pomalo ispuhao val karizmatičnih figura koje ulaze u politiku iz drugih područja i postižu zapažene rezultate. No, očito svaka zemlja ima svoju političku dinamiku, ali i specifičnosti koje se odupiru snazi općih trendova. Sam Trifonov dijeli dosta toga s prototipom poznate javne figure koja ulazi u politiku da “spasi narod” od korumpiranog establišmenta, ali donosi i neke novine, pogotovo u javnom nastupu, komunikaciji i političkim ambicijama.

Gotovo da nema ozbiljnijeg medija u Europi koji nije ponudio iscrpnu biografiju Trifonova u obliku svježe političke robe s bizarnim detaljima. Iz tih biografija i nedavnih Trifonovljevih reakcija izdvojit ćemo tri crtice po kojima je specifičan, a za nešto detaljnije upoznavanje s likom i dijelom predlažemo biografiju koju je čitateljstvu ponudio Politico. Za početak, Trifonov odbija bilo kakve koalicije. S takozvanim establišmentskim strankama poput Socijalista ne želi koalirati upravo zato jer su establišmentske, a s rivalima na anti-establišmentskoj sceni također ne želi jer nisu stekli dovoljan broj glasova da bi bili legitimni partneri. I to možda i nije toliko neobičan stav koliko je neobično Trifonovljevo objašnjenje: on želi oformiti manjinsku vladu i u tome ne vidi problem legitimacije i učinkovitosti jer će naprosto predstavljati sve Bugare.

Druga specifičnost Trifonovljeva pristupa vlasti i politici tiče se vlastite ambicije: naime, on sebe ne vidi kao premijera već tu poziciju nudi raznim stručnjacima i javnim figurama. Među njima je nakon prošlih izbora bila i šahovska svjetska prvakinja Antoaneta Stefanova, a trenutni je favorit jedan investicijski bankar. Dakle, Trifonov sebe vidi kao svojevrsnog medijatora koji će na vlast dovesti “poštene ljude” među kojima ne mora nužno biti on. Treća specifična crta je način komunikacije. Trifonov uopće ne komunicira s novinarima već poruke isključivo šalje putem Facebooka i televizije u njegovu vlasništvu. To možda i nije toliko specifično ako se sjetimo da je na početku svoje predsjedničke kampanje slično komunicirao i Miroslav Škoro, ali Trifonov baš i ne poštuje standardne savjete komunikacijskih stručnjaka. Dogodi se da prođe i nekoliko dana bez bilo kakvog obraćanja, što svakako pridonosi auri i karizmi.

Tamošnji se politički analitičari slažu da je takav oblik kampanje bio efikasan i uspješan, ali i da ima svoje limite. Naprosto ne može izaći iz kruga obožavatelja i osvojiti broj glasova koji bi mu omogućio stabilnu vlast. Drugi problem je itekako poznat svima, pogotovo na europskom istoku: nitko ne zna što se zapravo krije iza anti-korupcijske retorike. Naprosto, nikakvih razrađenih programa u ITN-u nema, a u anti-korupcijsku etiketu se može upisivati bilo što. Čini se da trenutno Trifonov zbog osobne karizme nezanemarivom broju ljudi djeluje kao najuvjerljiviji kandidat za eliminaciju korupcije. Pogotovo među mladima od 18 do 30 godina. U toj dobnoj skupini uživa najveću podršku. Pitanje je koliko će vremene proći prije nego on bude onaj kojeg se optužuje za nestabilnost i političku neozbiljnost.

Jer, prema svemu sudeći, stabilne vlade u Bugarskoj neće biti toliko skoro. Iako je prilično neophodna zbog povlačenja europskog novca iz fonda za oporavak. Trifonovu to toliko ne smeta jer je očito na misiji i “uživa” u demokratskom procesu. Politička budućnost mu je neizvjesna, ali već sad se može zaključiti da je osvježio akademsko-medijsko tržište analize populizma koje je krenulo silaznom putanjom.

Čitajte više