Javno privatno partnerstvo: zelenim vodikom do “e-nafte”

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
A što mi dobivamo svime time? Pa zelenu, odnosno “e-naftu” – dizel i benzin – sa smanjenim udjelom sumpora.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Nizozemsko-engleska naftna kompanija Royal Dutch Shell i Europska unija u javno-privatnom partnerstvu izgradile su u Njemačkoj najveću rafineriju za elektrolizu zelenog hidrogena koja trenutno postoji u Europi. Javnim sredstvima osigurano je pedeset posto od ukupno potrebnog financiranja za ovaj projekt, odnosno 10 milijuna eura, dok je ostatak prikupio Shell. Rafinerija imena Refhyne trenutno ima kapacitet od 10 megawata, no investitori planiraju do 2024. godine povećati to na 100 megawat sati. Svrha rafinerije je da opskrbi njemačku industriju lociranu u pokrajini Sjeverne Rajne-Vestfalije klimatski čistom energijom (zelenim vodikom).

Podsjetimo, u lepezi vodikovih boja, zelena je ona koja označava da je vodik proizveden elektrolizom iz vode uz pomoć obnovljivih izvora energije. Teoretski, jedine emisije u ovom konceptu su one koje su utrošene za izgradnju infrastrukture. Voda je temeljna sirovina za proizvodnju zelenog vodika, a čini se da se proces može događati iz svih oblika vode, a da pritom na kraju samog procesa nema velikih vodnih gubitaka. Europska klimatska politika nalaže dekarbonizaciju industrije putem vodika, što znači da će brojne industrijske grane (“od čelika do kemikalija”) uskoro morati generirati energiju ovim putem.

Refhyne je najveća vodikova rafinerija u Europi koja se može nositi s oscilacijama u opskrbi energijom (čest problem kod OIE). Ona radi tako da prvo dekarbonizira proces proizvodnje vodika, a potom u drugoj fazi, dijelove primarne proizvodnje koristi za stabilizaciju elektroenergetske mreže. Elektrolizator će proizvoditi približno 1300 tona zelenog vodika godišnje sa svojih 10 MW kapaciteta, pod uvjetom da su na raspolaganju dovoljne količine obnovljive električne energije. No, ovi kapaciteti nisu ni približno dovoljni da zadovolje potrebe njemačke industrije kojoj će do 2030. godine, trebati 1.7 milijuna tona vodika godišnje, i to bez računanja potreba rafinerija jer se od njih eksplicitno očekuje da se ili prilagode ili prestanu poslovati.

No, kako ne bi bilo sve idealno, valja istaknuti interes Shella u ovomu poslu: vodik proizveden u ovoj rafineriji koristit će se za daljnje rafiniranje nafte u najvećoj njemačkoj rafineriji, Chemicals Park Rheinland, u vlasništvu Shella, ističe Euractiv. Predstavnici Shella pritom ističu kako budućnost projekta ovisi o javnom financiranju. Odnosno, budući da su planovi takvi da se do 2024. godine kapaciteti Refhynea udeseterostruče, Shell od EU očekuje da donira za ove potrebe još 500 milijuna eura ” za pokretanje proizvodnje e-goriva u rafineriji”. Shell eksplicitno kaže kako je budućnost ovog projekta ovisna o javnom financiranju. Kao razlog za to da im se pokloni javno financiranje, Shell ističe da bi u tom slučaju, da im EU da još pola milijarde eura javnih sredstava “tvrtka mogla zadržati svoju industrijsku snagu i konkurentnost”. A što mi dobivamo svime time? Pa zelenu, odnosno “e-naftu” – dizel i benzin – sa smanjenim udjelom sumpora.

Čitajte više