Strah u Surdulici – Knauf nas truje „kap po kap“

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Fabrika Knauf u Surdulici radi od 2007. Deset godina kasnije, građani su počeli da strahuju da ih ova fabrika zdravstveno ugrožava.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Čudan i neprijatan miris od ponoći do jutra širi se Surdulicom svake noći. Ovo malo mjesto u kotlini ima svega desetak hiljada stanovnika. Na taj miris i na bijeli dim koji svakodnevno kulja iz jednog od četiri dimnjaka fabrike Knauf, Surduličani se žale već godinama. Boje se štetnog uticaja na zdravlje, zbog čega već dugo žele da skrenu pažnju na problem protestima i da dobiju odgovore kako od fabrike, tako i od lokalne samouprave. Brojne peticije upućene lokalnoj samoupravi ostale su bez odgovora. Posebno ih brine što je lokalna samouprava fabrici prodala novo zemljište, pa se boje novih postrojenja.

Neprijatan smrad tokom noći

„Taj neprijatni miris se osjeća pretežno noću. Zašto noću? Noću građani nisu prisutni na ulicama, oni su tada u kućama, i noću se manje osjete čestice, manje se vidi dim i manje se osjeća miris. Mislimo da je noću povećana i proizvodnja u fabrici. Danju su ljudi na ulicama, osjećaju taj prejaki miris, dim je vidljiviji i mislim da se iz tog razloga miris više osjeća noću”, kaže Miomir Trajković, jedan od članova „Udahni duboko”, udruženja koje se dugo bori za zdraviji i čistiji vazduh u Surdulici.

„Mi to možemo samo da nagađamo, ali da je zaista sve u redu kao što oni kažu, zašto onda to sve i danju ne funkcioniše tako, a ne samo noću. Taj dim je prisutan i vidljiv u svakom trenutku, ali nekada manje, nekada više. Eventualno, dim nije vidljiv kada im dođu novinari kao vi danas i kada se najavite, i kada su tu institucije koje vrše mjerenja zagađenosti vazduha”, kaže on za DW.

Članovi ovog udruženja uvjereni su da se način proizvodnje koji Knauf ima u Srbiji razlikuje od onog u Njemačkoj. Kažu da njihovi kućni mjerači PM čestica od 2.5 mikrometra noću mjere do maksimuma, čak do 600 jedinica i podsjećaju da je tolerantna vrijednost do 40 mikrograma po metru kubnom. Daniela Mihajlović iz ovog udruženja kaže da su fenol formaldehid i slične supstance veoma kancerogene. „Tu je problem što imamo trovanje „kap po kap”. Knauf kaže da je to zagađenje u granicama normale, ali konstantna izloženost tim česticama čak i u granicama normale, ostavljaju kancerogene posljedice na organizam”, kaže ona i dodaje da je to usko povezano sa povećanjem broja oboljelih od kancera u Surdulici.

Ima li Knauf veze sa teškim oboljenjima stanovnika?

U to vjeruje i Mirjana Miladinović. Ona ima 43 godine i veliku ličnu tragediju. Njena kćerka je prije četiri godine izgubila bitku sa osteosarkomom, a danas se upravo ona bori sa kancerom dojke.

„Moja kćerka se razboljela sa 15 godina, a preminula je sa 18 godina. Smatram da je i jedan od faktora zagađenje vazduha iz Knaufa. Nije ona jedina u Surdulici, ima još puno djece koja su preminula od te bolesti. Trenutno se i ja borim sa kancerom i smatram da mi je i pored svega to zagađenje doprinijelo bolesti. Ljekari su zbog cijele situacije rekli da je uzrok stres. To je invanzivni kancer, ja sam operisala cijelu dojku, imam još hemoterapije”, kaže Mirjana za DW i dodaje da u dubini duše za svoju situaciju krivi bombardovanje ‘99. i fabriku Knauf. „Mnogo mi smeta taj smrad, to nije miris. Stvarno se osjeća užasno”, kaže ona.

Taj smrad, kako kažu Surduličani, je miris dekstroze, za DW tvrde u fabrici Knauf Insulation koja ima 150 zaposlenih u Srbiji, dijelom u Surdulici i dijelom u Beogradu. „Sve proizvode koje imaju manje potrebe za mehaničkim karakteristikama, a takve zadovoljavaju tržište, dakle, lakše proizvode, mi koristimo sa dekstrozom. Za ostale proizvode koje zahtijevaju malo ozbiljnije karakteristike i mehanike, mi koristimo fenol smolu”, objašnjava menadžer proizvodnje Stefan Kostić. Menadžment fabrike međutim nije znao da odgovori koliko fenola koriste u toku jednog dana, na šta upravo udruženje „Udahni duboko” i upozorava.

Samo vodena para ili još nešto?

Dalje, što se tiče dima koji se noću više vidi, Kostić i njegov kolega Đorđe Trajković, šef bezbijednosti i zdravlja na radu, objašnjavaju da to zavisi i od vremenskih prilika.

„U toku noći je hladno, a naš dimnjak je konstantno iste temperature. Zbog razlike u temperaturi između tog hladnog dijela i ovog toplog, javiće se dim. Taj dim je u suštini vodena para, jer mi imamo obavezu i proces je takav da se filter kvasi i kad prosisava, on prosisava tu vodenu paru i onda se vidi dim. Kad je hladno napolju, zimi, dim se strahovito vidi, a ako sada pogledate, on se gotovo i ne vidi jer je spoljna temperatura slična temperaturi te pare. Sve štetne materije se zadrže u filteru, te sitne čestice od vlakna koje se ne ispredaju, dakle, izlazi samo para”, tvrdi Trajković.

Od četiri dimnjaka koje ima fabrika, rade tri raspoređena u proizvodnom procesu, dok je jedan za slučaj opasnosti. Upravo iz tog dimnjaka ponekad kulja gusto crni dim, kažu i aktivisti „Udahni duboko”, od čega se oni posebno plaše. To se ne dešava svakog dana, ali kada se desi, izgleda zastrašujuće. U fabrici za ovaj dim kažu da taj dimnjak radi samo onda kada dolazi do većih problema ili pritiska u proizvodnji, pa je neophodno ispustiti te materije odmah. Prema evropskim zakonima, kažu oni, to je dozvoljeno 60 minuta dnevno. U Surdulici to nikada nije bilo toliko dugo, niti tako često, tvrde u Knaufu i ističu da je proces proizvodnje potpuno isti u svim Knauf fabrikama. U Evropi ukupuno šest Knauf fabrika proizvodi kamenu vunu i svaka od njih prodaje svoje proizvode širom svijeta u cilju povećanja energetske efikasnosti i smanjenja ekoloških problema.

„Ne može jedan proizvod da bude toksičan na jednom mjestu, a ekološki na nekom drugom, to jednostavno nije logično”, kaže direktor fabrike Branislav Popović i dodaje da priznaje da nisu dovoljno edukovali stanovništvo, ali da žele da ih umire novim investicijima koje idu u korak sa novim standardima koji su i u svijetu sve strožiji: „Biće stavljen novi dimnjak, biće mnogo viši i na taj način ćemo postići da se miris na koji se ljudi žale neće osjećati u Surdulici, već će biti gore u ruži vjetrova. Taj miris je kao zagoreli šećer, nekome to smeta, nekome ne. Dimnjak je sad visok 49 metara, a biće 75 metara”, kaže on za DW.

Građani ne vjeruju naručenim mjerenjima

On dodaje da će pomenutom investicijom od 19 miliona evra na novom zemljištu kupljenom od lokalne samouprave biti napravljena fabrika za briketiranje, pa će sadašnji dio otpada, koji takođe brine građane, prema riječima direktora, brže nestati. Objašnjava da tzv. „žuto brdo” gdje sada stoji otpad u stvari nije otpad, već sekundarna sirovina, odnosno neadekvatni proizvodi koji nisu u skladu sa sertifikatima. Oni će reciklažom ponovo biti vraćeni u proizvodnju, jer se insistira na cirkularnoj ekonomiji. „To je nešto što nama vrijedi, mi to možemo da vratimo u proces, ali do sada nismo bili u mogućnosti, i ideja je da za pet godina potrošimo zalihe”, kaže i direktor proizvodnje, Stefan Kostić.

Dok menadžment fabrike tvrdi da je sve po zakonu i da građani nemaju razloga za brigu, ta briga se kod građana ne smanjuje. Žele odgvore na svoja pitanja, i imaju zahtjeve za menadžment Knaufa i lokalnu samoupravu. Žele mjernu stanicu kako bi bili sigurni u to kakav vazduh dišu, jer kako kažu, ne vjeruju naručenim mjerenjima vazduha koje je fabrika u obavezi da dva puta godišnje uradi i prijavi Agenciji za zaštitu životne sredine. U Knaufu kažu da su ti podaci dostupni javnosti i da nisu naručeni, ali da sami biraju agenciju za mjerenje vazduha. Dodaju i da fabrika radi 24 sata 7 dana u nedjelji i da je potpuno svejedno kada će se mjerenja raditi. U sumnji da kriju istinu, „Udahni duboko” uskoro će se obratiti i nadležnim institucijama, a već duže vrijeme od fabrike traže makar da otvore fondaciju za liječenje djece od kancera.

Čitajte više