Virus se možda usporava, ali lažne vijesti se i dalje šire

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Fokusirajući se na prevladavanje virusa, potcijenili smo kako su pandemijska vremena utjecala na naše mentalno zdravlje. Borba za prepoznavanje istine u “clickbaitu” uzima svoj danak.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Od same pojave virusa Covid-19 u Kini, jedna od direktnih posljedica bila je masovno i, u većini slučajeva, nekontrolirano objavljivanje lažnih vijesti. Imajući u vidu da je virus u to vrijeme bio nepoznat, ta činjenica otvorila je brojne mogućnosti za kreiranje raznih teorija i teza o porijeklu, umjetnom „stvaranju“ u laboratoriju, agresivnom i brzom transmisijom u mnogim zemljama, neposrednim i dugoročnim posljedicama infekcije. Teorije zavjere i lažne vijesti širile su se brže od samog virusa.

Takve vijesti ne znaju za granice, spol, uzrast, pa čak ni za nacionalnost. Zbog straha, anksioznosti, nesigurnosti ili policijskog sata svi smo bili redovne „mušterije“ ovih „vijesti“. Ali iako su im namjere bile različite – od širenja dezinformacija, stvaranja panike, pa čak i financijske koristi – treba imati na umu da su utjecaji lažnih vijesti na ljude bili veliki (i u većini su slučajeva to i dalje), posebno na ljudsku psihu. Mora se reći da je, manje-više, slična situacija zavladala gotovo cijelom svijetu – ne isključujući ni zemlje u regiji i Kosovo.

Od pojave prvog slučaja zaražene osobe na Kosovu u ožujku 2020. godine, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, mediji su igrali važnu ulogu u podizanju svijesti o pandemiji među građanima i u objašnjavanju različitih oblika zaštite od virusa. Ali istovremeno, zajedno sa vijestima o virusu, počeo se pojavljivati ​​značajan broj lažnih vijesti i dezinformacija o virusu, stvarajući kod ljudi strah, paniku, uznemirenost i socijalnu nesigurnost.

Društvene mreže kao glavni izvor informacija tokom pandemije

Na osnovu podataka specijaliziranih institucija, Kosovo ima najveći prosjek u regiji u odnosu na pristup Internetu. Pored toga, prema Kosovskoj agenciji za statistiku, uspoređujući statistiku koju nudi Eurostat, proizlazi da na Kosovu 93 posto domaćinstava ima pristup Internetu, dok je u zemljama Europske unije (EU) taj prosjek 89 posto. To nužno povećava mogućnost za većinu stanovnika Kosova da koriste elektroničke resurse, odnosno društvene mreže, kao glavni i najčešći izvor iz kojeg dobijaju periodične informacije o virusu i trendu pandemije. Ova pretpostavka je zapravo potvrđena empirijskim studijama.

Prema istraživanju objavljenom u studenom 2020. godine, preko 51 posto kosovskih građana reklo je da su njihov glavni izvor informacija tokom pandemije – a posebno tokom karantene i policijskog sata – bile društvene mreže. Dok je preko 33 posto njih koristilo televiziju kao izvor informacija, 14,1 posto ispitanika za informiranje je konzumiralo različite portale. S druge strane, danas je globalno poznato da su glavno sredstvo širenja lažnih vijesti, neistina i dezinformacija upravo društvene mreže. Dakle, kada mnogi građani imaju pristup Internetu, u kombinaciji s masovnom upotrebom društvenih mreža i pandemijskom situacijom prepunom zbunjenosti i nesigurnosti, ovo je bilo idealno i vrlo „plodno“ tlo za „stvaranje“ i širenje lažnih vijesti i dezinformacija.

Odgovorne institucije nadležne za praćenje situacije zaključile su da se od identifikacije prvog službenog slučaja Covida-19 na Kosovu, broj portala ili društvenih mreža čiji je cilj bio neodgovorno iskorištavanje zdravstvene krize, značajno povećao. Prema Digitalnoj komunikacijskoj mreži, za vrijeme pandemije (posebno u prvoj polovici godine) utvrđen je rastući trend uspostavljanja desetina web stranica, koje se u većini slučajeva predstavljaju kao novinski portali. Ova institucija također naglašava da je postojao cijeli niz stranica kreiranih na platformama društvenih mreža (Facebook, Twitter, itd.), gdje su potonji postali izvori dezinformacija i lažnih vijesti, koristeći senzacionalističke i bombastične naslove, neprovjerene informacije i tekstove, koje nisu temeljene na činjenicama, niti su vjerodostojne preporuke ili izvori koji se mogu provjeriti.

Shodno tome, čini se da Kosovo uopće nije imuno na narative o dezinformacijama koji su preplavili ostatak regije (i svijeta). Dakle, Zeri, portal sa Kosova objavio je priču o prevari farmaceutske kompanije, čiji je suosnivač građanin Kosova, koji je navodno razvio obećavajući tretman za Covid-19. To nije bilo sve, druga web stranica, Kult Plus, dizajnirala je i promovirala negativnu ulogu Billa Gatesa u pandemiji. Tada su iz istih izvora bujale dezinformacije o širenju virusa, „riziku“ od primanja cjepiva ili, generalno, o nepostojanju virusa, i tako dalje. Sve ove vrste dezinformacija i lažnih vijesti iz nepouzdanih izvora bile su usmjerene na kosovsku javnost koja je u mnogim slučajevima postala žrtvom ove taktike i, sa svrhom ili bez nje, služila je kao „alat osobne odgovornosti“ za daljnje umnožavanje takve vrste vijesti na društvenim mrežama.

Negiranje postojanja virusa

Još jedan zabrinjavajući fenomen, identificiran u drugim zemljama, ali i na Kosovu, jeste negiranje da virus zaista postoji. Shodno tome, poricanje potencijalne prijetnje služilo je kao „obrambeni mehanizam“ za izbjegavanje virusa! Izvještavanje o vijestima, uključujući dezinformacije o virusu, nesumnjivo je pomoglo u stvaranju takvog mišljenja. Prema jednom istraživanju provedenom u srpnju 2020. godine, 29 posto stanovnika Kosova izjavilo je da uopće ne vjeruje da Covid-19 postoji, dok je 61,5 posto reklo da je problem s virusom precijenjen jer smatraju da je virus manje opasan nego što se izvještava u medijima. Za razliku od njih, neki sudionici u studiji rekli su da vjeruju u postojanje virusa, ali da su bili skeptični prema broju zaraženih osoba – odnosno nisu vjerovali brojkama koje su objavljivale službene institucije. Konkretno, 43,8 posto ispitanika vjeruje da je broj zaraženih na Kosovu mnogo veći od prijavljenog, a 31,9 posto ih vjeruje da je broj oboljelih manji od službenog broja, dok samo 24,2 posto ispitanih smatra da je broj slučajeva koje su prijavile relevantne institucije realan.

Negativne psihološke posljedice lažnih vijesti i dezinformacija

Općenito je poznato da lažne vijesti i dezinformacije mogu imati različite svrhe, kao što su: privlačenje što većeg broja čitatelja i posjetitelja na web stranice koje ih objavljuju, financijske koristi za određene ljude ili čak zadovoljavanje određenih socijalnih potreba različitih ljudi ili društvenih grupa. Ipak, u većini slučajeva zanemaruje se činjenica negativnih psiholoških učinaka koje ove „vijesti“ imaju na čitatelje, efekti koji se mogu manifestirati u mnogim oblicima kao što su: povećana razina anksioznosti, straha, pa čak i nesigurnosti kod građana. Zapravo, efekti dezinformacija na ljudsko zdravlje opsežno su proučavani na polju kognitivne psihologije i zdravstvene komunikacije. Socijalni psiholozi uspjeli su visoku razinu anksioznosti dovesti u vezu sa širenjem lažnih vijesti. Skupina istraživača provela je i neka druga relevantna istraživanja o odnosu između različitih oblika katastrofa/nesreća koje ljudi mogu doživjeti (bilo vještačke ili prirodne) i ogovaranja, špekulacija, pa čak i lažnih vijesti. To je zbog činjenice da se u vremenima, kada prevladava ranije nepoznata pojava ili fenomen, ljudi uz veliku vjerojatnost oslanjaju na tračeve, nagađanja i predrasude kao oblik tumačenja ili objašnjenja nepoznatog fenomena.

Trenutno nema dovoljno publikacija od znanstvenog značaja u slučaju Kosova, a koje bi mogle rasvijetliti višedimenzionalnu uzročno-posljedičnu vezu između izloženosti lažnim vijestima i dezinformacijama o pandemiji i mogućeg povećanja razine stresa ili drugih psiholoških stanja. Kako god, prema empirijskoj studiji koju su provela dva sociologa, utvrđeno je da je kod 60,9 posto građana koji su sudjelovali u toj studiji pandemija izazvala strah, (45,7%) paniku, (34,8%) anksioznost, a u 76,3 posto socijalnu nesigurnost. Ta nesigurnost i panika, pa čak i strah, različito se manifestiraju na različitim mjestima. Zbog nesigurnosti, ljudi su u Sjedinjenim Državama neobjašnjivo trčali u kupnju velike količine toaletnog papira. Na Kosovu – posebno u prvom mjesecu pandemije – stvorio se dojam kako će ljudi ostati bez dovoljnih količina osnovnih životnih namirnica te su u panici kupovali velike rezerve brašna, ulja, šećera i drugih proizvoda. Nema sumnje da su važan element širenja ove sveopće panike bile lažne vijesti, vijesti izgrađene na poluistinama i dezinformacijama koje su se širile društvenim mrežama. Često su žrtve ovih dezinformacija bile i konvencionalni mediji s puno iskustva i profesionalnim osobljem.

Kako se informacije, špekulacije i strah miješaju i šire, postaje teško pronaći prave i ključne informacije o problemu. Obzirom na masovnu upotrebu društvenih medija na nacionalnom i globalnom nivou, takve situacije postaju vrlo opasne i potencijalno vrlo štetne za sve korisnike ove ogromne količine informacija i, što je još opasnije, miješaju se s poluistinama i „lažnim vijestima“ tako da su ljudi preopterećeni s više informacija nego što ih zapravo mogu „obraditi“.

Prema jednoj studiji provedenoj na Sveučilištu u Kaliforniji, nakon svakodnevnog izlaganja vijestima o ,,Covidu-19”, ljudi će vjerojatnije doživjeti „akutni stres“ i „simptome depresije“. Studija također zaključuje da su dugotrajna izloženost pandemijskim vijestima i kontradiktorni podaci u kombinaciji sa „sekundarnim stresorima“ poput gubitka posla, smanjenja plaća ili nedostatka osnovnih potrepština za normalan život, elementi i faktori za razvoj simptoma mentalno-zdravstvenih problema.

Praktično, većina ovih informacija – posebno na Internetu, a da ne spominjemo neke portale – sadrži uznemirujuće špekulacije, teorije zavjere i neutemeljene izjave koje zbunjuju, dezorijentiraju i zastrašuju građane izazivajući anksioznost, paniku, stres, konfuziju, čak i nedostatak koncentracije za suočavanje sa svakodnevnim problemima. Zbog toga je važno da u slučajevima globalne pandemije, poput one s kojom se trenutno suočavamo, imamo točno medijsko izvještavanje i pravilno prenošenje informacija o broju zaraženih i smrtnih slučajeva te odgovorno informiranje o ​​događajima, uz poštivanje etičkog kodeksa i profesionalnih principa. S druge strane, građani bi trebali biti oprezni prilikom čitanja različitih medija i, istovremeno, razvijati vještine potrebne za prepoznavanje potencijalno lažnih vijesti i dezinformacija.

Također, smatram da bi javne ustanove, posebno one obrazovne, trebale biti angažirane u organiziranju specijaliziranih predavanja o važnosti medijskog obrazovanja, posebno među mladima i adolescentima. Sve ovo treba učiniti kako bismo se „cijepili“ protiv lažnih vijesti koje su sastavni i neizbježni dio našeg svakodnevnog života, jer projektiranje straha, nesigurnosti i panike ima direktne i dugoročne posljedice na mentalno zdravlje svih nas.

Čitajte više