‘Umorni, očajni i gladni’: Štrajk u energetskom sektoru Irana

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Postoji granica praktičnog izazova koji ovi štrajkovi predstavljaju, jer uglavnom uključuju najamne radnike. Međutim, ta situacija bi mogla da se promijeni ako i kada im se pridruži stalna radna snaga naftne industrije.
Screenshot 2021-06-30 at 16.12.44
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

“Umoran, očajan i gladan”, ovako je iranski naftni radnik, angažovan po ugovoru, opisao sebe i svoje kolege koji su posljednjih dana štrajkovali tražeći veće plate i bolje uslove rada, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Štrajkovi u iranskoj energetskoj industriji koji su počeli 22. juna a koji su se proširili na više od 60 fabrika u osam provincija smatraju se najvećim u posljednjih 40 godina.

Posmatrači kažu kako se čini da su oni veći od prethodnih u smislu broja radnika koji protestuju i njihovog geografskog obima, koji uključuje fabrike u jugozapadnom Kuzestanu i centralnoj provinciji Isfahan, kao i u glavnom gradu Teheranu.

Veoma se razlikuju od prethodnih, primjećuje Pejman Džafari, istoričar o Iranu na Univerzitetu Prinston (Princeton University) koji piše knjigu o naftnoj industriji te zemlje.

“Prvo, oni odražavaju zaokret u iranskoj naftnoj industriji koja je tradicionalno bila koncentrisana oko naftnih bušotina i rafinerija uglavnom u Kuzestanu,” rekao je za RSE. “U posljednje dvije decenije pojavile su se nove lokacije oko gasnih i petrohemijskih centara kao što je Asaluje.”

“Drugo, pojava tih novih energetskih granica praćena je pojavom ‘specijalnih ekonomskih zona’ koje su po mnogo čemu izuzete od postojećih propisa, čime se stvaraju nesigurnost i zagađenje”, rekao je Džafari. On je dodao da su se radnici nadovezali na iskustva i mreže prethodnih štrajkova, uključujući i štrajk 2020. u iranskom gasnom polju Južni Pars u Persijskom zalivu.

Najamni radnici u iranskoj naftnoj, gasnoj i petrohemijskoj industriji — uključujući tehničare i trgovce — kažu da im se uskraćuju prava uprkos tome što rade u teškim uslovima kao što su izuzetno visoke temperature i nehigijenske spavaonice. Neki se žale da nisu plaćeni mjesecima i da su odvojeni od svojih porodica.

“Tačno je da to tolerišemo već duže vrijeme, ali nekim radnicima je dosta”, rekao je neimenovani radnik za portal ‘rouydad24.com’, dodajući da su radnici pod dodatnim pritiskom zbog sve većih troškova života.

Mnogi video snimci radnika koji učestvuju u štrajkovima – nazvanim “Kampanja 1400”, po tekućoj godini u iranskom kalendaru – objavljeni su na internetu. Neki radnici su viđeni kako se udaljavaju od elektrana, dok se drugi okupljaju na svojim radnim mjestima da bi protestovali.

Štrajkovi u strateškoj energetskoj industriji naglašavaju izazove s kojima se Teheran suočava dok pregovara o oživljavanju značajnog nuklearnog sporazuma iz 2015. godine sa svjetskim silama koji je zemlji donio određene ekonomske olakšice u zamjenu za ograničenja u iranskom atomskom programu.

Američke sankcije ponovo uvedene pod tadašnjim predsjednikom Donaldom Trampom (Trump) – koji je izašao iz sporazuma 2018. godine – osakatio je iransku ekonomiju koja je uz to teško pogođena pandemijom izazvanom korona virusom i višegodišnjim lošim upravljanjem države.

Teška ekonomska situacija bacila je mnoge ljude u siromaštvo posljednjih mjeseci i radnici s niskim platama trude se da se snađu.

Zvanična stopa inflacije u Iranu dostigla je 50 posto, a cijene prehrambenih proizvoda naglo su porasle. Mnogi Iranci kažu da ne mogu sebi da priušte kupovinu mesa, voća ili povrća.

Najamni radnici u energetskom sektoru traže 120 miliona rijala (oko 500 dolara) mjesečno da bi imali pristojan životni standard uslijed skoka cijena. Također su zatražili da im se plate isplaćuju na vrijeme, da imaju bezbjedno i higijensko radno okruženje, kao i 10 slobodnih dana mjesečno (radnici često rade sedam dana u nedjelji). Radnici su također kritikovali svoju radnu sredinu koja je pod jakim obezbjeđenjem i pozvali na pravo na formiranje sindikata.

Iran je u prošlosti koristio silu protiv radnika koji su tražili bolje plate, šaljući neke u zatvor. Ipak, radnički protesti su u porastu u zemlji u raznim sektorima, uključujući obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.

U izvještajima društvenih medija prošle nedjelje navodi se da je 700 ugovornih radnika otpušteno u rafineriji nafte u Teheranu.

Međutim, portparol rafinerije Šejker Kafaji kasnije je odbacio izvještaje kao “veliku laž” i rekao novinarima da je podizvođač otpustio 35 svojih radnika.

Parlamentarni Odbor za energetiku održao je tokom vikenda poseban sastanak kojem su prisustvovali ministar za naftu Bijan Namdar Zangeneh i predstavnici obavještajnih tijela na kojem su razgovarali o pitanjima i problemima redovnih zaposlenih u naftnoj industriji, javili su iranski mediji.

Poslije sastanka, Zangeneh je, kako prenosi državna novinska agencija IRNA, rekao da će plate redovnih zaposlenih u naftnoj industriji biti fiksirane do kraja iranskog mjeseca Tir, koji se završava 21. jula.

Međutim, on je bio nejasan u pogledu problema najamnih radnika, rekavši da će “platiti sve što im pripada na osnovu zakona o radu”, dodajući da su “njihovi vansudski zahtjevi druga stvar”.

Džafari pak očekuje da će se štrajkovi u energetskoj industriji nastaviti i u bliskoj budućnosti.

“Međutim, postoji ograničenje praktičnog izazova koji ti štrajkovi predstavljaju, s obzirom da uglavnom uključuju najamne radnike koji se prvenstveno bave građevinskim radovima i nemaju moć da utiču na proizvodni proces u naftnoj industriji”, rekao je on. “Ta situacija bi, međutim, mogla da se promijeni ako i kada im se pridruži stalna radna snaga naftne industrije.”

Američki novinar Behrang Zandi izjavio je za Radio Farda RSE-a da bi štrajkovi mogli predstavljati izazov za novoizabranog predsjednika, ultrakonzervativnog klerika Ebrahima Raisija, koji će biti inaugurisan početkom avgusta.

Raisi još uvijek nije ponudio konkretan plan o tome kako će se boriti sa sve većim ekonomskim problemima zemlje.

“Nije jasno koju će strategiju Raisijeva vlada koristiti da odgovori na štrajkove za koje su naftni radnici rekli da će se nastaviti [u avgustu] dok njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni”, rekao je Zandi.

Čitajte više